REQUIEM JEDNE ERE ILI RENESANSA

REQUIEM JEDNE ERE ILI RENESANSA – Sretno ti, stogodišnjače Hotelu KORČULA

Svega 5 dana prije stogodišnjeg rođendana Hotela “Korčule” (otvoren 12.2.1912.) u “Jutranjem Listu” objavljen je “Javni poziv za podnošenje ponuda za kupnju hotela “Korčula” što provedeno na svakidašnji jezik znači PRODAJA. Do sada ih je objavljeno nekoliko, bez uspjeha za sadašnjeg formalnog vlasnika HTP “Korčula” te brojne vjerovnike (radnici i penzioneri HTP-a”Korčula”, Poslovne Banke, Republika Hrvatska, KTD “Hober”, TZ Korčula, razni dobavljači).

Prekjučer je ispred Hotela Korčula obilježena 100. godišnjica otvaranja hotela” Korčula” u organizaciji TZ–e Korčule, HTP “Korčula” i društva turističkih vodiča. Svečanost je otvorio dipl.ing. Mirko Duhović uz pozdravni govor direktora HTP “Korčula” dip.ek. Nikice Šestanovića.

U prigodnom programu učestvovala je gradska glazba HGK Sv. Cecilija, sastav “Štrop” ženska klapa “Tiramol” te simpatična dječja “Moreška” gradskog dječjeg vrtića.

Priznaje za 100. god. TZ-a Korčula uručila je direktoru Hotela Slobodanu Vranješu direktorica TZ-e Korčula prof. Stanka Kraljević. Priznanje je također uručeno Smiljani Matijaci za njen tvrtku “CUKARIN”. Otvorena je prigodna izložba izložba o Hotelu prema postavi Direktorice Gradskog Muzeja povijesničarke umjetnosti Marije Hajdić. Prigodni tekst iz romana “Bratovština labuda Lumbrelaša” čitao je i odglumio atraktivno i nadahnuto Aljoša Milat. Svečanosti su uz uzvanike, penzionere i radnike HTP “Korčula” te goste nazočili i dir. TZ Dubrovačko neretvanske županije Vladimir Bakić, i direktor ureda HTZ u Varšavi Bojan Bakota. Događaj je snimala i HTV sa novinarom Vedranom Benićem.

Prije 100 godina pak otvorenje “Hotela de la Ville” sadašnjeg Hotela Korčule obavljeno je uz velike svečanosti i prisustvo odličnika, pa i samog Carskog i Kraljevskog namjesnika iz Zadra grofa Marina Attemsa 12.05.1912. god. Iz Dubrovnika je parobrodom “Naš” s vojničkom glazbom  pjevačkim društvom stiglo i stotinjak izletnika, koje su dočekale obje glazbe hrvatska i talijanska, te vlasnik Robert Odak (1) poslovni čovjek iz Dubrovniku, općinari i istaknuti Korčulani.

Događaj 12.05.1912. u dubrovačkim novinama Frana Supila “Crvena Hrvatska” 15.5.1912 ovako je opisao nepoznati Dubrovčanin: “Hotel de la Ville nalazi se na obali na vrlo lijepom položaju. Uredjen je moderno i strancu pruža sve one pogodnosti, koje do sada nije mogao naći na Korčuli i radi čega ovo mjesto nije imalo onaj dovoljan broj posjetilaca kako zaslužuje. Da i Korčula ima jedan vrlo lijepo uredjen Hotel nije zasluga onih praznih obećanja, kojima vlada umije češće da nas obasiplje.

Zauzetošću i jakom voljom poznatog g. Odaka Roberta, te predusrestljivošću korčulanske Općine došlo se do ove nove tekovine… Hotel je vrlo moderno uredjen. Ima 26 soba. Dvorana za gostionicu je sjajno uredjena, a isto tako i dvorana za kavanu. A položaj je takav da se bolje ne može ni zamisliti” (2)

Ideja o potrebi izgradnje Hotel počela se ostvarrivati nakon što je Carsko i Kraljevsko namjesništvo u Zadru svojim dopisom 28.5.1909. izvijestilo Promicateljski odbor “Društva za poljepšavanje mjesta i okolice, u Korčuli, da ne zabranjuje naumljeno osnivanje društva.

Još ranije 29.1.1900. Općinsko upaviteljstvo, Načelnik Roko Arneri i 4 gradska prisjednika, traže od C.K. Namjesništva da se udjeli pomoć od državne lutrije za podigniće Hotela, za koji je općinska uprava spremna ustupiti besplatno zemljište u predjelu Luka (3). Agilni Načelnik Arneri nije mirovao, te je angažirao don Nika Baničevica župnika iz Lumbarde, tada uglednog člana “Pokrajinskog saveza K.u.K. za promicanje stanaca u kraljevini Dalmaciji” da Korčulu uključi u savez.

Na zapadnoj obali nalazila se ranije izgrađena prizemnica od strane korčulanskih autonomaša, zvana “Casina”. Uz pomoć don Batistića formiran je konzorcij i dana koncesija zagrebačkim arhitektima Benedikt i Baranyi za izgradnju prvog hotela, kupališta i električne centrale. Želja načelnika bila je takodjer i rješiti prostorije za 4 hrvatska društva: čitaonicu Sokol, glazbu i HGD” Sv.Celilija. U pregovore i lobiranje za dobijanje kapitala bili su uključeni i treći zagrebački arhitekt ing. Alfred Payer, koji je kasnije sagradio vilu na rtu kod samostana Sv. Nikole, Dr Milivoj Dežman liječnik, književnik i jedan od ideologa hrvatske moderne, koji je 1930 je u Korčuli takodjer sagradio svoju Vilu u Luci (Sadašnja kuća prof. Milana Oreba). Gradu je uplaćena kaucija za zgradu”Casina”. Grad je odobrio ostvarenje želja konzorcija, a za uzvrat je zahtjevao da sagrade kupalište u luci, urede prostorije za 4 društva te postave” 4 rasvjetna mjesta i 160 električnih žarulja u domaćinstvima”. Istovremeno je formirana tvrtka “Marijanović i drugovi”.

Razgovaralo se takodjer o izgradnji “hotela na bedemu ispod škole” (današnja carina, MUP i Lučka kapetanija). Konačno su na sjednici Općinskog vijeća od 18.4.1911. rasčišćeni nesporazumi sa arhitektima Benedikt i Baranyi i Dr Milivojom Dežmanom te: “Prisjednik Svetozar Teseschi nalaže tajniku čitanje pogodbe od 18. Marča 1911. skopljene sa Robertom Odakom iz Dubrovnika, Antunom Marinovićem i Nikolom Ivančevićem iz Korčule u predmetu koncesije u svrhu omogućenja gradnje modernog Hotela na obali za unapredjenje prometa stranaca u ovom gradu. Odluka bi jednoglsano i bez prigovora odobrena. “Općinsko vijeće je na sjednici 27. prosinca imalo istu temu te je u zapisniku zabilježeno: “Na riješenje dopisa 14 decembra t.g. Br.18854 Carskog Kraljevskog Kotarskog Poglavarstava, odnosno molbe Roberta Odaka Hoteljera iz Dubrovnika,z a tjeranje gostioničarskog obrta u primješću (prizemlju ?- op.p) novog Hotela po Br 199 u ovom gradu, Vijeće jednoglasno izjavljuje svoje mnijenje povoljno preporukom da se pitanje povoljno i uspješno riješi”(4)

Prvi gosti u Hotel De la Ville stigli su iz Beča, Praga, Budimpešte i Graza. U tadašnjem opisu navodi se da ima: 50 kreveta, veliku u kavanu u kojoj su zidovi obloženi velikim ogledalima, stolovi su mramorni, a restauracija prostrana, dok prostrana terasa pred hotelom ima kapacitet 250 stolica. Zgrada je zidana od fino klesanog kamena sa Vrnika. Korčula je već tada bila poznata i privlačna za turiste i putopisce, te je bečki”Zeit” pisao afirmativno o Korčuli.

To je vrijeme odlične povezanosti Korčule sa Trstom Splitom Dubrovnikom i Kotorom, te su pored Lloydove brze linijske pruge Korčula bila povezana sa tjedno 4 brze pruge-Ungaro Croate, te 3 trgovačke-poštanke pruge. Naravno tada kolna cestovna struktura nije ni postojala, nije bilo, magistrale, autoceste, pelješke ceste, a ni ti današnjih katamarana.

Po tadašnjim statističkim podacima o prometu u lukama istočnog Jadrana Korčula je po veličini prometa je bila na osmom mjestu, poslije Trsta, Zadra, Gruža, Šibenika, Kotora, Hercegnovog (5).

Korčula i Hotel De la Ville odmah su privukli poznate svijetske osobe. Od strane narodnog zastupnika u Zadru Ivana Lupisa iz Vignja koji je živio u Korčuli pozvan je čuveni škotski povijeničar, diplomat i političar Robert Seaton Watson tadašnji glavni dopisnik Londonskog “Times”-a iz Beča, te osnivač čuvenog koleđa “Scool for slavonic studies” u Londonu.

Među prvim gostima bio je i čuveni njemački pisac i doktor filozofije Adolf Gerstman, koji je za vrijeme boravka u Hotelu de la Ville dobio inspiraciju za svoju novelu “Lijepa Korčulanka” objavljenu 1915. u Leipzigu. Ostao je zebilježeno kazivanje Trpimira Ivančevića korčulanskog kipara koji je Živio u Pragu o Olgi Valouškovoj opernoj divi Narodnog kazališta u Pragu koja je u lipnju 1912. odsjela u Hotelu de la Ville, te je na terasi hotela održala solistički koncert, a na klaviru je pratio režiser Narodnog Kazališta Praga Jan Bor.

U Hotelu su do početka 1. svjetskog rata boravili skupine čeških slikara, umjetnika i književnika. Među slikarima bio je i poznati Vaclav Špala, Vincent Beneš, Slaviček, te Rudolf Bilek, gradonačelnik Česke obec sokolske.

Bečka vlada nije redovito ispunjavala svoje obaveze u pogledu izgradnje turističke infrastrukture, (nije postojao izgradjeni lukbran na zapadnoj obali, te su se veći brodovi sidrili u kanalu na plutači-bovi, a putnici prevozili brodicama na obalu).

Zastupnik u Carevnom vijeću Dr.Juraj Biankini je ministru trgovine na sjednici vlade uputio slijedeće proročanske riječi: “Tko imalo prati razvitak narodno-ekonomskih odnošaja u Dalmaciji znade da grad Korčula predstavlja središte jednog od najljepših najinteligentnijih i najradišnjijih njezinih kotara. Poslie većih dalmatinskih gradova kao Dubrovnika, Splita, Šibenika, Zadra, Korčula je jedno od najvažnijih mjesta radi svoje slikovitosti, i radi čarobnog položaja prema divnom poluotoku Pelješcu i radi dobro razvijenih obrta brodograditeljstva i kamenarstva na glasu još od rimskih doba. Ako Dalmacija ima, kao što bez sumlje ima veliku budućnost u turističkom svijetskom razvoju, Korčuli, Pelješcu i Kaštelima je sudjeno da budu glavne točke naše hrvatske rivijere.

Već nekoliko vremena inostrani putnici rado zalaze u Korčulu i njezinu okolicu da se nauživaju prirodnih ljepota, zdrava čista zraka, a ljeti da se okriepe u morskim valovima kod obližnje Lumbarde, koja ima sve uvjete da postane svijetskim kupalištem.
Privatnom inicijativom podignut je tu skoro u Korčuli, na udobnost putnika i lica Hotel, koji bi mogao pristati i u jednom velikom gradu. Ali uza sve ove liepe uvjete Korčula neće napredovati, ako Carsko-Kraljevska vlada ne ispuni čim prije prema njoj one dužnosti, kojima se do sada žalibože oglušila…..”(6)

Od 1914. god. dugih osam godina Korčula je proživjela 2. svjetski rat i talijansku okupaciju do 19.4.1921. te je svaka turističa aktivnost potpuno zamrla. Za vrijeme 23 godine trajanje monarhističke Jugoslavije samo se za 1/3 može reći da je bila povoljna za Hotel dela Ville.

1926. Robert Odak je potpuno preuredio ratom i vremenom zapušteni hotel, dao tiskati prospekt po imenom Hotel “Odak” u kome stoji da hotel ima 15 soba koje se iznamljuju po 25.oo din za noć sa bivišnom taksom od 2.oo din.  1927. umro je Robert Odak, te je hotel nastavila voditi njegova vrlo poslovna supruga Nina Odak.

