Ovaj otok zemlja je europska, jer je hrvatska i obrnuto!

Odlaskom talijanskih vojnika u travnju 1921. Korčulani su oduševljeno, u frenetičnom zanosu dočekali predstavnike Kraljevine SHS. Svoje su jugoslavenske osjećaje slobodno izražavali već posljednjih desetljeća Austro-Ugarske monarhije, što preko Hrvatske stranke (odnosno Samostalne organizacije Hrvatske stranke) i drugih političkih organizacija, što preko mnogih kulturnih i sportskih društava.¹

Glavni urednik “Novog doba” Kisić te 1921. godine četiri dana prati predstavnike pokrajinske vlade i vojske u obilasku oslobođenih općina, pa i korčulanske.

Razumjet ćete me kad vam kažem da smo u svim spomenutim mjestima prolazili kroz gomile razdragana svijeta koji je klicao, mahao, plakao od ganuća, posipao cvijećem, sa očima bliještećim od vrućice, sa grlima promuklim od klicanja. Na dočeku u gradu Korčuli opat Mašo Bodulić će, između ostalog, istaknuti:

“Ovaj oslobođen otok zemlja je srpska, jer je hrvatska i obrnuto, a sve jugoslavensko. Jedno smo tijelo, jedna smo duša, jedna smo domovina”.² U Veloj Luci se pri dočeku jugoslavenskih vlasti kliče Trumbiću i regentu, te uzvikuje: “Jednu majku imamo, a zove se Jugoslavija”.³

No, ovakvi osjećaji će s vremenom splasnuti, a jedan od najvažnijih razloga tome bit će teško materijalno stanje Korčulana i nesposobnost državnih vlasti da ga poprave. Ono će rezultirati masovnim iseljavanjima u inozemstvo, pogotovo iz Blata i Vele Luke.

———————————————————————-

Za dva dana Hrvatska izlazi po drugi puta na referendum, drugi puta u dvadeset godina, što dovoljno govori o demokratičnosti naše mlade države. U Švicarskoj svako malo građani na referendumu odlučuju o svojoj sudbini, švicarske vlasti vjeruju svojim građanima.

Hrvate je vlast stavila pod stakleno zvono. Prvi referendum i dosad jedini, Hrvatska je imala davnog 19. svibnja 1991. godine kada je pokojni predsjednik Tuđman pozvao hrvatski narod da se izjasni želi li hrvatsku državu ili ostanak u Jugoslaviji, Hrvati su se plebiscitarno odlučili za Hrvatsku.  Danas, dvadeset godina kasnije, pred hrvatskim narodom novi je izazov, danas ne odlučujemo o suverenoj Hrvatskoj, danas  odlučujemo želimo li dio teško stečenog suvereniteta prenijeti na Europsku uniju, iako se ne radi o novoj Jugoslaviji, ipak se odričemo dijela onoga što smo stekli u teškim godinama borbe za nezavisnost. Oni koji nas uvjeravaju da se iz Europske unije može izaći kad se god poželi ti nas naravno svjesno obmanjuju, postupak dezintegracije nije složen poput integracije u EU, ali se ipak radi o složenom procesu.

Mnogi se, kada je u pitanju Europska unija danas, i Europska zajednica nekoć, slažu, nije to isto, dok bi prije dvadesetak godina objeručke, bez referenduma Hrvati skočili u EU, kada se sanjala, pomalo naivno, romantičarski, europska Hrvatska, ali nas nisu htjeli, priznali su nas tek kad je razoren Vukovar kad su shvatili da bi ista sudbina mogla pogoditi Dubrovnik, kad se dogodio masakr u Škabrnji, kad je pola Hrvatske bilo razoreno i okupirano. Gdje su bili kad smo ih trebali? Lupili su nam embargo, u povijesti moderne demokracije nezamislivo je lupiti embargo zemlji koja se brani od višestruko nadmoćnijeg, k tome brutalnog, neprijatelja koji ne bira sredstva u ostvarenju ciljeva.

Nakon što smo se bili prisiljeni sami braniti, nakon što su nas prisili da surađujemo s najvećim ološem, s kriminalcima, mafijom, kada su nas natjerali na korpuciju, na podmićivanje bjelosvjetskih trgovaca oružjem, nakon što smo bili prisiljeni plaćati reket, da, dobro ste pročitali, politički reket svjetskim liderima da bi oružje uopće došlo do Hrvatske, nisu nam dozvolili ni da se oslobodimo.

Oslobodili smo se u akcijama Bljesak te Oluja, koje su nam kasnije kriminalizirali, u čemu su imali svesrdnu pomoć domaćih izdajnika u medijima, ali i takozvanim nevladinim udrugama. Ti domaći izdajnici, financirani iz inozemstva, preko opskurnih i nemilosrdnih, gramzivih tajkuna do danas nam nisu sjašili s grbače. Odmah po završetku oslobodilačkih operacija krenula je kriminalizacija. Godinama je trajala da bi se to danas pretvorilo u udruženi zločinački poduhvat.

Hrvatski generali osuđeni su poput nacističkih zločinaca, zajedno s demokratskim vodstvom Republike Hrvatske. Nisu ni trepnuli kad je razoren Vukovar, nisu spriječili Srebrenicu, nisu zatvorili zlikovački nizozemski bataljun koji je mirno promatrao pokolj Muslimana u Srebrenici, u međuvremenu su napali svaku zemlju koja na svijetu ima naftu te su narod, pod maskom oslobođenja, lišili njihovih prirodnih resursa, usput ubijajući civile pametnim bombama. Prvi puta u povijesti sudilo se pobjedničkoj vojsci koja se borila protiv fašizma, da, dobro ste pročitali, Domovinski rat nije bio samo obrambeni rat, on je ujedno bio i antifašistički rat.

Hrvatska je morala ispuniti teže kriterije kada je u pitanju ulazak u Europsku uniju nego kršćani koji žele ući u Kraljevstvo nebesko, bile su to teške godine pregovaranja, ucjena, omalovažavanja.

Tolerirali su, zajedno sa domaćim izdajnicima u hrvatskim medijima, Sanaderovo haračenje po Hrvatskoj, iako su znali, tolerirali su dok bahati bivši premijer nije zatresao same temelje Europske unije, dok nisu shvatili da on ne želi biti s njima, nego iznad njih, ili ravnopravan s njima. Europska unija deklarativno je asocijacija zemalja koje su potpuno ravnopravne pri odlučivanju, u stvarnosti odlučuje nekoliko najjačih zemalja Europe.

Možete li zamisliti situaciju u kojoj bi Hrvatska udarila veto moćnom Britanskom carstvu i usprotivila se eventualnom napadu na Iran? Europska unija danas, i tu se vraćamo na početak priče, i EZ iz vremena hladnog rata, sasvim su dvije različite priče. Negdje po putu ideal slobode se izgubio. Treba li Hrvatska ući u jednu takvu asocijaciju,ili bi se hrvatski narod trebao pregrupirati i još malo razmisliti? Ako ne uđemo hoće li nas prisiliti, kao što su to učinili 1918. godine i 1945. godine, na neku novu asocijaciju sa Srbijom i ostalim sličnim državama koje su perjanice demokratskog svijeta?

Ako sve ovo navedeno ignoriramo ima još jedan razlog, u Europsku uniju nas vodi Vesna Pusić.

(Izvor: http://www.tinolovka.com/vijesti-hrvatska/17563-zasto-necu-glasovati-za-ulazak-hrvatske-u-europsku-uniju)

————————————————————–

Ulaskom u EU gubi se suverenitet, neovisnost i pravo na slobodu odlučivanja. Sve daljnje odluke su ustvari naredbe po volji Bruxellesa koje moraju biti izvršene, inače slijede kazne i sankcije!

Lisabonski ugovor (Ustav EU) napisan je na nerazumljivih 2800 stranica koje nitko iz vlade nije niti pročitao, jer su i sami priznali da nemaju prijevod Lisabonskog ugovora!

EU nije zastupnička demokracija. Političari u EU se sami biraju između sebe. EU birokrati su sami sebi izglasali Lisabonski ugovor, bez pristanka svojih građana putem referenduma.

Vijeće ministara EU bespogovorno potpisuje sve zakone koje im EU komisija (EU Vlada) daje na potpis i pečatiranje. (Priznali da su 2008. potpisali sve zakone, a samo 15% pročitali jer “vjeruju” Eu komisiji).

Predsjednik EU komisije sam odabire članove EU komisije! EU komisija sama bira predsjednika EU komisije!

U EU možete glasati samo da bi izabrali zastupnike u EU parlamentu. Hrvatskoj je dozvoljeno samo 12 mjesta u EU parlamentu koji trenutno broji čak 784 zastupnika!

EU parlament nema prava veta na zakone. EU parlament samo diskutira o već donesenim zakonima.

Ulaskom Hrvatske u EU, NE otvaraju se nikakve nove mogućnosti izvoza hrvatskih proizvoda u EU, a koje već nisu ostvarene kroz “Sporazum o slobodnoj trgovini između Hrvatske i EU”.

Ulaskom u Europsku uniju bit će Vam zabranjeno zaposlenje u uniji slijedećih 7 godina, dok se danas tamo možete zaposlit odmah, ako nađete posla pored njihovih 30 milijuna nezaposlenih.

Prema Lisabonskom ugovoru, ako bi vaša firma obavljala posao u EU, vaše plaće moraju biti hrvatske. Ukoliko želite studirati u EU, možete to i sada, ako vam roditelji to mogu omogućiti.

Sad bi se plaćalo Bruxellesu putem izdvajanja: 50% prihoda od pdv-a +50% prihoda od hrvatskih carina + godišnja članarina od 550 milijuna eura, što je ujedno i cijena Pelješkog mosta kojeg EU inače brani graditi, jer se navodno ne uklapa u njihove vizure

Eventualnim ulaskom Hrvatske u EU, hrvatski dug će enormno porasti. Primjer za to su države poput Portugala, Irske, Italije, Grčke, Španjolske koje Europska unija pogrdno naziva skraćenicom PIIGS (SVINJE), dok će izlazak iz EU značiti plaćanje do 30% jednogodišnjeg proračuna

Ako je hrvatsko zakonodavstvo sada usklađeno sa EU zakonodavstvom, čemu onda ulaziti?

Omjer ravnopravnosti Hrvatske u Europskoj uniji kao i mogući njen utjecaj u EU:
Europska unija (500 milijuna stanovnika) : Hrvatska (4,3 milijuna stanovnika)

Uredio: T. A.

IZVOR TEKSTA: Tonko Barčot: JUGONACIONALISTI NA OTOKU KORČULI
1) O političkom ozračju na otoku vidi: Z. LETICA, Grad Korčula od 1900. do 1941., Zbornik Sjećanja jedne generacije (nadalje u tekstu Zbornik Sjećanja…), Korčula, 1990.; Franko MIROŠEVIĆ, Osvrt na gospodarske prilike u Dalmaciji za vrijeme borbe za političko osamostaljenje Vele Luke od Blata, Zbornik Vela Luka na putu samosvojnog razvitka, Vela Luka, 2000.; Franko OREB, Osnutak i djelovanje nekih društava na otoku Korčuli početkom 20. st., Hrvatsko obzorje, br. 2, Split, 2000.; F. OREB, Izbori za Carevinsko vijeće 1907., te Dalmatinski sabor 1908. i uloga Joakima Kunjašića, Blatski ljetopis, 3, 2002.; Tonko BARČOT, Prilozi iz sokolskog pokreta na Korčuli − Sokolski pokret i prodor na otok Korčulu 1905.– 1914., Godišnjak grada Korčule, 11, Korčula, 2006.
2) Novo doba, br. 90, 20. 04. 1921.
3) F. MIROŠEVIĆ, Hrvatski narodni pokret u Veloj Luci 1921.–1925., Luško libro, br. 1, 1993., str. 75.
Pošalji dalje:

4 komentara “Ovaj otok zemlja je europska, jer je hrvatska i obrnuto!

  1. pokojni kukalo (Uredi)

    nakon austro-ugarske u krajevini shs judi su govorii “kako nan je tamo bilo dobro”!!pa onda opet u sfrj nisu bas govorii ali su saptali kako je onda bilo boje, sad neki govoridu da je sfrj bila boja!!evo ga na sad dolazi vrime ka judi budu govorili a di nan je ona “lipa nasa” povist se ponavja za one koji je ne ucidu!!samo, sa srbima smo i pod embargon izasli na kraj ma bome s ovima tesko!!

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  2. HarveyDent (Uredi)

    Svaka čast na odličnom tekstu! Ja sam treba doć u Korčulu iz te hvaljene EU za vikend i to samo da bi glasa protiv ulaska u Ono što ja zovem 4 Reich ali sam dobi gripu.

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0

Komentari su zatvoreni.