Spomenik nebrige Tinu Ujeviću

Mnogi se gradovi diče boravkom ili životom Tina Ujevića u njihovim prostorima (rođen 5.srpnja 1891. u Vrgorcu, umro 12. studenog 1955. u Zagrebu). Uz zahvalnost češće se održavaju Tinove večeri poezije, jer mnoge škole nose njegovo ime, daju se književne nagrade Tin Ujević.

Izgrađeni su mu i spomenici, kao i ulice, trgovi i poljane. Književnost mu je vrhunac Hrvatske lirike, a stihovi dišu dominacijom motiva i tema.

Ni Korčula nije zaboravila ovog velikana hrvatskoga pjesništva. Nekadašnja cesta zadržala je status nesvrstane (1,5 km) uz Tinovo ime postala je najljepša šetnica kroz Gradski park Hober, i glavna spojnica do staroga grada,posebno turistima iz hotelskog naselja Bon Repos i stanovnicima Gradskog kotara Sv.Antun. Bilo je tako prije 16 godina, a danas pusto i razrovano neuređeno šetalište, svako par koraka izviru rupe ispod agresivno nanesenih asfaltnih premaza, ispod kojih su vodovodne cijevi koje češće pucaju.

Zatim se urede, a asfaltiranje i krpanje rupa,ostaje ničija obveza. Vidljiva je trava i grmlje bez potpornih zidova, iako je opće mišljenje da se može stvoriti ugodni ambijent i prostor primjeren pješaku, a sve uz uporabu materijala koji se može lako popraviti i nabaviti. Nemar, nestručnost i neredovito održavanje moglo bi se usporediti s anegdotom o Tinu Ujeviću: Jednom, dok je spavao na klupi u parku, Tina je probudio lokalni policajac. No, čim je vidio da je riječ o tada već slavnom književniku, počeo se žurno ispričavati. “Ma ne morate mi se ispričavati”, rekao je Tin, “iako bi bio red da ste prvo probudili podstanara”, aludirajući na beskućnika koji je spavao pod klupom“.

Tekst i snimak : Niko Perić.

Pošalji dalje: