Mobbing – psihološki i moralni teror

Mobbing – psihološki i moralni teror

Mobing je poseban oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina ljudi sustavno psihički ponižava i zlostavlja drugu osobu.

Izrugivanje, klevetanje, prijetnje, iznošenje lošeg mišljenja o načinu rada, brzini ispunjavanja radnih zadataka, intelektualnih sposobnosti, smanjivanje plaće, preseljenje na lošije radno mjesto ugrožavaju čast, ugled, integritet i ljudsko dostojanstvo ugrožene osobe koja najčešće ne zna prepoznati što se zbiva i osjeća se bespomoćno, ugnjetavano, jadno.
Prosječno je vrijeme trajanja terora prije reakcije žrtve šest do petnaest mjeseci, a sve zbog straha od gubljenja posla koji se u današnje vrijeme teško nalazi.

Svatko je bio žrtva

Dr. Elvira Koić, šefica Odjela psihijatrije Županijske opće bolnice u Virovitici, kaže da se kao specijalist psihijatar često susreće sa psihičkim zlostavljanjem kao uzrokom pobolijevanja radnika različitih struka. „Sada, nakon deset godina psihijatrijske opće prakse, usudim se reći da se svatko od nas nekad tijekom karijere našao u položaju žrtve mobinga, ali i zlostavljača“, tvrdi dr. Koić.

Objašnjava da mobbing potječe od engleskih riječi “mob” i “mobbish”, a znači nekoga “prisilno, vulgarno, manirom ološa, psihički dokrajčiti, društveno potpuno degradirati, uništiti ga i isključiti iz društvenog života”.

Ako je i pojam nov, istraživanje koje je dr. Koić provela sa suradnicima 2002. godine pokazalo je da se zaposleni u Hrvatskoj masovno susreću s mobingom. Neki oblik mobinga doživljava od 15,4 do 53,4 posto djelatnika.
Počeci istraživanja

Sustavno proučavanje takvog ponašanja počelo je prije dva desetljeća (1980-ih godina pod inicijativom  Heinza Leymanna). Naziv je stvoren od engleskoga glagola to mob, što znači nasrnuti u masi, bučno navaliti na nekoga, i imenice “mob” koja znači rulja, gomila, puk, svjetina, ološ.

Na definiranje termina utjecala su istraživanja Konrada Lorenza koji je opisao ponašanje nekih životinja koje se udružuju protiv jednog člana, napadaju ga i istjeruju iz zajednice, a ponekad ga dovode i do smrti. U engleskom govornom području često se koristi i izraz bullyng koji se odnosi uglavnom na slično nasilje u školi.

U Hrvatskoj se o mobingu počelo govoriti tek 2000.godine, a ima ga vjerojatno i više nego u Europi. Spominje se Finska u kojoj je riječ o 15 posto radnika, Velika Britanija i Nizozemska sa 14 posto žrtava, a u zemljama Europske Unije na mobing se tuži prosječno devet posto zaposlenika.

Tko su mobberi?

Mobberi su manje sposobne, ali utjecajne osobe koje smatraju da imaju pravo samo uzimati, bez osjećaja za kolektiv i empatiju.

Često nemaju svoga privatnoga života ili su s njime nezadovoljne pa okupljaju grupu ljudi kojoj dokazuju svoju moć i osiguravaju dominantni položaj na račun straha slabijih.

Ostali staju na njihovu stranu kako ne bi postali žrtvama. S moćne pozicije lakše se može manipulirati ljudima i nema ravnopravnog odnosa.

Mnogi od mobbera to rade svjesno, kako bi se pokazali nezamjenjivima u organizaciji tvrtke, prikrivajući svoje neznanje i slabosti. U Hrvatskoj je mobing češći u državnim službama koje karakterizira čvrsta hijerarhijska struktura i u tvrtkama u kojima postoje problemi i napetosti uzrokovani nužnom reorganizacijom poslovanja.

Žrtve su ignorirane

U radnom okruženju žrtva ne uspijeva doći do riječi, stalno je prekidaju u govoru. Ignorirana je kao da ne postoji. Isključena je iz društvenog života na poslu. Najčešće osjeća nelagodu nakon što suradnici prekidaju razgovor kada žrtva ulazi u prostoriju.

Žrtvu se premješta u ured udaljen od radnih prostora ostalih kolega. Dobiva samo nebitna i besmislena zaduženja i radne obveze koje su ispod njene profesionalne razine ili joj daju zadatke koje ne može riješiti ili stalno dobiva nova zaduženja. Njezin rad se često kritizira, makar bio profesionalno obavljen.

Žrtvu se optužuje za propuste koji se nisu dogodili. Ne raspolaže važnim informacijama. Konstantno je izložena ismijavanju i šalama na račun govora, držanja, hoda, odijevanja, privatnog života, nacionalnosti, spola, rase i sl. U svojoj kulminaciji mobing također zna obuhvaćati i prijetnje fizičkim nasrtajem, seksualno ugrožavanje, teror telefonskim pozivima.

Pet osnovnih razvojnih faza mobbinga

U prvoj fazi se kao potencijalna osnova mobinga pojavljuje neriješen konflikt među suradnicima, koji u konačnici rezultira poremećajem u međuljudskim odnosima. Prisutna je lažna ljubaznost uz istovremeno pretrpavanje poslom ili oduzimanje radnih zadataka. Izvorni se sukob zaboravlja, a agresija usmjerava prema odabranoj osobi. Prva faza, koja može potrajati dulje vrijeme, prelazi u drugu.

Potisnuta agresija prerasta u pravi psihološki teror. U vrtlogu spletki, poniženja, prijetnji i psihičkog zlostavljanja i mučenja žrtva gubi svoje profesionalno i ljudsko dostojanstvo i postaje manje vrijednim subjektom.

U radnom okruženju gubi ugled, potporu, pravo glasa. U trećoj fazi već obilježena i permanentno zlostavljana osoba postaje “vrećom za udarce” i “dežurnim krivcem” za sve propuste i neuspjehe kolektiva. Predzadnja faza je karakteristična po očajničkoj borbi za opstanak žrtve mobinga, kod koje se tada pojavljuje sindrom izgaranja na poslu, tj. kronični sindrom umora (burn-out ), psihosomatski ili depresivni poremećaji. Kao posljedica ove četiri faze i uglavnom nakon višegodišnjeg teroriziranja, žrtve obolijevaju od kroničnih bolesti i poremećaja, napuštaju posao ili posežu za suicidalnim izlazom.

Prema istraživanjima 55% je okomiti, 45% vodoravni mobing. Okomiti mobing događa se kada pretpostavljeni zlostavlja jednog podređenog radnika ili jednog po jednog dok ne uništi cijelu skupinu (zato se još naziva i bossing) ili kada jedna skupina radnika zlostavlja pretpostavljenog (što se događa u 5% slučajeva). Horizontalni mobing odvija se između radnika na jednakom položaju u hijerarhijskoj ljestvici.

Posljedice mobbinga na radnom mjestu

Zdravstvene posljedice koje se mogu javiti kod žrtve su fizički poremećaji kao npr. kronični umor, glavobolje, nesanica, vrtoglavice, probavne smetnje, prekomjerna tjelesna težina ili mršavljenje, različiti psihosomatski sindromi poput ubrzanog lupanja srca, osjećaja pritiska u grudima, nedostatka zraka, smanjen imunitet, povećana potreba za alkoholom, sedativima, cigaretama; emocionalni poremećaji – depresija, burn-out sindrom, emocionalna praznina, osjećaj gubitka životnog smisla, anksioznost, gubitak motivacije i entuzijazma, apatija ili hipomanija, poremećaj prilagodbe te bihevioralni simptomi – iritabilnost, projektivnost, nekritično rizično ponašanje, gubitak koncentracije, zaboravnost, eksplozivnost, grubost, bezosjećajnost, rigidnost, stalna okupiranost poslom, obiteljski problemi, razvod braka, suicid žrtve.

Burn-out

Burn out je progresivni gubitak idealizma, energije i smislenosti vlastitog rada koji doživljavaju ljudi u kao rezultat frustracija i stresa na poslu. Izgaranje na poslu nije isto što i umor. Umor ne uključuje promjene stavova prema poslu i ponašanje prema klijentima. Izgaranje se također povezuje s mnogim negativnim emocijama, npr. depresijom, nedostatkom snage, nezadovoljstvom, strahom, neodgovarajućom kvalitetom života i beznađem, gubitkom samopouzdanja, nemogućnosti prosudbe i donošenja odluka; emocionalnom iscrpljenošću, osjećajem nemogućnosti vladanja emocijama zbog stalne i dugotrajne izloženosti stresnim situacijama, depersonalizacijom – patološki promijenjenim doživljajem osobnog identiteta.

Mjere i savjeti za suzbijanje mobbinga

Sve što možete napraviti ukoliko ste žrtva mobinga jest da pismeno zabilježite svaki nasrtaj i arhivirate sve pismene dokumente. O onome što vam se događa obavijestite osobu iz vaše radne sredine u koju još uvijek imate povjerenja, a ako takva osoba ne postoji, s povjerenjem se obratite aktivisti nekog od udruženja za zaštitu ljudskih prava, za jednakost spolova ili sl. Otvoreno razgovarajte s osobom koja vas zlostavlja o njenom ponašanju i postupcima. Recite zlostavljačima neka prestanu sa svojim ponašanjem i nemojte dopustiti da budete uvučeni u takav krug.  Požalite se osobi koja vam je izravno nadređena. O svemu biste trebali moći obavijestiti kadrovsku službu i upravu poduzeća. U slučaju pojave psihičkih ili tjelesnih poremećaja, potražite savjet psihologa, psihijatra, liječnika Potražite savjet pravnika koji se bavi radnim pravom. Trenirajte komunikacijske vještine i  tehnike relaksacije.
I poslodavac i zaposlenici trebaju znati što je mobing, da je kažnjiv i kome se trebaju obratiti za pomoć. Potrebno je garantirati dostupnost stručnih osoba koje će se baviti prijavljenim zlostavljanjem, s tim da te osobe moraju biti nepristrane tj. ne smiju biti zaposlene u tom kolektivu.

Dobar management je rijedak

Razmislimo li malo o ljudima koji su dio kolektiva u kojem se s osjećajem strepnje i mučnine u želucu ide na posao, shvaćamo da smo još nedorasli. Mi se guramo, ulizujemo, plačemo, potkupljujemo na razne načine i uz sve to zaboravljamo na osnovna pravila društvenoga ponašanja i kućnog odgoja. Sve se to rasplinulo kao mjehurić negdje duboko u nama u težnji da dosegnemo sve više postavljene granice. I dok nam nos para strop, zaboravljamo kako sačuvati svoj dignitet i ostavimo se takvog ponašanja. Nažalost – rijetko tko se može pohvaliti dobrim menadžmentom, ali ako to već nije usađeno u nama,  nužno je postojanje pravila – i to zakonskih!

Neučinkovita sudska praksa

Iako se prema članku 30. Zakona o radu mogu procesuirati slučajevi mobinga, sudska praksa je neučinkovita. Stoga za svako radno mjesto u Hrvatskoj treba jasno definirati što je dozvoljeno, a što nije i navedene posljedice za isto. Svi djelatnici moraju biti upoznati sa zakonom, a posebno sa posljedicama. Za početak…
A do tada je najučinkovitiji zaključak psihologinje Tanje Purete: „Pravu strategiju protiv mobinga čini ulaganje u sebe i svoje znanje, tako da u bilo kojem trenutku možete spakirati kofere i otići, kao  i održavanje mreže poznanstava u drugim tvrtkama “

Piše: Lana Rogošić-Blagojević, SixSigma, 2008.

Pošalji dalje: