Plastične vrećice traju vječno?

Prosljeđujem vam ovaj članak i fotografije sa željom da sljedećeg puta u kupovini razmislite koliko plastičnih vrećica trebamo, ako ih uopće i trebamo svaki put.

I.A.

Plastične vrećice traju vječno?

Plastične vrećice, kao što svi to  znamo su velika prijetnja za okoliš, ali što se poduzima? Znamo da za takve stvari nikad nije kasno, npr u dućanima umjesto plastičnih bi se mogle koristiti papirnate vrećice ili torbe od tkanine. Isto tako moguće je reciklirati plastične vrećice, a da bi to znali moramo se educirati.
Prema Vincent Cobbu, prodavači proslijede milijune plastičnih vrećica za kupovinu koje bivaju nakon toga odbačene, zapravo završe u okolini, a razgrađuju se preko 100 godina, prilikom čega polako ispuštaju otrovne kemikalije koje dospijevaju u tlo, jezera, rijeke i oceane.


Na kopnu su plastične vrećice jedan od najčešćih vrsta smeća u naseljenim područjima i polako su postale trn u oku za lokalno stanovništvo. Ono nagore što proizlazi iz toga je da plastične vrećice mogu začepiti odvodne sustave i tako izazavati poplave, kao što je to bilo u Bangladešu 1988 i 1998. godine.


Kad ih netko baci u more, postaju prijetnja za morski život. Naime, nakon što je prva takva vrećica došla u upotrebu, došlo je do porasta uginulih u morskom svijetu. Na primjer, neke morske životinje, uključujući morske kornjače, dupine, uginule su od posljedica gutanja plastičnih vrećica… Što se tiče oceana, opasnost od zagađenja je tim veća što struje smeće mogu odnjeti na velike udaljenosti.
Dakle, ono što se može učiniti umjesto korištenja plastičnih vrećica?
Možemo početi koristiti veliku torbu kad idemo u shopping, umjesto uobičajenih plastičnih. Zatim već spomenuta reciklaža plastičnih i sl.


Svako malo neka vlada negdje u svijetu zabrani trgovcima prodavati ili prosljeđivati plastične vrećice, no to je još tako mali broj. A zašto? Novac! Vrlo jednostavno, plastične vrećice su popularne, jer su jeftinije, jake i lagane…
Dakle, iako vlade mogu djelovati na razne načine kako bi se umanjio utjecaj plastičnih vrećica na okoliš, tako i svatko od nas treba preuzeti odgovornost, odnosno treba se uključiti u kampanju, da smanjimo njihov štetni utjecaj, tako da smanjimo prije svega njihovu proizvodnju, da ih prestanemo koristiti.


Jeste li znali?
•    Plastična vrećica proizvodi se od polietilena, naftnog derivata kojemu treba gotovo 1000 godina da se razgradi.
•    Kada bi samo svaki peti građanin Hrvatske prestao koristiti plastične vrećice, sljedeća bi generacija u prirodi zatekla 199,588.400.000 vrećica manje
•    U svijetu se godišnje koristi oko 500 milijardi plastičnih vrećica, odnosno milijun vrećica po minuti
•    Prosječan građanin troši oko 1.000 plastičnih vrećica godišnje
•    Toksični dim koji nastaje pri paljenju plastike ubija stotine ljudi svake godine
•    Pri spaljivanju 4 plastične vrećice potroši se onoliko kisika koliko je potrebno čovjeku za jedan dan
•    Prilikom razgradnje polietilena nastaju mikroskopske otrovne čestice koje prodiru u hranidbeni lanac, kontaminirajući ekosustave te posljedično, hranu i vodu.
•    Plastika na poljima zaustavlja prolaz kisika i uzrokuje neplodnost tla
•    Više od milijun ptica i 100.000 morskih sisavaca ugine svake godine nakon što pojedu ili se zaglave u plastične vrećice
•    Irska je 2002. uvela takozvani plastax, porez na plastične vrećice kojim se njihova potrošnja smanjila za 90%

Pošalji dalje:

3 komentara “Plastične vrećice traju vječno?

  1. Romeo Deša (Uredi)

    Poštovano uredništvo i cijenjeni čitatelji,
    Svjedoci smo u posljednje vrijeme aktiviranja kampanje protiv plastičnih vrećica, u čemu se pridružuje i Vaš web portal i ovaj članak.

    U cijeloj ovoj priči najglasniji su koje-kakvi „kvazi ekolozi“, dokazivatelji svega i svačega protiv plastike, plastičnih vrećica. Na žalost, najmanje se čuje riječ stručnjaka, stručnih institucija. I u takvim okolnostima događa se da se jednom izjavljena glupost ponavlja i nekritički prenosi iz dana u dan, pogotovo od nestručnih i senzacionalistički nastrojenih novinara – i to jednostavno postaje činjenica – da ne kažem „znanstvena“.

    Kako smo svi mi kao građani izloženi svakodnevnim bombardiranjem o otrovnosti i opasnosti „najlon vrećica“, siguran sam da se i mnogi od nas pitaju što je stvarno istina. Stoga sam odlučio ukazati Vam na nekoliko činjenica.

    Svakako da svaki materijal, sirovina, pa onda i uporabni proizvod izrađen od tog materijala ima svoje prednosti i mane. I svako od njih je za neku namjenu pogodniju od nekog drugog. Ali, niti jedan nije ekološki potpuno „nevin“. Kada se gleda na neki uporabni proizvod, onda treba gledati koji „trag“ on ostavlja u našem okolišu – bilo da taj „trag“ nastaje tijekom proizvodnje osnovnog materijala – sirovine za njegovu izradu, bilo tijekom prerade, uporabe, sakupljanja ili raspada, ako već nije sakupljen.. Naravno, nikako ne smijemo zaboraviti praktičnost, ali i ekonomski učin.

    Upravo temeljem takvih „tragova“ koje materijali i proizvodi ostavljaju u prirodi – polietilenske vrećice (ne one biorazgradljive) najpogodnije su odnosno „najekološkije“ jer ostavljaju najmanji „trag“ u našem okolišu. To dokazuje cijeli niz znanstvenih istraživanja kojeg su provele mnoge respektabilne institucije u svijetu – bilo da su ih inicirale državne institucije, ili institucije lokalne samouprave ili tvrtke koje se bave prikupljanjem, gospodarenjem i recikliranjem ili pak tvrtke koje se bave proizvodnjom ili preradom određenih materijala ili proizvoda. Sva ta ozbiljna i objavljena istraživanja i analize koji su prošli znanstvenu verifikaciju dokazali su da je polietilenska vrećica u stvari najekološkija vrećica – u usporedbi s biorazgradljivom plastičnom vrećicom, papirnatom ili platnenom vrećicom. Dokazano je da polietilenska vrećica ostavlja najmanji „trag“ u okolišu.

    Zanimljiv je primjer iz Amerike. Gradska uprava San Franciska zatražila je istraživanje o prednostima ili nedostacima korištenja plastičnih i papirnatih vrećica u supremarketima toga grada – privremeno su zabranili distribuciju plastičnih vrećica i nakon predviđenog razdoblja „testa“ zaključeno je da se je u navedenom razdoblju znatno (dvostruko) povećala upotreba papirnatih vrećica u odnosu na broj upotrijebljenih plastičnih vrećica (bez da se je povećao promet roba) jer su kupci, da bi ponijeli ono što su kupili, umjesto jedne plastične vrećice počeli koristiti dvije ili tri papirnate vrećice – a to je ukupno gledano višestruko štetnije za okoliš.

    Poznata je činjenica da korištenjem različitih vrsta plastike u avio industriji, za više od 30% smanjena je potrošnja goriva i emisija CO2 u atmosferu.

    Također je poznata činjenica da je današnji život bez plastike nezamisliv. Okrenite se oko sebe i pokušajte zamisliti bi li bilo kojeg plastičnog proizvoda da je isti predmet trebalo napraviti od bilo koje druge vrste materijala – drveta, stakla, metala – za koje mislimo da su ekološkiji od plastike.

    Dokazano je da su plastični materijali i proizvodi od plastike znatno manje energetski zahtjevni tijekom svih ciklusa životnog vijeka plastičnih proizvoda – od proizvodnje osnovne sirovine, preko upotrebe do zbrinjavanja i recikliranja. Tu svakako treba naglasiti da se danas najveći dio energije proizvodi od nafte, a proizvodnja energije od nafte proizvodi znatne količine stakleničkih plinova – konkretno CO2.

    Korištenje plastike u svakodnevnom životu, dokazano je, uvelike štedi energiju – manjom potrošnjom prilikom proizvodnje, a najvećim dijelom plastika se pokazuje energijski manje zahtjevna tijekom vijeka korištenja, npr.

    – plastični automobilski dijelovi znatno su lakši od metalnih – troši se manje goriva tijekom cijelog vijeka korištenja automobila (ali i ostalih prijevoznih sredstava – spomenuo sam već avione), emitira se manje CO2 cijelo to vrijeme,

    – plastična ambalaža višestruko je lakša i pogodnija za istu namjenu – štednja goriva prilikom prijevoza od mjesta proizvodnje i pakiranja do mjesta korištenja, praktičnost i višenamjensko korištenje ambalaže,

    – znatno manje je potrebno plastičnog materijala za električnu i toplinsku izolaciju u odnosu na „prirodne“ materijale – štednja osnovne energije, jednostavnost i praktičnost korištenja

    – upravo zbog svoje, toliko napadane karakteristike – nerazgradljivosti – plastični proizvodi su trajniji i pouzdaniji – npr. vodovodne i kanalizacijske cijevi koje se ugrađuju u građevinarstvu

    Postoji nekoliko svakodnevnih primjera o kojima baš i ne razmišljamo na takav način – staklena boca je oko 7 do 12 puta teža od plastične, što znači da se za isti broj boca i istu količinu sadržaja koristi i do 30 % puta manje teretnog prostora, odnosno 30 % manje toliko vrijednog fosilnog goriva, a emisije CO2 višestruko su manje. A da ne govorimo o slučaju kada je proizvedena kvadratna plastična boca gdje je došlo do uštede još oko 20% prostora za prijevoz iste količine vode.

    Cipele se pakiraju u papirnatu ambalažu – kartonske kutije. Ista ta kutija zauzima najmanje 50% više prostora nego njen osnovni sadržaj – cipele, što znači da pri prijevozu šlepera cipela u stvari prevozimo 50% tereta koji su cipele, oko 5% tereta koji je ambalaža i 45 % praznog prostora odnosno zraka. Nije teško izračunati koliko je toliko vrijednog fosilnog goriva potrebno da bi se prevezlo ništa.

    Tema Vašeg članka i mog reagiranja ipak su plastične odnosno polietilenske vrećice pa evo i nekoliko podataka koje valja znati i koristiti:

    – nije najlon vrećica, niti PVC vrećica. Najbolje je reći polietilenska vrećica jer su iste napravljene od polietilena niske (PE-LD) ili visoke (PE-HD) gustoće. Najlon je poliamid – vrsta plastike koju danas najčešće susrećemo kao najlon čarape, koriste se za izradu niti za četkice za zube, također i za niti od kojih se spleće razna užad, a vrlo velika primjena je u proizvodnji ribarskog alata (najviše niti za izradu ribarskih mreža)

    – PVC vrećice se danas ne proizvode, a PVC se danas najviše koristi u građevinarstvu – oluci, gurle, cijevi, izolacija električnih vodova, linoleumi, podne pločice, PVC stolarija, u automobilskoj industriji – dijelovi karoserija automobila – pogotovo branici, upravljačke ploče, tapecirung, pa i ostali dijelovi unutar automobila, ali PVC se koristi i za proizvodnju dječijih igračaka te za široki raspon medicinske i informatičke opreme

    – ukupno za proizvodnju plastike troši se oko 4 % ukupne svjetske potrošnje nafte, a za proizvodnju polietilenskih vrećica koristi se 0,05 % nafte. Najviše nafte troši se za transport (50 %) i grijanje (32 %). Dakle, netočna je tvrdnja da se za proizvodnju polietilenskih vrećica troše značajni prirodni resursi nafte

    – lažno se tvrdi da se polietilenske vrećice razgrađuju 1000 ili 100 ili tko zna koliko godina. Činjenica je da se ne zna koliko se razgrađuju. Ali, na današnjim odlagalištima smeća ne razgrađuje se niti papir, niti bio-otpad jer za biorazgradnju nema uvjeta, a stvaranje uvjeta za razgradnju (npr. papira) višestruko je ekološki opasnije i višestruko više puta opterećuje okoliš

    – lažno i zlonamjerno se tvrdi da prilikom razgradnje, plastične vrećice ispuštaju toksine. Naveo sam da se plastične vrećice ne razgrađuju – i to je njihova prednost! Mogu se skupljati i reciklirati. S druge strane, ako na današnjim odlagalištima koja imaju polietilensku foliju kao geomembranu, dođe do pucanja tog zaštitnog sloja, okoliš i podzemne vode zagaditi će se procjednim vodama zagađenim od koje kakvog bio otpada, ne od plastičnih vrećica ili navodnim ostacima od razgrađenih vrećica. Zbog svog sastava polietilenske vrećice ne zagađuju tlo. Formula etilena je C2H4, i taj materijal ne sadrži kemijske elemenata koji ovako povezani zagađuju tlo. Vizualno, nemarno odbačene vrećice u prirodu zaista onečišćuju okoliš. To jeste na žalost stvarnost, čemu nisu krive plastične vrećice, već svi mi, ljudi.

    – netočna je tvrdnja, što potvrđuju mnoge znanstvene studije, da su papirnate vrećice ekološkije od polietilenskih. Za proizvodnju papirnatih vrećica troši se energije otprilike jednako kao i za polietilenske vrećice, ali se višestruko više troše i zagađuju prirodni resursi – potrošnja drveta, kao i potrošnja i zagađivanje značajnih količina vode. Za izradu papirnih proizvoda koriste se različite vrste ljepila i boja koje također opterećuju okoliš. Zbog toga, papirnata vrećica je najmanje pogodna za okoliš.

    – polietilenska vrećica – za istu ili sličnu namjenu (npr. vrećica s kojom idemo u trgovinu) 7 do 10 puta manje zauzima prostora, što znači da je za prijevoz papirnatih vrećica potrebno 7 do 10 puta više kamiona koji će potrošiti 7 do 10 puta više goriva – upravo onih prirodnih resursa nafte

    – netočna i neistinita je izjava da su biorazgradljive vrećice pogodnije od „običnih“ polietilenskih vrećica. Biorazgradljive vrećice definitivno se neće razgraditi na odlagalištima smeća ili komposištima niti u prirodi jer tamo nema uvjeta za to – pogodna temperatura, vlažnost. Da bi se biorazgradljiva vrećica razgradila potrebno ju je posebno obrađivati u posebnim postrojenjima za što je potrebna dodatna energija, korištenje velikih količina vode, i te je vrećice, da bi došle do takvih postrojenja potrebno organizirano prikupljati

    – netočna je i neistinita izjava da su platnene vrećice pogodnije od polietilenskih vrećica. Pamuk se proizvodi na 3 % svjetske obradive površine, a za uzgajanje pamuka potrebno je ukupno 10 % svjetske proizvodnje svih kemijskih pesticida i čak 25 % insekticida. Platnene vrećice su skupe – 1 platnena = 400 plastičnih. Licemjerno se od eko dušebrižnika ističe da je platnenu vrećicu moguće višestruko koristiti, samo ju je potrebno oprati. A prešućuju koliko je za pranje vrećica potrebno vode, deterdženta i energije.

    – netočna je tvrdnja da su plastične vrećice najveći onečišćivač mora i oceana. Vrećice čine 8,1 % onečišćenja, dok je su npr. cigarete i cigaretni filteri na prvom mjestu s 27,2 % udjela

    – od plastičnih vrećica ugiba na tisuće, stotine tisuća morskih i kopnenih životinja godišnje – još jedna neistinita izjava. Brojna istraživanja govore da su ti brojevi znatno, znatno manji. Prema Ocean Conservancy’s International Costal Cleanup Report 2007, pronađeno je 235 životinja zapletenih u raznovrsni otpad, od čega 81 ptica, 63 ribe, 49 beskičmenjaka, 30 sisavaca, 11 reptila i 1 vodozemac. U plastične vrećice bile su zapletene 22 životinje ili 9,4 %.

    Izvještaj za 2010. godinu navodi nove podatke – 488 životinja od kojih je 76 odnosno 15,5 % bilo zapleteno u plastične vrećice. Izvještaj daje i pregled 25-godišnjih rezultata akcije Coastal Cleanup, koja se provodi u više od 150 zemalja odnosno lokacija i kojom prilikom je u jednom danu prikupljan otpad na plažama i obalama te je tom prilikom utvrđeno da plastične vrećice čine 5 % ukupnog otpada. U tom dugom vremenskom razdoblju pronađene su 4073 životinje uginule zbog navedenog otpada, a zbog plastičnih vrećica 404 životinje (dakle, manje od 10 %) među kojima je najviše riba.

    Dakle, to je vrlo daleko od brojki kao što su stotine tisuća ili čak više od milijun uginulih životinja zbog plastičnih vrećica.

    – lažno se tvrdi da su plastične vrećice najopasniji otpad za životinje u morima i oceanima – ne, najopasniji su ostaci odbačenog ribolovnog pribora, najviše se životinja zaplete u odbačene mreže i niti (više od 86 %)

    – poznata je iz tiska i raznih „eko“ publikacija prikazana fotomontaža kornjače s plavom plastičnom folijom u ustima, koja je i ilustracija Vašeg članka, u kojoj se sugerira da životinje jedu plastične vrećice. Svatko tko se je susreo sa životinjama – domaćim, kućnim ljubimcima, divljima – zna da to nije istina. Životinje ne jedu plastične vrećice. A ako slučajno dio plastične vrećice i dospije u probavni trakt neke životinje, taj dio će jednak izaći iz probavnog trakta.

    Vjerujem da su mnogi od Vas, baš kao i ja, bacili žvakaću gumu (vrsta polimera) u more. A ako ste to učinili na bilo kojoj putničkoj obali gdje se mogu naći jata cipli i drugih riba, vjerujem da ste vidjeli da sve te ribe gotovo nisu ni regirale na tu kuglicu, a kamoli se približile i pojele je. Ako ste pak bacili u more istu takvu kuglicu kruha, vjerujem da ste vidjeli pravi „stampedo“ koja riba će uhvatiti taj komadić hrane. Dakle, nisu životinje tako naivne kakvima ih neki žele prikazati.

    – također je netočna tvrdnja da većina plastičnih vrećica završi u okolišu – istina, vrlo su vidljive kada se zapletu u grane ili kada ih vjetar nosi ulicom, ali razmislite što vi radite s vrećicama – kad ih uzmete, najčešće ih još jednom ili dva puta upotrijebite, a nakon toga ih iskoristite za smeće, sa smećem odlaze na odlagališta gdje se odvajaju i odvojeno prikupljaju i u najvećem dijelu šalju na recikliranje.

    Ovdje jasno i glasno treba reći:
    NISU KRIVE VREĆICE, KRIVI SU LJUDI KOJI IH NEOPREZNO ODBACUJU

    ali i kao takve krivo odbačene, mogu se prikupiti, reciklirati i ponovno koristiti – i tako nebrojeno puta za različite namjene. Sjetite se samo uredbe o plaćanju naknade za PET ambalažu (plastične boce) od prije nekoliko godina u Hrvatskoj. Učas je Lijepa naša bila očišćena, nema više odbačenih plastičnih boca. Postali smo odjedanput eko-svjesniji. Ali uz koju cijenu zbog prodavanja novih boca pod rabljene.

    I na kraju da zaključim – ostati danas bez plastičnih vrećica i plastične ambalaže nezamislivo je, a dovelo bi do povećanog štetnog utjecaja na okoliš (energija, emisije CO2, prirodni resursi …). Zamjena plastičnih vrećica vrećicama od drugih materijala takođe bi bilo štetnije za okoliš.

    Ako želimo biti ekološki osviješteni i korektni – tada treba odgovorno postupati s polietilenskim vrećicama, u stvari općenito s plastičnom ambalažom i ostalim plastičnim proizvodima. Svoj doprinos i odgovorno ponašanje prema okolišu dokazati ćemo svakodnevnom primjenom „formule“ 4R4E (Four „R“ for Enviroment) – Reuse, Recycle, Recover, Reduce.

    Krivim, netočnim i lažnim informacijama, kao ni zabranama, a pogotovo onim apsurdnim, ništa se ne postiže.

    Želite li više doznati o svemu ove, pozivam Vas da posjetite blog “Plastično je fantastično” (http://plasticno-je-fantasticno.blog.hr/) pa tamo pročitate, ali i poitate i komentirate sve što Vas zanima o plastici i plastičnim vrećicama.

    Lijepi Vam pozdrav

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
    1. Ivan Andrijić (Uredi)

      Poštovani gospodine Deša i poštovani čitatelji,

      Zahvaljujem se gospodinu Deši na iscrpnom komentaru, uvijek sam tvrdio da svaka priča ima tri strane, jedna je iznesena u objavljenom članku na našem portalu, druga u vašem komentaru, a treća je, nadam se, najbliža istini.

      Slažem se s vama da današnji život nije zamisliv bez plastike, ali moram naglasiti da članak objavljen na našem portalu nije usmjeren protiv plastike. Svi smo svijesni pozitivnih strana plastične industrije, međutim postoje i negativne. Želio sam samo potaknuti naše sugrađane da sljedeći put kada odu u trgovinu ponesu već korištenu vrećicu sa sobom, platnenu ili kartonsku kutiju… bilo što, ali s ciljem da postanemo obzirniji spram masovnom korištenju plastičnih vrećica i ugrožavanju života na ovom planetu.

      Danas je jeftinije kupiti novu perilicu za rublje nego istu popraviti, riječ konzum u pravom smislu opisuje naše društvo, a priroda plaća cijenu. Svi smo mi krivi, tu se slažem s vama, ali svi mi možemo učiniti s malo truda još puno toga.
      Živimo u svijetu gdje je IMATI važnije od BITI, i mnoge teme postaju tabu teme ili se o njima ne govori previše u medijima. Jedna od njih je i tema ekologija i zaštita prirode koja zaslužuje mnogo više pažnje i mjesta u medijima, s toga i želimo putem ovog portala približiti čitateljima činjenice s ciljem da se ljudima otvore oči i svijest, te da počnu djelovati u svojoj sredini po principu radi lokalno- djeluj globalno.

      Novac danas pokreće sve, na žalost, i maksimalna isplativost tj. profit je na prvom mjestu, na štetu eko sistema u kojem živimo.

      Sebe ne smatram novinarom, još manje senzacionalistički nastrojenim novinarom. Prosječnog čovjeka danas zanima crna kronika, Big Brother i život slavnih a to me uopće ne privlači.
      Sebe ne smatram ni „kvazi ekologom“, 1996. godine sam se pridružio Greenpeace-u kao aktivan član, sudjelovao sam na njihovim istraživanjima i imao sam priliku u živo vidjeti utjecaj plastike na našu floru i faunu. Kao rekreativni ronioc, koji rado sudjeluje u čišćenju podmorja, često imam prilike vidjeti negativne učinke plastike na naše podnevlje.

      Ne radi se o nikakvim foto-montažama kako spominjete u svom komentaru.
      Fotografiju koja je objavljena u našem članku snimio je Ron Prendergast, u Melburnskom ZOO-u. Dokazano je da kornjača lako zamijeni plastičnu vrećicu za meduzu, jednu od njezinih omiljenih hrana. Nemojte samo tvrditi da je cipal pametniji od kornjače.

      Ponavljam, nije mi bila želja iznositi činjenice protiv plastike, već protiv nesavjesnog korištenja BESPLATNIH vrećica, priroda ih plaća. Još jednom zahvaljujem na vašem komentaru i pokretanje rasprave na gore navedenu temu, molio bih vas da i dalje imenom i prezimenom, svojim uvjerenjima i stajalištem sudjelujete u komentiranju svih naših članaka, posebno iz rubrike Eko Kantun-a.

      Također vas molim da pogledate u miru nekoliko videa, slike govore više od riječi.

      jedan vrlo znanstveni video
      http://www.youtube.com/watch?v=en4XzfR0FE8&feature=related
      i još nekoliko emotivnih
      http://www.youtube.com/watch?v=bF7LgTL6rGU&feature=related
      http://www.youtube.com/watch?v=ktLG5Iw_kC8&feature=related
      http://www.youtube.com/watch?v=Dgv5uV64j44&feature=related
      http://www.youtube.com/watch?v=Ta8HaHP_9rE&feature=related
      http://www.youtube.com/watch?feature=endscreen&NR=1&v=-L1yO5rnfWE
      S poštovanjem,

      Ivan Andrijić

      Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  2. Romeo Deša (Uredi)

    Poštovani gospodine Andrijić,
    najprije Vam se ispričavam ukoliko ste onu moju izjavu o “nestručnim i senzacionalistički nastrojenihm novinarima” shvatili da je usmjerena na Vas. Nikako, to mi nije bila namjera.

    S druge strane, već više od desetak godina prof.dr. Čatić s Fakulteta strojastva i bodogradnje u Zagrebu uporno dokazuje ekološku pogodnost plastičnih (višekratnih ne jednokratnih) vrećica i dugo vremena se je susretao s fotografijom kornjače s plavom plastičnom folijom u ustima i nije mogao pronaći autora. Ovo što ste Vi naveli, s tim autorom povezao je web portal http://www.treehugger.com. No to i nije važno. Važno je da se s ciljem borbe protiv plastike, a u interesu drugih lošijih rješenja (samo s namjerom profita) proziva plastična vrećica i taj njezin utjecaj toliko preuveličava da se javnost dovodi u zabludu.

    Najveće zagađenje okoliša danas dolazi od sagorijevanja nafte (u transportu, za grijanje ili za proizvodnju električne energije – čak 90%). Za plastiku se koristi oko 4% nafte, a za plastične vrećice samo 0,05%. Zar ćemo se čepiti mikronske rupice, a istovremeno ne obazirati se na kratere?

    Isto tako ne može se tek tako govoriti o plastici. Plastike je puno vrsta i svaka ima svoju namjenu. Baš kao i metal. Svi jako dobro znamo da je živa kao metal jako otrovna, ali nikome ne pada napamet protiviti se metalu ili čak zabranjivati ga. Ali, unapređivati sustav prikupljanja i ponovne prerade starog željeza svima je interes – i sirovinski i energetski, ali i ekološki.

    Ono što se danas trebamo svi zajedno potruditi jeste smanjiti taj konzumerizam višekratnim korištenjem svega – cipela, kaputa, boca perilica, ambalaže pa i plastičnih vrećica, a nakon korištenja sve te stvari treba reciklirati i ponovno koristiti u istoj ili drugoj svrsi.

    Također se slažem da je danas plastični otpad sve više i više opterećujući i zabrinjavajući. I “znanstveni” i “emotivni” filmići, više ili manje istinito pokazuju prisutni problem i nitko ne bi smio zatvarati oči pred time, pa čak ni najveći zagovaratelji plastike. Ali, zar je plastika kriva tome ili je to problem naše, ljudske nediscipline, nemarnosti pa čak i tog konzumerizma.

    Dakle, pored brojnih znanstveno potvrđenih činjenica koje sam naveo i na koje sam se povezao na blogu, dodati ću samo da se objektivno i pravilno treba informirati javnost (bez figa u džepu). Forsirati papirnatu ili platnenu vrećicu naspram višekratne plastične jednostavno nije ispravno niti ekološki.

    Stoga naše znanje, vrijeme, prostor u tisku i na webu treba iskoristiti za promoviranje ispravnih rješenja, koja su u skladu s održivim razvojem, ekološki prihvatljiva ili su barem najmanje štetna. Treba javnost usmjeravati ka rješenjima koja danas daju ekološki zadovoljavajuće i prihvatljive rezultate, a to je prikupljanje i recikliranje te što veće iskorištavanje obnovljivih izvora energije.

    Zahvaljujem Vam na vašem odgovoru i lijepo pozdravljam Vas i Vaše čitatelje
    Romeo Deša

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0

Komentari su zatvoreni.