IN MEMORIAM

Kaže se da upravo pogrebi „najslikovitije“ obilježavaju i određuju značaj i veličinu pokojnika.

Može se slobodno reći da je to „slučaj” sa Šjor Perom Tedeschijem, kojeg je povodom njegove smrti ispratila Korčula i otok svih struktura i dobi.

Njegov odnos prema ljudima, okolini, poslu i obitelji, bio je pun odmjerenosti, takta sadržajnosti i dostojanstva i diskretne otmjenosti .

Svugdje oko sebe širio je duh veselosti, optimizma, tolerancije , a nadasve osjećaj i ljubavi prema gradu Korčuli, njenoj povijesti, tradiciji, kulturnom i gospodarskom napretku.

Rođen 6.10.1920. u poznatoj korčulanskoj obitelji Tedeschi od oca Iva,poznatog bankara, knjižnjičara, putničkog agenta, dramskog djelatnika, autora sedmog kolpa korčulanske Moreške i majke Vinke rođ. Depolo Kikiriš.

Umro je 6.2.2010,  pokopan na mjesnom groblju u Korčuli.

U mladosti je bio odličan sportaš, kapekaš, da bi nakon školovanja u Korčuli završio trgovačku akademiju u Zagrebu. Kao mlada osoba uključio se u napredni lijevi antifašistički pokret u Korčuli, kojeg je organizirala KPJ i SKOJ, među korčulanskom mladosti, inteligencijom ,te radništvom.

U sastav XXVI dalmatinske udarne divizije uključio se aktivno u Narodno oslobodilačku borbu (NOB).

Nakon slavnog borbenog puta divizije premješten je na Maltu u bolnicu (La Veletta Genaral Hospital 39). U toj je bolnici bilo i drugih boraca NOP-a iz Korčule, a kao učesnik NOP–a, tamo je već kao lječnik radio korčulanin dr. Karlo Pansini.

Nakon izlaska iz bolnice, također na Malti, u tranzitnom kampu NOP-a uspješno je završio topnički kurs. Iz Malte je prebačen u slavnu Prvu proletersku brigadu, provevši dio vremena u Istri i Trstu, gdje je pored vojnih zadaka u jedinici,često učestvovao u dogovorima sa predstavnicima lokalnog talijanskog stanovništva, lojalnog NOP-u i nekompromitiranog suradnjom sa fašistima.

Nakon pobjede nad naci-fašizmom, demobiliziran je na vlastiti zahtjev, te se odmah vratio u svoju Korčulu, gdje je sa svojim prijateljima iz mladosti odmah pristupio obnovi ratom razrušene Korčule. Postao je osnivačem i direktorom novog gradskog trgovačkog poduzeća ZABRIG.

Nakon prelaska u novoformirano općinsko trgovačko poduzeće GRADINA, od nje je vrlo brzo napravio respektabilno poduzeće reginalnog značaja, proširio suradnju sa tadašnjim ŠIPADOM iz Sarajeva, izgradio moderno skladište i pekaru u Strećici, obnovio i modernizirao sve stare prodavaonice svih asortimana i roba, te nabavio prve moderene kamione za snabdjevanje otoka.

Otvorio je i prvi supermarket u Korčuli, u tadašnjem domu Partizana, kojeg je kao ondašnju Sokolanu, nagradio njegov otac, sa grupom tadašnjih Korčulanskih poduzetnika prije 2. sv. rata .

Izgradio je i zamjensku sadašnju sportsku dvoranu Osnovne škole . Bio je i direktor Sportskog centra ,,Badija,, gdje su boravili, trenirali i odgajali se ugledni sportaši ondašnje Jugoslavije: Cerar, Čaklec, Ante Kostelić i drugi, kao brojna mladež.

U njegovo vrijeme na Badiji napravljeni su gotovo svi postojeći sportski objekti, podignut kat na krilu franjevačkog dormitorija, izgradjena velika cisterna, te obnovljena poljoprivreda na badijskom polju.

Također, tada je na Badiji otkriven važni arheološki nalaz –Badijski neolitski noževi, sada u Gradskom muzeju.

Njegov volonterski rad u gradskoji lokalnoj politici, gotovo je neizmjerljiv. U dva mandata bio je Predsjednik tadašnje Mjesne Zajednice Korčula, član Skupštine i vijeća MZ u nekoliko mandata, te vijećnik u SO Korčula.

Bio je predsjednik MZ Korčula, kada je Korčula dobila nekoliko važnih gospodarskih i infrastrukturnih objekata: ACI Marinu, novi autobusni kolodvor, novu poštu, moderni kanalizacijski sustav.

Kao predsjedniku Mjesne zajednice Korčula uručena mu je u Korčuli donacija od miljun US dolara Brown fondacije Texas iz SAD, za obnovu Palače Arneri, kojom su završene 3, od predviđenih 4 faza. To je inače bila najveća pojedinačna strana donacija u ondašnjoj Jugoslaviji.

Na ceremoniji dodjele u Korčuli nazočio je izaslanik Veleposlanstva SAD u SFRJ iz Beograda, brojni gosti TV, novinari, te Lady Maclena i Sir Fizroy Maclean–a, koji su šjor Pera na značajnim mjestima spomenuli u svojim poznatim knjigama i memoarima na engleskom jeziku.

Njegova sklonost ka kulturi i umjetnosti bila je njegova opcesija, zadovoljstvo i hobi. Bliski poznanici tvrde da je gotovo „prima vista“ mogao na pikolu – svojim svojevrsnim zaštitnim znakom – znao odsvirati komplicirane djelove čuvene uvertite Rosinijeve opere „SEMIRAMIDE“

Bio je dugogodišnji član i jedan od voditelja RKUD –a i KUD „Moreška“ neumorno je dolazio na „prove“ širio optimizam, veselje i zadovoljstvo medju članovima, a naročito mladima.

„Pjate od mužike udara“ je gotovo do kraja života .

Ogledao se i kao amaterski glumac u kultnom partizanskom filmu Branka Bauera „Pod sumnjom“ snimanog u Korčuli.

U čestima raspravama sa poznanicima i mladosti koja ga je rado slušala u „Planjaku“ mudro i razborito pričao je, objašnjavao, moderirao i smirivao zapaljene dijaloge o kompliciranim dnevnim i prošlim političkim događajima iz NOB-a, Domovinskog rata, isključivo na principima tolerancije, uvažavanja fakti, bez strasti,objektivno i bez velikog subjektivizma.

Nosilac je brojnih priznanja i odlikovanja, te prošlogodišnje nagrade Grada Korčule za životno djelo.

Iza sebe je ostavio suprugu Mariju  rođenu Jež, sina Iva, kćerku Jasnu, sestru dr. Bojku Cviličević, 2 unuka, jednu unuku te 4 praunuka.

B.M., Korčula, 8.2.2010.

Pošalji dalje:

3 komentara “IN MEMORIAM

  1. Beris Belić (Uredi)

    Svaka ti čast šjor Pero, bi si veliki čovik i uvik ćemo te se rado sjetit, počiva u miru božjem

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  2. Jasna Antunovic (Uredi)

    Divan covjek, uvijek nasmijesen! Uvijek cu ga se rado sjecati!

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0

Komentari su zatvoreni.