Korčula – otok s puno potencijala

Nakon nedavnih prepucavanja u svezi vizija  našeg turizma, iznosim vam mišljenje “neutralne osobe ” objavljene u Zadarskom listu, ugledni ekonomist prof.dr.sc. Neven Šerić, neopterećen politikom i lokalnim animozitetima, iskreno zaljubljen u sve naše otoke.

I.A.

Korčula – otok s puno potencijala

U sklopu ciklusa “Morski utorak” kojeg Gradska knjižnica Zadar organizira, naravno, svakog utorka, sinoć je u multimedijalnoj dvorani gostovao ugledni ekonomist prof.dr.sc. Neven Šerić, koji se ovom prilikom nije predstavio kao stručnjak za marketing već kao pasionirani ljubitelj Jadranske obale, a pogotovo naših velikih otoka.

Osim što je radio na projektu “Kamena svjetla” u kojem je vrlo detaljno obradio svjetionike na našoj obali, objavio je već četiri knjige o Pagu, Hvaru, Cresu i Lošinju, te ovu najnoviju o otoku Korčuli koju nam je ove večeri i predstavio. Tu je i nekoliko objavljenih knjiga o podvodnom ribolovu, o pučinskim otocima, kao i o drugim ljepotama Jadrana. Šerić je inače redoviti profesor na Ekonomskom fakultetu u Splitu ali surađuje i sa fakultetima u Grazu i Klagenfurtu. Fotografije za ovu knjigu napravio je Dario Žagar.

Šerić je publici koja je ispunila dvoranu do posljednjeg mjesta objasnio svoje motive pisanja i strast koju osjeća prema izabranim temama kojima se bavi. Saznali smo da autor ne skuplja informacije dolazeći u kombiju sa ekipom, već vozeći se s malim gumenim čamcem od mjesta do mjesta Tražeći ljude starije od 80-ak godina. I sam je , kaže, bio iznenađen vitalnošću tih ljudi i gomilom informacija koje je od njih uspio skupiti, a čija su kazivanja bitan dio ove knjige. Šerić je imao i pomoć svojih studenata i, kako sam kaže, veseo je što svake godine u novim generacijama otkriva mlade ljude koji su spremni stisnuti zube i nešto raditi.

Je li turizam jedini otočni potencijal?

Kao stručnjak za marketing autor je govorio o važnosti konkretiziranja brediranja i o tome da treba iskoristiti sve što se pruža. Smatra da je priča o Marku Polu, bila ona istinita ili izmišljena, nedovoljno iskorištena. Tu priču ne treba dokazivati nego je treba iskoristiti, kao što ne treba zanemarivati priče o Odiseju koje se također vezuju uz ove krajeve. Treba napraviti turističku priču, jer ona, za razliku od gospodarstva, ne traži toliko vremena i jaki angažman lokalne zajednice, a i šire. A Korčula ima i druge potencijale osim turizma.
Fascinantni su povijesni podaci o količini vina koja se u prošlosti proizvodila, a relevantni resursi postoje i na polju maslinarstva i proizvodnje autohtonih agruma, kao i na polju zdravstvenog turizma. Ono što je autor posebno naglasio je to da kada govori o otočnom turizmu misli na cijelogodišnji turizam, a ne samo na dva ljetna mjeseca.

Otoci Vrnik i Badija

S obzirom da Zadarski list po pitanju Korčule ima vrlo dobro informirane novinare, Šerić se vjerojatno iznenadio pitanjima koje smo mu postavljali, a osobito onim vezanim uz potencijale Badije i Vrnika smještenih uz sam grad Korčulu. Naime ta su dva prekrasna otočića pravi biser južne Dalmacije, ali definitivno nedovoljno iskorištena, s čime se autor knjige složio (Badija je vraćena zadarskim franjevcima koji su je ustupili hercegovačkim franjevcima na samo 99 godina, dok je Vrnik otok čuven po svojim kamenolomima). Autor je vrlo diplomatski skrenuo pažnju na to da se uvijek očekuje da sve napravi država, a projekte treba pokretati i sa drugih strana. Državne, a u ovom slučaju i crkvene strukture sporo reagiraju, a osobito kada uzmemo u obzir da hrvatska država postoji već dvadeset godina i da je bilo vremena.

Vrnik je pak kaže dobar primjer kako se od malih detalja može napraviti priča, osobito s obzirom na tradiciju i povijest kamenoloma, na otoku gdje se živilo, radilo i umiralo. Dovoljno je pogledati bjelinu vrničkog kamena. To je izvanredno atraktivan materijal za klesarske škole i slične projekte. Šegić je kao stručnjak spreman pomoći da se dosta toga ostvari, ali mu samo treba signal.

Specifičnosti rada na knjizi
Ovu knjigu autoru nije bilo teško napisati, jer ono po čemu se Korčula razlikuje posljedica je kulturnog nasljeđa. Kako kaže, na Korčuli nema onog čestog rezoniranja s naših otoka -“ja bih htio sve, ali neću da mi netko dođe na otok.” Puno bi bilo teže pisati knjigu o Lastovu ili npr. Visu koji su zatvorenije sredine. Identitet svakoga mjesta čine generacije njegova stanovništva. Mali je problem animozitet koji je primjetan na ovom otoku, posebno kada je u pitanju odnos Blata, kao najvećeg naselja na otoku i okolnih mjesta i kada bi se to sredilo svima bi na otoku bilo lakše.

Šerić sprema novu knjigu, ovaj put o otoku Braču. Kako kaže, apolitičan je i ne pripada ni jednoj stranci. On samo plovi sa svojim gumenjakom, koristeći svoju neovisnost kao svoju prednost.

Piše: Mario Padelin, Zadarski list

Pošalji dalje:

2 komentara “Korčula – otok s puno potencijala

  1. darko_k (Uredi)

    Što će ti pusti mrtvi kapitali, kad skoro niko i ne zna za njih.

    Nemamo ništa i najboje bi bilo da se reklamiramo ka pogrebno poduzeće.

    ‘Dođite nam na naš lipi mali otok, jerbo ode je najlipše umrit’

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  2. ajmeee (Uredi)

    Pametan čovik, nema sumnje, ali nisu ovo nekve nove ideje. Vrnik ko kulturno – umjetnička oaza sa litnjim kiparskim radionicama i kamenoklesarskim seminarima je ideja koja se već duže vremena vrti kod korčulana. Al moraju se pojavit neki kipari ili klesari koji će svojin entuzijazmom to pokrenut, ima ljudi među korčulanima koji će se rado odazvat i ponovo učit ono u čemu su nam stari bili meštri, a i izvana će pohrlit umjetnici. Vrnik je ipak jedinstven, mistični otok korčulana.
    Badija je s druge strane po meni krivo forsirana još od vrimena juge ko neki sportski kompleks, totalna glupost, badija je za svakog korčulanina lik za dušu, misto za doć guštat i uživat. Nema ćovika s imalo srca kojemu je lipo vidit one grube ostatke asfalt igrališta koja su nekad bila krik mode koko uništavaju cilu vizuru. Vratite buće i šetnice!
    Al eto bilo je nedavno predavanje prof. Markovine o korčulanskoj gajeti i potrebi očuvanja iste. Na isti način na koji bi se organizirale kamenoklesarske radionice mogle bi se i radionice drvene brodogradnje. Francuzi su milijune utukli u spas i očuvanje drvene brodogradnje, ko nacionalnog blaga, mogli bi i mi se malo zainteresirat za ne baš tako nam daleku prošlost.
    Ma ima toga koliko se hoće, korčula ima previše potencijala. Ja gradu ne zamjeran što ne gura projekte, nije ovo vrime komunizma da nam službena partija sve radi, ali mu zamjeram što se puno češće ne organiziraju predavanja i tribine o korčuli, o održivomrazvoju,turizmu,poljoprivredi, poduzetništvu,..nisu ljudi glupi, samo im treba ukazat im na mogućnosti, pokazat kako se može to napravit, i dalje će oni lako sami.

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0

Komentari su zatvoreni.