Zbogom don Pero

Prije nekoliko dana na blagdan sv.Roka, zaštitnika župe Lumbarda, kada je predvodio svetu misu i procesiju, od župe se zbog odlaska u mirovinu oprostio don Pero Butigan, kojega će zamijeniti novoimenovani župnik Lumbarde don Vlado Markić (do prije par dana bio župnik u Trpnju i Donjoj Vrućici), koji će voditi i župu sv. Nikole u Račišću.

Naš sugovornik (više monologom) don Pero Butigan se rodio u selu Gradac (zap.Hercegovina) 16.ožujka 1935. godine od oca Nikole i majke Ive Maslać, kao najstarije dijete od njih desetero, sedmero braće i tri sestre. Po priči pokojnog oca prezime Butigan je po potomku s Mljeta koji je davno u našemu mjestu otvorio butigu (kako pravi Butigan). Don Pero je pučku školu pohađao u Hutovu, kroz najteža ratna vremena. Klasičnu gimnaziju u Dubrovniku (1948-1956), teološki studij u Zagrebu (1956-1964), zaređen u Dubrovniku na blagdan svetih Petra i Pavla 29.lipnja 1963. g., zatim JNA dvije godine u Travniku, i ređenje 1963 s prvom mladom misom u svom mjestu Gradcu.Zatim je nas nekoliko mladomisnika biskup Butorac poslao na usavršavanje, prisjeća se don Pero Butigan.

Prvo je bio župni pomoćnik u Zaton Doli, potom župnik Maranovića na otoku Mljetu, i 21.8.1964. prelazi u Mandaljenu uz dodatnu župu Brgat i kapelaniju Postranje. Kao župnik u Mandaljeni sudjelovao u proslavi 700 godina župe, i sjeća se dječaka, kasnije mladomisnika, kapelana i župnika don Frana Kuraje (sadašnji župnik u Korčuli) kojega sam i pričestio i krizmo, i skupa smo dospjeli na otok Korčulu. Ja za župnika u Velu luku a don Frano mladi kapelan počeo u Korčuli.

Nakon 4 godine služenja u Veloj luci, naš sugovornik dolazi 1991. za župnika u Lumbardu, i to baš na najveći blagdan sv. Roka zaštitnika župe i općine. Prvih mjeseci potvrđivanje kod vjernika, koji su još tugovali za tada preminulim dugogodišnjim župnikom don Jozom Azenićem. Ja iz obitelji od desetero djece zadnjih godina doživljavam veliki preokret. Unazad nekoliko godina (ne samo u Lumbardi) sve je manje rođene djece, a sve više umrlih (ove godine dvojica krštenih a 10 pokojnih). Nakon smrti legende župe don Joza, uselio sam u stan koji je u sklopu crkve, da bi mi vjernici 2000.g. uredili i crkvu i stan, i dvorište. Uz redovite dužnosti župnika (nekoliko je godina bio i korčulanski dekan) vodio i školski vjeronauk u Korčuli i Lumbardi gdje je ulagao dodatni napor na okupljanju mladih, s njima uz crkveni zbor postavio i dječji. Trudio se svakome biti na usluzi, sa smiješkom dočekivao, više puta i s općinskom upravom i raznim kulturno-zabavnim i sportskim institucijama trajali međusobni razgovori i zaključci za mirniji život.

Na oproštaju od Lumbarde don Pero Butigan nam je bio sugovornik, u dnevnoj sobi,bio iskren, na momente tuga ali i radost uz sjećanja dugogodišnjeg služenja Bogu i narodu. Lumbarda je zadnjih godina svojevrsna turistička atrakcija, preuredile se mnoge stare kuće i konobe, izgradile i nove,uredile se plaže, okoliš,šetnice,groblje, sakralni objekti, komunalna infrastruktura, nabraja don Pero,tako da je primjetan materijalni napredak,a duhovni po obećanju mlađih se neće unazaditi. Don Pero im je zahvalno poručio: Sve ovo što je ućinjeno vaš je trud. Prije odlaska iz Lumbarde obići će sve obitelji s malom djecom i bolesnima, poželjeti im uz Božju pomoć mirno djetinjstvo i ozdravljenje.

U ponedjeljak, 27.kolovoz 2012.g.don Pero Butigan napušta Lumbardu i otok, kreće prema Dubrovniku gdje će biti smješten u svećeničkom domu. Biskupiji je vazda potreban svećenik, kaže don Pero:Ako me zdravlje posluži mogu pomagati, ispovijedati i privremeno zamijeniti nekoga kolegu.

I mi smo mu na oproštaju poželjeli da ga Gospodin čuva i dok može da služi svojim vjernicima.

Tekst i snimak: Niko Perić

Pošalji dalje: