Na levo krug! (2)

1. listopada 2011. godine napisao sam kratak članak pod naslovom „Na levo krug!“ u kojem sam se i samim naslovom osvrnuo na nekoliko politički motiviranih događaja koji su se održavali u tom razdoblju. U samom članku čak sam naveo da iznosim svoj stav valjda instiktivno predviđajući da zvijer nikada ne spava. Uostalom, koristim svoje slobodno vrijeme da kao vlasnik (sada već suradnik) portala iKorcula.NET otvorim javnu raspravu o pitanjima koja su mi zanimljiva.

Ali naglašavam da je svima koji su ikada željeli nešto objaviti stranica bila otvorena. Jedina osoba kojoj sam to uskratio je g. Smiljan Strihić. Tražio sam od njega da se u svojim kolumnama (objavljivao ih je na ovom portalu) odrekne izraza i termina za koje sam držao da prelaze mjeru dobrog ukusa. Nije prihvatio moju molbu, već je nastavio objavljivati svoju kolumnu „Slobodan Suncobran“ na stranici g. Ivana Grbina – www.korcula.net. Ima od toga već valjda 3-4 godine.

Na ovoj stranici, a vjerujem da su to posjetitelji davno uočili, nikada nisam dopuštao da bilo tko u člancima ili komentarima koristi vulgarne, nepristojne, nedolične ili slične izraze.

Svejedno, zabavnom igrom sudbine, baš prije par dana sveučilišni profesor u mirovini g. Ante Lešaja u svom pamfletu kaže kako je Strihićev tekst „Multipraxis“ „brat blizanac“ mom članku.

A pošto do tada nisam pročitao Strihićev tekst, iznenadio sam se duhovitošću, pogotovo rečenicom: „…pa lipo vazme pešest tekwondo letači i dobro naprdi noga ove marksove pijonire što nan hvalu slavu i uzdižu Korčulu po vascelon svetu.“

Da se vratim na dosadniji dio jer sam nevoljko primoran osvrnuti se na pisanje g. Anta Lešaje.

Bilo bi zaista zlobno uočiti da ga je profesor pisao oko tri mjeseca, pa sam skloniji vjerovati da je „okidač“ ipak bio materijal koji sam objavio 28. prosinca 2011. – „Ispovijest Ivana Gugića partizana 26. dalmatinske divizije“.

A ulaziti u dublji osvrt teksta koji počinje analizom dva članka lokalnih volontera-novinara (mene i Strihića) a završava usporedbom istih s Hitlerovom „Mein Kampf“ nema nekog ozbiljnijeg smisla (čak i ako je napisan od strane sveučilišnog profesora).

Također, ulaziti u analizu Korčulanske ljetne škole (1963-1974) ili jesenas održane konferencije o Praxis-u i Ljetnoj školi nije mi palo na pamet ni u članku „Na levo krug!“ tada, pa neće ni danas jer prepuštam analize o „kritičkoj obnovi marksizma“ onima što imaju više vremena. Npr. sveučilišni profesori iz Beograda, po mogućnosti u mirovini.

U svom članku bavio sam se pojavama i osobnim zapažanjima koje je g. Lešaja svojim tekstom potpuno potvrdio i pružio mi neskromnu zadovoljštinu.

Kristalno je jasna činjenica da g. Lešaja i drugovi ne mogu prihvatiti stvarnost da žive u demokratskom društvu u kojem je uobičajeno da netko može iznositi politički stav ili kritiku, postaviti eventualna pitanja, pa čak se možda i izrugivati… Naravno, poštujući zakone naše domovine (ako mislimo na istu).

Kao dobar primjer, moju opasku iz članka o tome da jedna gradska kulturna institucija mora, ali zaista mora u svojim materijalima koristiti samo i jedino književni hrvatski g. Lešaja naziva „intelektualno nedomišljenom, netoleratnom ili isključivom pozicijom čovjeka koji smatra da se na teritoriji Hrvatske smije govoriti i pisati jedino tzv. „čistim hrvatskim jezikom“.

Čak i podmuklo podmeće kako tražim da sve one koji ne govore „jezički čisto“ treba potjerati i eventualno likvidirati.

Zanimljivo kako od jedne male opaske brzo i efikasno prelazi na likvidacije. Možda politička deformacija ili usvojena tekovina?

Svejedno, rečenicom „zašto bi jezik kojim govore ljudi koji imaju osjećaj jugoslavenstva bio proskribiran?“ jasno definira pozicije s kojih podmeće.

Moje inzistiranje da gradska institucija (za kulturu!) poštuje zakone naziva „refleksom nacionalističke histerije koja je nakon 1990. postala dominantno „duhovno obilježje“.

Višekratna potvrda točnosti mog ukazivanja na određene pojave u Korčuli. Ali ima toliko toga…

Osvrnut ću se još samo na rečenicu g. Lešaje: „…potrebno je ostaviti pisani trag i o nečasnim aspektima vremena u kojemu je nešto takvog bilo moguće.“

U obrani teško stečena i krvlju stvarana hrvatska demokracija nije nečastan aspekt ili „vrijeme u kojem je nešto bilo moguće“. Profesor se ni nakon 20 godina nije navikao da je moguće slobodno govoriti i pisati.

Na moju radost (a žalost lokalnog SAB-a i „drugara“) živimo slobodno bez crnih jama koje su „ostavile posljedice koje će dugo pratiti život generacija koje dolaze“.

T. Andrijić

Pošalji dalje:

4 komentara “Na levo krug! (2)

  1. obelix (Uredi)

    E moj narode…Zalosno je da se tom beogradsko jugoslavenskom sveučilišnom profesoru uopće daje do vaznosti.Njegove godine a i godine u kojima zivi nikad vise nece doć.Uostalom svi znamo ko je on i sto je zagovara 1991.U to vrime taj veli profesur priznat u Evropi je bi u srbiji dok je Hrvatska krvarila.On priča o nekom obrazovanju mladih glede hrvatske povjesti.Nek malo napiše o partizanskim zločinima iza drugog svjetkog rat(imali smo prilike prije par dana na ovim stranicama pročitat o ispovjedi jednog partizana koji se zgraža na tim strašnim zločinima) neka piše o partizanskoj diktaturi koju je čitav svit optuži a Tita stavi za jednog od največih diktatora prošlog stoljeća(*****************************) neka piše o strahovladi prema Hrvatslkoj ideji za samostalnost i suverenost a neka se ostavi monadi.Ti Tino ubuduće ne nasjedaj na ovakve udbasko-komunističke provokacije jer nije im potriba davat na vaznosti.

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  2. Smrkinić (Uredi)

    Čitajući osvrte gospode u svezi ovih levih krugova, nemogu se oteti dojmu i ne zapitajući se, ko je ovde sveučilišni profesor ili drugim riječima intelektualac.
    Za gosp Andrijića znam da je školu završio naknadno koju i koliku neznam, ali zato je ovaj gosp iz prošlosti Lešaja s titulom sveučilišnog profesora morao ostavit dojam barem načitane osobe, ili su njegove životne frustracije toliko jake, da se stječe dojam nižeg intelekta.
    Možda će Vam se ovi navodi učiniti pretjeranim, pogledajte koliko puta taj gospodin u svom tekstu navodi ime Tina Andrijića, dvadeset dva puta, i općeniti žar njegove rasprave, uspoređujući neka poimanja s mein kampfom i slično, mmm tom gospodinu nije dobro.
    Ili mi obični ljudi u svojoj domovini ne razumijemo te ljude koji je nemaju.

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  3. nikoleto (Uredi)

    Dugo sam razmislja dali imam ili ne svojim komentarom malo osvjetlit lik dr, prof.Anta Lesaje. Navescu samo dvije sitnice koje sam dozivi na vlastitoj kozi a ticu se ovog dicnog profesora. Dakle daleke skolske godine 1973/4 prof.dr. Lesaja na splitskom ekonomskom fakultetu na drugoj godini studentima a i mojoj malenkosti je predava predmet politicka ekonomija socjalizma. Uvik smo imali tri sata. Prvbi put dvorana je bila puna nas kolo 250 studeata, sedili smo i po podu a ja u prvi red. Nakon prve pauze ostala je samo polovica, nakon drugog sata samo nas troje, ja i dva blacanina. Drugu sedmicu mu ni dosa niko a nakon toga ga nikad vise nismo vidili. Karjeru profesora politicke ekonomije socjalizma druge godine je nastavi u Dubrovniku sa istim uspjehom. Nakon toga se preseli u Mostar a ja se zaposli sa nadom da se sa ovim vrlim prof. vise nikada sluzbeno necu srest. 1976 zaposli sam se u H.T.P. Turist progres koji je ima hotelski kompleks Bon Repos plus restoran Liburna sa kino salom. Plan rada i zaduzenja po radnim mjestima osmisli je vrli profesor. Rezultat 01.06. iste godine Turist progres kako firma zavrsava u definitivnoj propasti. Bogu fala nakon toga vise nisam ima cast susrest se sa velikom umotvorinama ovog profesora politicke ekonomije socjalizma.

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  4. Ante Tomelić (Uredi)

    Skoro svaki dan pogledam korčulanske portale i pročitam ono što zapne za oko.
    Pošto je ikorčula.net portal na kojem se poštivaju i cijene pravila «fair play-a» i ne dopušta vrijeđanje, odlučio sam ovdje prokomentirati «nebulozni» članak Dr-a Lešaje. Da budem jasan, «nebuloze» nisu «govor i manifestacije mržnje i isključivosti» nego u ovom slučaju (i prema definiciji riječi) maglovitost, neodređenost i konfuzirajući način na koji autor članka «Čemu isključivost i poziv na nasilje?» pokušava, putem brojnih argumenata, teza i protuteza, dokazati kako je hrvatski nacionalizam jedini krivac za sva zla koja su se desila na području bivše Jugoslavije u poslijednjih 60 godina. A kamo li da je mogao optužiti Hrvatsku za ekspanzionizam?
    Pažljivom čitatelju odmah će pasti u oko da ni u jednoj jedinoj rečenici Dr. Lešaja nije spomenuo demokratsko pravo Hrvatske na samo-opredjeljenje, koje je (barem na papiru) bilo zagarantirano i u Jugoslavenskom Ustavu.
    Nacionalizam na Balkanu nije ništa novo. Ni Crna Gora nije želila više biti dijelom Jugoslavije, hoćemo li i za to okriviti Hrvatski nacionalizam. Fašizam treba osuditi, Staljinizam treba osuditi, ratne zločine, naročito nad civilima – i zarobljenicima – treba osuditi, bez obzira na to ko ih je počinio: Ustaše , Partizani, Četnici itd… Neke je počinitelje dostigla ruka pravde. Mnogim obiteljima i prijateljima žrtava rane su još svježe, a pravda? Zašto onda uskraćivati pravo Tinu ili bilo kome drugom da postavlja pitanja? Bilo bi interesantno znati za koje zločine na pr. je Isusovac o.Petar Perica, autor himni «Do nebesa» i «Zdravo Djevo» bio likvidiran metkom u zatiljak na Daksi. Paradoksalna istina je da će se njegovo ime spominjati dok bude Hrvata i Hrvatskog jezika, kao i sv. Dujma, kojeg je Dioklecijan dao pogubiti zbog širenja kršćanstva. Danas kampanel sv. Duje dominira u centru Dioklecijanove palače.
    Uzalud je evocirati uspomene na ono što je propalo ili gubiti vrijeme na obnavljanje onoga što ne funkcionira. Društvo se gradi na povjerenju i zajedničkim interesima i vrijeme bi bilo da se oni koji još žive na propalim idealima, ako nije kasno, probude.

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0

Komentari su zatvoreni.