1922. god osnovan je Tourist office u Korčuli, a mitronosni opat don Mašo Bodulić napisao promiđbenu knjižicu-prospekt, u kojemu se osnovne informacije o gradu, kao i šetnjama u najbližu okolicu” Ubav i borovima te drugim zelenilom bogat gradski park Hober” U prospektu je spomenut samo Hotel de la ville, iako je u gradu tad bilo preko 20 registrirano dvedesetak privatnih prenočišta.
1925. god. u povijesnom dijelu grada Korčule otvara se Hotel Evropa, a 1928. Valsnika Giovania Depola, a Leo Andres preimenuje svoju Vilu u Luci u Hotel – pansion Bon Repos. Iste godine poznati baleontolog na praškoj klinici dr. Ljubomir Letica u istočnom predgradju preuredjuje svoju vilu u Penison villa Praha.

Velika svijetska ekonomska kriza 1929. imala je presudni utjecaj i zaustavila polet turizma druge polovine dvadesetih godina. 1932. zatvoren je Hotel Bon Repos a njegov vlasnik Leo Andrejs otišao pod stečaj. Drugi veliki korčulanski hotel Praha, doživio je medjunarodnu dražbu. Njegov vlasnik dr, Ljubomir Lietica zbog teških prilika izgubio je strpljenje i volju da se sukobljava s nerazvijenošću turističke ideje i nerazumnom politikom vladajućeg režima, vratio se u Prag završio stomatologiju te se stalno nastanio u Splitu. Hotel Praha ostao je u njegovom vlasništvu, ali ga je vodio do završetka drugog svetskog rata Jinda Zdenek.
Iako je 1932. god na području Korčule bilo čak 34 stečaja i 41 poravnaje, Hotel De la Ville je čitavo vrijeme uspješno poslovao sve do talijanske okupacije 1941.

U tom desetljeću Hotel je bio i dalje centar svih zbivanja i centar okupljanja uglednih gostiju. 1935. u Hotelu je boravio kompozitor Krsto Odak po čijoj glazbi se i danas” bati” Moreška.

1936. god. na balkonu Hotela je bila uredjena svečana tribina za Kralja Velike Britanije Edwarda VIII, i njegovu ljubavnicu amerikanku Wallais Simpson, te kraljevsku svitu. Sa balkona hotela trebali su gledati “Morešku”. Iz natpisa “Jadranskog dnevnika 18.8.1936. dade se lako razabrati da je raspoloženi kralj sa svojim društvom našao dobar provod, zbog kojega je zanemario Morešku i Hotel de la Ville.

Kralj Edward VIII posjetio je u Vignju kuću kapetana Roka Kosića i Anice Kovačević Finjoko, gdje je bi srdačno primljen i pogošćen od domaćina, te mu je za uzvrat Kralj poslao nekoliko pomorskih knjiga i karata sa svojom posvetom. (o ovome više”Dubrovački vjesnik – prilog”Moskar” broj 288 od 19.2.2011.)

Čuvena britanska spisateljica i feminiskinja Rebecca West(7) na svom putovanju kroz Kraljevinu Jugoslaviju 1937., svoj boravak u Hotelu dela vile je neplanirano produžila te je u svojoj putopisnoj knjizi “Black lamb and grey falcon” po ondašnjoj Monarhiji posvetila čak 2 poglavlja Korčuli, detaljno opisala prilike i položaj hotela, hranu sa naročito velikim simpatijama, što je znatno ujecalo na daljnu promociju Korčule kod britanske elite.

Iste godine u Hotelu je sa grupom mladih škotskih studentkinja boravila Veronica Fraser kasnije Lady Maclean, poznata korčulanima kao organizatorka donacija američke donacije za Palaču Arneri 1987. god. i Dom zdravlja Korčula 1991. god.

4 godina fašističke i nacističke okupacije Korčule, donijeli su Hotelu veliku devastaciju, prolazom vojski kroz hotel i ratnim metežom. Nešto namještaja i krevetnine pohranjeno je ipak kod Andra Tomovića. čija je žena radila u Hotelu i imala ga do 1941 u najmu.

Komisija za procjenu ratne štete 1946 (8) u Hotelu utvrdila je štetu kako slijedi u dinarima :

U pokretninama 1.000.000.00
U nekretninama 350.000.00
U izmakloj dobi 250.000
ukupno 1.750 000.00

1946.dubrovačko poduzeće”Lokrum” obnovilo je Hotel dela la Villa i preimenovalo ga u Hotel “Korčula” sa 35 kreveta, te je postao prvi hotel u poslijeratnoj obnovi turizma Korčule. Služio je kao prolazni hotel. 8.1.1948. u kavani Hotela Korčula održana je I Kotarska turistička na kojoj je novoformirani Tursitički odbor iznio prijedloge za unapredjenje turizma.

Gradnjom brodogradilišta Ivana Cetinića, u Ježevici naglo je povećala se potreba za smještajem 1952. Narodni odbor Korčule prepustio je sva 4 nacinalizirana hotela: Bon repos, Prahu, Europa i Korčulu za smještaj radnika brodogradilišta, a istovremeno je počela izgradnja Hotela za samce na današnjoj lokaciji Hotela Liburna i Park.6.

Nakon iseljenja radnika Hotel” Korčula” postao je ponovo centrom korčulanskog turizma. Počeli su pristizati gosti iz Češke, Njemačke, Austrije, Italije i V.Britanije. 1950. god.utemeljeno je domaće ugostiteljsko poduzeće “HOBER” koje je preuzelo Hotele Korčula, Hotel Praha –preimenovalo ga u Park a gostionicu Lozica – Golub, preimenovana u restoran Planjak.

1954. Hotel Korčula je ponovo bi centar dvije velike proslave 700 godina Marka Pola i 2000 god. Korčulanske brodogradnje, u organizacije tadašnjeg turističkg društva. Nakon iseljenja radnika iz hotela za samce poduzeće “Hober” je u dva navrta tokom šezdesetih dogradnjom hotela za samce te izgradnjom 2 nova paviliona oformio novi kompleks hotel Park sa 6 pavilona imenovaši ih imenima glavnih gradova 6 republika bivše SFRJ. Istovremeno napuštena je ideja o izgradnji hotela u formi modernog visokog nebodera na lokacije tadašnje kuće Verzoti.

Tih godina formirano je novo poduzeće poletnih završenih korčulanskih studenata povratnika u Korčulu “Turistprogres”. Obnovljen je Hotel Bon repos te izgradjena 3 nova paviliona, restoran, bazen te bungalovi. Hotel” Korčula” izgubio je tada na značaju, ostao je na “C” kat. a centar turizma premještao se na Salatin i u Luku Uš.

Sedamdesetih godina poduzeće “Hober” promijenio je u ime svoga previjenaca i nazvalo se HTP “Korčula”. Nakon u 60 godina od otvorenja Hotela dela Ville otvorilo 1972 moderani Hotela”Marko Polo”kojeg je projektirao čuveni korčulanski arhitekt Bernardo Bernardi. Došlo je takodjer do integracije HTP” Korčula” i”Turistprogresa”. Otvorenjem Hotela “Liburna” i novih apartmana u Hotelu Bon Repos, te kampa “Kalac” zaokruženi su današnji turistički kapaciteti Korčule.

Renesansa Hotela Korčule zbila se 1981. kada je počela rekonstrukcija.Srušeno je sve osim kamene fasade, a svečanost otvaranja bila je u kolovozu 1982,(9) kada je simboličnim okretanjem električnog prekidača legendarni konobar Hotela pok. Toma Batistić spustio i podignuo novu “tendu” na terasi.

Projekt rekonstrukcije Hotela sa povezivanjem sklopa kuća i vrtova Golubović. napravio je Dipl.ing. Nikica Ivančević, direktni potomak Nikole Ivančevića, koji se sa Robertom Odakom sa početka teksta u partnerstvu izgradio Hotel de la Ville 1912.

Izvodjač radova e bila tadašnja splitska “Tehnogradnja”. Hotel je sa novim upraviteljem Ivom Tedeschijem dobio novi zalet. Njegova terasa ponovo je postao mjesto kultnog okupljanja turista , korčulana,glumaca, veleposlanika, umjetnika, novinara, jahtaša koji su tada počeli pristizati, a hotelu je pridodat i čuveni riblji restoran u Kanavelićevim dvorima. To su inače bile godine najvećeg booma ikad korčulanskog turizma .

Medju ostalima “celeberties” boravili su u Hotelu i čuveni novinari i presenteri BBC-a David i Johnatan Dimbleby, sinovi poznatog osnivača BBC-a Richarda Dimbly-a. Tih godina na terasi hotela održano je i glamurozno vjenčanje sina škotskog barona, velikog ljubitelja i dobrotvora Korčule Sir Fitzroy Macleana i Lady Veronike. Tijekom devedesetih na terasi Hotela snimana je TV emisija Holandskog programa “Diogenes” o raspadu SFRJ. U dvoranama hotela održavani su gotovo svi važni sastanci, skupovi prijemi, domjenci, tada burne političke i društvene scene Korčula u okolnostima novostvorene Republike Hrvatske.

Nezaobilazno je ne spomenuti čuveni roman korčulanina Robert Tomovića “Bratovština labuda lumbrelaša”(10) koji je kao student, zajedno sa Damirom Kalogjerom i Živanom Filipjem bio recepcioner Hotela poslije 2.sv.rata. Roman predstavlja prvo djelo u hrvatskoj knjiženosti, koje se bavi fenomenom modernog turizma. Pun je lirskih opisa Korčule Badije, Planjaka, Sitvare, anedoktalnih dogadjaja i hedonističkih običaja “korčulanistike” te prvog detaljnog opisa nekadašnjeg fenomena “galebarstva”.

Centar svih dogadjanja u romanu je Hotel “Korčula” koji je uz glavni lik recepcionera Pjera, takodjer glavni lik. Uz blagu dozu “dizidenstva” neobičnosti,humora i blage satire roman je uzbudio pojedine članove lokalnog SUNBOR-a, zaradio je i negativnu kritiku tada dežurnog” Vjesnikovog književnog kritičara, poznatog, Slobodana Tenžere.

Sa 100 god.postojanja Hotel dela Viile – Korčula postao je i ostati će nezaobilazna ikona Korčule, emocionala veza svih korčulana, gostiju Korčule, sa njegovom predivnom otmljenom terasom iz koje izviru uspomene, sjećanja, događaji, te dragi ljudi koji su bili sastavni dio njega, bilo kao vrijedni radnici ili redovni posjetitelji.

I na kraju čestitka i želje:
Slavljeniče, sretan ti rodjendan! Neka nezaboravni zalazak sunca sa tvoje terase pretvori u izlazak i novu renesansu za tebe ,HTP “Korčula” i turizam Korčule.

Boris Marelić

1) U opsežnoj studiji “Prvo stoljeće korčulanskog turizma” Zvonka Letice iz 2006. za sada još neobjavljenoj, navodi se podatak da je Robert Odak bio porijelkom iz Knina te da je još 1893. otvorio gostionicu “Lacroma” Locrum u Dubrovniku, te dvije godine kasnije otvorio u Dubrovniku Hotel de la Ville, kasnije Dubravka a danas “Pucić Palace” na Gundulićevoj poljani. 1910 god. uzeo je u najam Gradsku kavanu a 1912. otvorio Hotel De la Viile” u Korčuli. Godinu dana kasnije zajedno sa partnerom dr. Baldom Martechinijem otvorio novi hotel na Pločama u Dubrovniku imenom “Odak” današnji “Excesior”. 1927. god je umro te je posao preuzela njegova podjednako poduzetna supruga Mina Odak, koja je bila i direktor Hotela de la Ville u Korćuli. Posebna zahvala Zvonku Letici što mi je pružio na uvid svoj rukopis. Koristim priliku apelirati svim turističkim radnicima i autoritetima Korčule da se ova zanimljiva i vrijedna studija/knjiga čim prije objavi.
2) “Sjećanje jedne generacije – Grad Korčula 1900-1946” Izdavač: Gradski odbor SUBNOR-a 1990.
3) Otok Korčula Marinko Gjivoje Vlastita naklada 1968.
4) Zapisnici gradskog vijeća 1888-1911 arhiv
5) Narodni list 29.9.1911
6) Narodni List 26.3.1913..
7) Blac lamb & grey falcon ,Macmilan &co.Ltd 1946. London
8.) Mjesni narodni odbor gradski arhiv
9 Godišnji Izvještaji za Zbor radnih ljudi HTP “Korčula” dugogodišnjeg direktora pok. Jura Vlašića
10) Bratovština labuda lumbrelaša, Izdavač :”Znanje” Zagreb 1976.
Pošalji dalje: