ODRŽIVI RAZVOJ OTOČNOG TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKE

Poštovani,

Turizam, riječ koja nema pravo značenje na našem otoku, a  kao pojava nema ni pravu viziju razvoja na našem otoku. Godinama se sve radilo stihijski, neplanski i loše, ( i dalje se radi , tj. ne radi ).
Posljedice vidimo i osjećamo, ali nitko nije siguran kamo ide korčulanski turizam. Nema se plana razvoja, pa ni želje od odgovornih da se nešto promijeni. Izgleda da svima odgovara ovakvo stanje.
Već godinama se živi na staroj slavi, na kamenu i suncu. Ponuda je srozana na najniži mogući nivo.
Turizam nesmije biti jedini ekonomski stup na otoku, ali kakav turizam mi želimo ?  Na ta pitanja bi morali što prije odgovoriti.
Želio sam ukazati na tekst napisan u „Našem Moru” još davne 2007 godine, autora Dr. Vinko Vidučić, stručnjak sa splitskog pomorskog fakulteta.

Možda se ne možemo slagati sa svime iznesenim u ovoj skraćenoj verziji teksta kojeg iznosim sa željom da što veći broj sugrađana dobije jasniju sliku o našem potencijalu, i opasnosti da ga upropastimo.
U nadi da odgovorni konačno poduzmu odgovarajuće korake , te da se konačno stvore uvjeti da naš turizam ugleda bolje dane.

I.A.

ODRŽIVI RAZVOJ OTOČNOG TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKE

Sažetak
Predmet je istraživanja u ovom radu održivi razvoj otočnoga turizma. Hrvatski otoci trebaju sačuvati okoliš uz primjenu strategije razvoja turizma i ostalih gospodarskih
aktivnosti prijateljskih okolišu i usmjerenih na sačuvanje i unapređenje otočnih društvenih zajednica. U tom smislu istražuju se oblici turizma primjereni tim ciljevima, a posebno ekoturizam, ruralni turizam, gastronomska ponuda, podrška kulturnom, povijesnom i
zdravstvenom turizmu uz orijentaciju na turiste većih platnih mogućnosti. Istraživanje je potom upotpunjeno terenskim istraživanjem preferencija i stavova turista na otoku Visu, koje je potvrdilo stavove o održivom turizmu. Analiza upućuje na generalni zaključak da hrvatski otoci imaju očuvan odnos prirode i otočnoga stanovništva, te da je za svaki pojedinačni otok ili otočnu skupinu potrebno definirati koncepciju razvoja koja polazi od očuvanja izvornih odlika prirode i kulturnoga nasljeđa.

Uvod

Otoci čine 6% hrvatskoga kopna, s otočnim nizom od 718 otoka, 389 hridi i 78 grebena, što je drugo otočje po veličini u Sredozemlju. Otočni se prostor odlikuje svojim reljefom, klimom, tradicijom, nasljeđem, običajima, poviješću… Svaki otok ima određene društvene i gospodarske posebnosti. Na hrvatskim otocima su tri nacionalna parka, i to Brijuni, Mljet i Kornati, te park prirode Telašćica na Dugom otoku. Na otocima se nalaze povijesni ostaci iz paleotika, neolika, grčke, ilirske, rimske i hrvatske povijesti. Hrvatske otoke oplakuje najčišće more na Mediteranu, a naša se obala cijeni kao jedna od najsačuvanijih na Sredozemlju. Hrvatski položaj na turističkom tržištu bit će povoljniji ako se uspije prilagoditi razvoj s održivošću. Otočni se turizam treba razvijati održivo, tako da ne ugrožava okoliš na štetu budućih naraštaja. Buduće generacije trebaju imati prigodu uživati u blagodatima ove sadašnje relativno izvorno očuvane prirode. Otočni turizam, naime, štetno utječe na okoliš jer onečišćuje more (dno, površinu i morsku masu), zrak, kopno (bukom, gomilanjem otpada, požarima). Također potiče nekontrolirani ribolov, pljačku podmorskih arheoloških nalazišta i općenito narušavanje ekosustava. Razvoj turizma na otocima mora se temeljiti na – lokalnoj inicijativi, specifičnom otočnom poduzetništvu, odgovarajućim partnerskim odnosima i sve to uz odgovarajuće državne poticaje. Određivanje prihvatnog kapaciteta određenog otoka za turizam pritom je od presudnog značenja za njegovu budućnost. Suvremeni turizam postao je međuovisan s ekologijom, a njegov daljnji razvoj mora se promišljati prije svega kao održivi razvoj.

Održivi razvoj otočnog turizma u Hrvatskoj
Hrvatski otoci imaju očuvan odnos između prirode i otočnoga stanovništva, ali i  dugotrajnu turističku tradiciju, koju su otočani uglavnom sami razvijali od samoga
početka. Vlastitim poletom i uglavnom skromnim turističkim znanjem oni su pokretali i turističke tvrtke, i o njima su se skrbili kao o svojoj privatnoj imovini. Zbog takvih okolnosti, pri razvoju turizma na otocima svi bi stanovnici pojedinoga otoka morali biti konzultirani kako bi izravno surađivali uz turističke radnike i lokalne političke strukture. Oni svi zajedno moraju imati turističku viziju, i na temelju toga raditi na aktiviranju svojih gospodarskih potencijala uz inicijativu i samoorganizaciju. Naime, turistički razvoj otoka traži suživot s tradicionalnom kulturom, uz optimalnu iskorištenost turističkih različitosti.
Održivi razvoj znači i gospodarski i društveni rast usklađene s ekosustavima u kojima djeluje, pa je kao takav i dugoročno održiv .Mediteran je kolijevka starih civilizacija i  kultura na svijetu, s pogodnom klimom za dokolicu i odmor, zato je i
najposjećenija svjetska turistička regija, s brojnim kulturno-povijesnim spomenicima. Nažalost, turizam osim pozitivnih efekata ima i one negativne. Osnovni mu
je negativni efekt onaj na izvorni okoliš. To je vidljivo u razvijenim mediteranskim turističkim državama, kao što su Španjolska, Francuska, Italija, Grčka i Turska. Glavne
štete nanesene su krajoliku – i to nepopravljive estetske, ekološke, ekonomske, povijesne, etničke, graditeljske i ostale.
Održivi turizam uvjetuje takvo upravljanje resursima da se zadovolje ekonomske, socijalne i zaštitarske potrebe, te očuvaju kulturne, ekološke i biološke
raznolikosti. Ekoturizam je dio turizma, a načela održivosti moraju se primijeniti na sve vrste turističkih djelatnosti.


Danas su se iskristalizirali sljedeći stavovi o ekoturizmu :
1. Ekoturizam aktivno promovira odgovornost prema okolišu i izravno na njega pozitivno utječe.
2. Funkcioniranje ekoturizma ograničeno je tzv. paket-aranžmanima velikih turoperatora, jer njegovi korisnici bježe od velikih skupina i klasičnoga turizma.
3. Cijene su razmjerno visoke, a broj turista koji traže eko usluge, relativno je malen.

Ekoturizam je definiran u Hrvatskoj ovim općim značajkama.
1. to su svi oblici turizma u kojima je glavna motivacija turista zaštita i očuvanje prirode i
tradicijske kulture,
2. obilazak organiziraju lokalna poduzeća, uglavnom u manjim skupinama turista,
3. negativan utjecaj na prirodni i sociokulturni okoliš je minimalan,
4. prirodni okoliš štiti lokalnu društvenu zajednicu i lokalno stanovništvo zbog mogućnosti zarade na temelju rente ili zapošljavanja.
U Hrvatskoj se sve više shvaća da je održivi razvoj ruralnih područja, pa tako i primorskog turizma, optimalno razvojno rješenje. Samo održivim razvojem može se pokrenuti spirala razvoja hrvatskoga primorja. Uloga države tu je od presudnog značenja, i to prije svega ulaganjem kapitalnih investicija u infrastrukturu, uz odgovarajuću zakonodavnu regulativu. Važan utjecaj trebaju imati nevladine udruge koje promoviraju ideju održivog razvoja s pomoću monitoringa i konstruktivnoga usmjeravanja.
U revitalizaciji otoka treba nastojati da se poveća broj otočana, i to tako da se prvenstveno vrate oni koji su se odselili u obalne gradove i inozemstvo. Drugi doseljenici ne bi smjeli brojčano prijeći kritičnu crtu odnosa na štetu domicilnoga otočnog stanovništva, i to ne samo brojčano već i „pozicijski” u lokalnoj upravi i gospodarstvu. Jer, domaći su ljudi ti koji su sposobni dati kolorit i posebnost otočne tradicije i načina života. Svi se „ostali” moraju emocionalno uživjeti s otočnom sredinom .
Degradacija prirodnih i kulturnih pejsaža nije nastala samo kao posljedica turističkog razvoja našeg primorja već i razvoja motorizacije, urbanizacije itd.

Održivi razvoj hrvatskih otoka treba pratiti tradicionalan način života na njima, koji je okrenut moru i zemlji kao izvorima egzistencije. Ne smije se dogoditi da
se turistima prezentira kultura otočnih ribara i težaka, a da oni stvarno više ne postoje. Treba, dakle, tu tradiciju slijediti i obogaćivati. Na obalnim prostorima trebalo bi
organizirati turističku ponudu u malim ili većim naseljima uz sadržaje kao što su: ribolov, ribarska krstarenja, jedrenje, vožnje, otočno planinarenje, obrađivanje polja,
berbe i slično. Nautičke luke na otocima treba posebno tretirati kako se ne bi dogodilo da one ugroze prirodni okoliš.

Otočni održivi razvoj treba riješiti pitanja, kao što su:
1. kako zaštititi dosad sačuvan prostor,
2. koje su prednosti za razvoj određene regije,
3. koja su ograničenja razvoja,
4. koju ulogu u razvoju ima vlada i lokalna uprava,
5. treba li razvoj graditi na kulturnoj, povijesnoj i
gospodarskoj prepoznatljivosti ili stvoriti neke
nove pretpostavke,
6. kako kreirati razvoj koji neće sam sebe dovesti u kolaps

Hrvatska treba razumnom strategijom razvoja naše obale i otoka izbjeći sudbinu sredozemnih razvijenih zemalja; one su svoj izvorni okoliš tako uništile investicijama da su postale nepoželjne i za domicilno stanovništvo i za goste. Hrvatski otočni turizam ima perspektivu zato što je hrvatska obala u usporedbi sa susjedima ostala očuvana
u znatnim dijelovima. Naš prirodni pejsaž još izaziva ugodu smirujućom vizurom raznolikosti obale i otoka sa zelenilom šuma, plavetnilom mora i neba te bojama
maslinika i vinograda. Sve navedeno, upotpunjeno povijesnim primorskim gradovima s višestoljetnim spomenicima, povijesnim iskopinama, starim utvrdama,
palačama i crkvicama – daje vrijednosti koje su narušene u drugim dijelovima Mediterana. Održivi razvoj hrvatskih otoka mora se rješavati strategijom dalekosežnih
procjena. Tako će se spriječiti negativni učinci razvoja . U otočnom turizmu važno mjesto pripada ekološkoj poljoprivredi i gastronomskoj ponudi. Hrvatski prehrambeni proizvodi, a posebno oni proizvedeni na području obalnog pojasa, s obzirom na tradicionalni način proizvodnje, imaju sve predispozicije da budu važan dio hrvatskoga gospodarskog, a posebno turističkog branda. U Hrvatskoj se miješa nekoliko klimatskih tipova, pa je prirodna vegetacija vrlo raznolika, uz tri glavne poljoprivredne regije: panonsku, gorsku i sredozemnu. Biološka i krajobrazna osobina svake regije zahtijeva poseban pristup poradi njihove zaštite. Ipak, ekoproizvodnja hrane podrazumijeva, primjerice, upotrebu starih kultura i pasmina, a to ne generira profit bez posebnih državnih poticaja u ovoj fazi. Rješenje tog problema treba tražiti u okviru državne politike razvitka ruralnih područja uz očuvanje kulturnoga i prirodnog nasljeđa u Hrvatskoj. Uz gastronomsku ponudu branda  hrvatskoga turizma treba uključivati i zdravstveni turizam, kulturne vrijednosti i ekološke posebnosti (očuvanost prirode, stupanj i kvaliteta urbanizacije, nadasve u priobalju). Hrvatska, a posebno njezino priobalje, obiluje prirodnim izvorima ugode i zdravlja. Mediteransko more i klima imaju terapeutski učinak na ljude. Zdravstveni turizam u Hrvatskoj nema originalan pristup u koncepciji razvoja. Turizam postoji zbog čovjeka, a često se događa da se turisti vraćaju kući s odmora umorniji nego kad su na odmor krenuli, jer su proveli odmor u trci za raznim doživljajima, zabavama i besadržajnim aktivnostima. Zato im domaćini trebaju ponuditi što više mogućnosti da iskušaju vrijednosti izvorne ljepote prirode, kulture i socijalnih posebnosti lokalne zajednice, kako bi se vraćali
odmornog tijela i obogaćenog duha. Programi za turiste moraju biti aktivni, primjerice
nuđenjem edukacije, zabave, avanture i duhovnog sazrijevanja. Budući da mnogi ljudi pate od umora izazvanoga stalnim stresom, turistički odmor koji vodi poboljšanju zdravlja nije luksuz; to je najveći izazov u suvremenom razvoju turizma. Turistička destinacija mora zadržati izvornost, ostati vjerna svojoj kulturnoj tradiciji te iz nje crpiti snagu za razvoj. Promicanje održivoga kulturnog razvoja uvjet je održavanju lokalnih kulturnih  posebnosti. Nositelji turističke ponude moraju identificirati i afirmirati vlastite lokalne kulturne vrijednosti, a promjene se ne smiju odvijati na štetu naslijeđenih vrijednosti. Turizam koji nije održiv, devastirat će prirodu, a rezultat će biti gubitak zanimanja turista za takvu destinaciju.

Suprotno tomu, u pozitivnom ekološkom okruženju turisti će se ugodno osjećati, pa će i sami aktivno sudjelovati s mještanima u podizanju turističke kulture i zaštiti od devastacije okoliša. klimatizacije i izgradnja grijanih bazena),
Pritom, valja nastojati da se:
1. izgradi izvorni otočni turistički identitet prepoznatljiv na svjetskom tržištu,
2. Da se  izgrade novi i moderniziraju postojeći kapaciteti prema zahtjevima turističkog tržišta kako bi na naše otoke doveli gosta veće platne moći, uz pružanje turističkih usluga izvan ljeta (ugradnja turistički kapaciteti samo na temelju prihvatnoga turističkog kapaciteta svakoga pojedinog otoka, kako bi se razvoj otoka temeljio na održivosti. Glavni cilj u razvoju turizma na hrvatskim otocima mora biti podizanje kvalitete života i sprječavanje depopulacije otoka, i to po mogućnosti politikom ˝malih koraka˝, polazeći od zahtjeva turističke potražnje. Prevelike investicije u turizam, osim u infrastrukturu,
razarajuće će djelovati na prostor i stanovništvo. Buduća razvojna politika mora biti za svaki otok posebna, izbjegavajući univerzalne načine u rješavanju razvoja
svih hrvatskih otoka. Jedino što treba biti zajedničko u tom pristupu jest da se svi otočani dovedu u stanje socijalne i ekonomske sigurnosti, te u stanje potpune izjednačenosti sa stanovnicima na kopnu. Za svaki pojedinačni otok ili otočnu skupinu treba odrediti koncepciju razvoja uz uvjet da se očuvaju izvorne odlike prirode i kulturnog nasljeđa. Takav je pristup prihvaćen i u Strategiji razvitka otoka i u Zakonu o otocima. Turizam, dakle, treba biti onaj dio gospodarstva koji na otocima pokreće sve ostale gospodarske djelatnosti.
Održivi razvoj otočnog turizma u RH -primjer otoka Visa

Poradi uvida u motive i preferencije otočnih turista u RH, te radi ocjene međuovisnosti ekologije i turizma, provedeno je terensko istaživanje na otoku Visu. Koristilo
se metodom anketnog istraživanja,
1.    U vezi s karakteristikama obale  najviše anketiranih (45%) smatra presudnim čiste plaže i čisto more. To pokazuje da otok ima očuvano čisto more i obale te koliku važnost turisti pridaju ekološkoj dimenziji destinacije.

2.    U pogledu aktivnosti povezanih s morem  najviše anketiranih (19%) pokazalo je zanimanje za jedrenje i ronjenje . To pokazuje interes turista za aktivni odmor, što ima dodatne prednosti u arhipelagu otoka Visa zbog prirodnih ljepota i podmorja.

3.    U pogledu aktivnosti vezanih za kopno najviše turista (51%) odabralo je šetnje uz more i hodanje po otoku , što se može pripisati očuvanom okolišu.

4.    Aktivnosti povezane sa seoskim turizmom pokazuju visok interes turista (82%) za boravak na selu i za domaću hranu i piće . Rezultat upućuje na još uvijek nedostatno iskorišten potencijal seoskog turizam na hrvatskim otocima, ali i šire. Otočna sela mogu biti snažan izvor razvoja otočana, i to sve u vrijeme dominacije informacijske tehnologije. Tradicionalan život na selu, uz mediteransku hranu i piće, treba sve više uključiti u hrvatsku turističku promidžbu.

5.    Na pitanje o prirodnim znamenitostima  turisti su se uglavnom odlučili za izlete po otoku i obilazak uvala (32%), što potvrđuje prethodne nalaze o važnosti okoliša i aktivnog odmora, to jest o želji modernog nomada – turista – da ostvari povratak prirodi, pa makar samo i na godišnjem odmoru

6.    Za povijesne i kulturne znamenitosti  turisti su također pokazali zanimanje, s tim što najviše cijene (23%) obilazak povijesnih i arheoloških mjesta.

7.    Što se tiče smještajnih kapaciteta, dominira  smještaj po hotelima i privatnim kućama (33%), što je odraz, uz ostalo, i dane otočne ponude , dok od posebnih sadržaja i pogodnosti  turisti posebno cijene kulinarske specijalitete i domaća vina(28%).

Provedena analiza pokazuje da otočni turisti visoko cijene ekološke komponente, tradiciju i kulturne karakteristike izabrane destinacije, a to se može proširiti i na hrvatski otočni turizam u cjelini. Treba, ipak, naglasiti da hrvatskim otocima nedostaje sustavna skrb o zaštiti i prezentaciji povijesne i prirodne baštine koja bi bila rezultat dugoročne, strateške perspektive. To onda umanjuje turističku vrijednost pojedinoga otoka, a stvara i potencijalne probleme opstanka otoka u izvornom obliku.
Naime, približavanjem Hrvatske EU interes potencijalnih investitora sve je veći za ulaganje u objekte za odmor i turističke kapacitete, pa i kupnju cijelih otoka, što može
bitno ugroziti ambijent otoka u smislu narušenosti izvornog krajolika, ali i, što je još važnije, kulturu i način života starosjedilaca.

Svjetski je trend bijeg od masovnog turizma i paket–aranžmana, i to obvezno u kontekstu s izvorno očuvanom okolinom. Ekoturizam trenutno u svijetu bilježi najveće stope rasta, a ukusi potrošača sve su istančaniji, što prisiljava hotelijere da posvećuju veću pozornost ekologiji, ali i uređenju interijera. Međutim, prepreka uspješnom razvoju ekoturizma je siromaštvo, starost i slaba obrazovna struktura lokalnog stanovništva, strah od štete po okoliš i nejednaka raspodjela dobiti od ekoturizma, te socijalna diferencijacija. Treba pronaći zlatnu sredinu između ekoturizma i ekonomskog razvoja, poradi zaštite izvorne biološke raznolikosti. Postoje dobri potencijali za razvoj ruralnoga turizma, što je posebno bitno kako bi se zadržalo lokalno stanovništvo.

Suvremeni turizam postao je međuovisan s ekologijom, a njegov daljnji razvoj mora se promišljati jedino kao održivi razvoj. U tomu važno mjesto pripada mediteranskoj
ekološkoj poljoprivredi i gastronomskoj ponudi.
Nadalje, potrebno je osmisliti i kulturni turizam jer iskustva nama konkurentnih destinacija na Sredozemlju govore da postoje cijele generacije stanovnika emitivnih
turističkih zemalja koje su sklone upravo tom specifičnom obliku turizma. U kulturnom turizmu može se očekivati veći rast od prosječnoga. Hrvatsko primorje idealno je za
to, nadasve stari gradovi s palačama, dvorcima, crkvama, muzejima, iskopinama… Treba planski revitalizirati stara sela, i to obnovom u etno cjelini, iako zasad, zbog
složenih vlasničkih odnosa, te obnove uglavnom postoje samo kao nerealizirani planovi.

Zaključak

Hrvatski otoci unatoč trendu depopulacije još uvijek imaju očuvan odnos između prirode i otočnog stanovništva. Oni imaju dugotrajnu turističku tradiciju, za svaki otok posebnu. Razvoj turizma na otocima mora se temeljiti na lokalnoj inicijativi, na razvoju specifičnoga otočnog poduzetništva, uz politiku „malih koraka” i odgovarajućih, partnerskih odnosa, te djelotvorne državne poticaje. Pri razvoju turizma na otocima, uz turističke radnike i lokalne političke strukture i stanovnici pojedinog otoka moraju biti konzultirani o budućem razvoju. Svi zajedno moraju osmisliti turističku viziju, te
raditi na aktiviranju svojih gospodarskih potencijala uz inicijativu i samoorganizaciju. To je bitno zbog toga što turistički razvoj otoka traži suživot s tradicionalnom kulturom, uz optimalnu iskorištenost turističkih različitosti. Glavni cilj u razvoju turizma na hrvatskim otocima mora biti podizanje kvalitete života i sprječavanje depopulacije, što bi država trebala osigurati adekvatnim razvojnim pristupom i mjerama ekonomske politike.
Prijeko je potrebno izgraditi izvorni otočni turistički identitet (otočni turistički brand) prepoznatljiv na svjetskome turističkom tržištu. Prevelike investicije u turizam razarajuće bi djelovale na prostor i stanovništvo. Inzistiranje na masovnom turizmu negativno bi se očitovalo u devastaciji prirodnih resursa i na očuvanju tradicionalnih elemenata pučkoga života na otocima, važnoga motiva za dolazak turista. Ne mogu se
nekontrolirano povećavati smještajni kapaciteti jer razvitak priobalnog turizma ovisi o očuvanju prirodnog okoliša, što je potvrdilo i provedeno terensko istraživanje.

Na otocima treba razviti nove tipove turizma koji bi oživjeli unutrašnjost otoka, kao što su ekoturizam, medicinski i zdravstveni turizam i slično.
Tako bi do vremena kad Hrvatska treba postati ravnopravna članica Europske unije, hrvatski otoci po kvaliteti usluge i ostvarenim prihodima biti ravnopravni
razvijenim otocima u zemljama koje se ubrajaju među vodeće sredozemne turističke zemlje,  uz istodobno očuvanje izvornosti svoje vlastite turističke destinacije.

Pošalji dalje:

2 komentara “ODRŽIVI RAZVOJ OTOČNOG TURIZMA REPUBLIKE HRVATSKE

  1. gojko (Uredi)

    Sve je to lijepo napisano i predočeno čitatelju kako ići na bolje rezultate u ostavarivanju ponude stranim gostima.Naši gosti su od jedne noći,a drugi dan idu u pravcu Hvara ili Dubrovnika.Mi tim gostima ne možemo priuštiti da produže boravak na više dana jer im ništa drugo osim spavanja ne nudimo.Što se radi nakon prestanka sezone u drugim otočkim gradovima i mjestima,osmišljavaju nove ideje,nove programe za bolju sezonu,a kod nas nitko ništa.Drugo zna se zašto naša mladost odlazi s otoka,a ostaje sve starija populacija stanovništva,ali i onaj koi bi o tome trebao voditi računa nije zainteresiran za to.U našem gradu vlada stanje Što gore,to bolje.

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  2. ajmeee (Uredi)

    E ovo je pravi održivi razvoj, ne dat turizmu da diktira duh mista, već da duh mista diktira njega. Ko go da je ovo pisa, svaka mu čast, sve je dobro reka. Odličan tekst.

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0

Komentari su zatvoreni.