U vjetar bačeno 350 milijuna kuna?

Ako arbitražni sud Hrvatske gospodarske komore prihvati gotovo 120 milijuna kuna vrijedan odštetni zahtjev “Konstruktor-inženjeringa”, “Viadukta” i “Hidroelektre Niskogradnje” zbog prekida izgradnje pelješkog mosta, taj bi projekt mogao koštati državu ukupno 350 milijuna kuna, a da, osim dvaju betonskih stupova, praktički još nije izgrađen ni metar mosta.

Naime, procjenjuje se da je država preko “Hrvatskih cesta” tijekom protekle četiri godine za radove na tom objektu potrošila oko 230 milijuna kuna, što uključuje otkup zemljišta, istraživanje terena i podmorja, te izgradnju pristupnih cesta i ono malo vidljivih kontura mosta. Osim nebrojenih prijepora o potrebi izgradnje suvremene cestovne poveznice juga Hrvatske s ostatkom zemlje i pratećih dnevnopolitičkih prepucavanja, ponajprije između HDZ-ovaca i SDP-ovaca, na gradilištu pokraj Komarne i na Pelješcu zapravo nikada nije bilo puno aktivnosti.

U takvom ozračju posve je opravdano kazati da će se, ako građevinari dobiju spor i pravo na odštetu, ukupan iznos od 350 milijuna kuna doslovno baciti u vjetar, jer od nedovršenog objekta nitko neće imati koristi. No, i “Hrvatske ceste” imaju svoje argumente kojima pokušavaju pobiti zahtjev izvođača radova, jer konzorcij triju tvrtki uopće nije ishodio građevinsku dozvolu za most, a “Konstruktor-inženjering”, iako traži gotovo polovinu odštete, navodno nije ni angažirao puno radnika i strojeva.

Dok su predstavnici bivših i aktualne Vlade najprije raspravljali o opravdanosti mosta, a potom i o načinu financiranja projekta vrijednoga gotovo 2,5 milijardi kuna, kroz prste im je prošlo gotovo 50 milijuna eura, za što se, primjerice, moglo obaviti dugo najavljivanu, a još neostvarenu obnovu zastarjele i opasne ceste od Jelse do Sućurja na otoku Hvaru. Premda se za 350 milijuna kuna ne bi moglo izgraditi puno kilometara autoceste na krševitom dalmatinskom terenu, zasigurno se taj iznos, kad su hrvatski jug i cestogradnja u pitanju, mogao potrošiti na modernizaciju Jadranske magistrale od granice s BiH kod Neuma prema Dubrovniku.

Tako bi se donekle moglo skratiti trajanje putovanja iz grada gospara prema Splitu, Zagrebu i srednjoj Europi, te umanjiti nezadovoljstvo stanovnika južnog dijela Dubrovačko-neretvanske županije činjenicom da su i pelješki most i Dalmatina još poprilično daleko od njihovih vrata.

GORDAN ZUBČIĆ – Slobodna Dalmacija

Pošalji dalje: