Adijo kapijo

ostatakNakon 60 godina života, tiho je i neznatno umrla Kapija na ulazu u korčulansko brodogradilište. Čuvši tu tužnu vijest, brojni sugrađani, uglavnom starije dobi dolaze joj se pokloniti, Kapiji života, koja je znala svojim gostoprimstvom dočekati i ispratiti ljude, vozila, materijale, a u sebi čuvala i nikome nije otkrivala istinu o ljudima, njihovim sudbinama, o onome što ih je snašlo.

Paučina života prekriva događaje. Oni koji bi se njome obraćali Sezame otvori se, znala je da ima razloga zašto izlaze prije kraja radnog vremena. Njezin život vezan je s ulascima i izlascima na tisuće radnika,ljudi, državnika, vozila, kroz nju su prolazile tečice, najloni, alati, zanati i ideološke razlike. Pored nje je bila liječnička i zubna ambulanta, rengen aparat, laboratorij za nalaze krvi, a u susjednoj menzi u doba nemrsa zapovjedni gulaš. Bez rampePratila je bolovanja i ozdravljenja, štrajkove, zimnice, autobuse sa stajalištem i okretištem (oni se i sada okreću bez njezinog pogleda). Zapošljavala je vatrogasce, čuvare, zaštitare, a nju je čuvao i jedan poveći kameni zaštitar s puškom preko ramena.

Nažalost, nije je uspio obraniti, jer je i njemu prijetila smrt. On je dospio na novu kapiju (oprostite vratarnicu) sadašnjeg brodogradilišta, a nju Kapiju života ostavio bez života jedan veliki bezimeni buldožer. U par minuta srušio je sve njezine nade, i tu se sada grade trgovački prostori. ADIO KAPIJO.

Tekst i snimak : Niko Perić

zastitat

Pošalji dalje:

2 komentara “Adijo kapijo

  1. nikolas (Uredi)

    Lio je Tonci opisa slavnu drvenu brodogradnju u Korculi, i kako je i toj visestoljetnoj tradiciji dosa kraj. Tako eto i ovoj kapiji na ulazu u Inkobrod! Kao da polako i taj dio Korculanske povijesti odlazi u zaborav! Imamo dva lica nasega grada – slavnu proslost i betonsku sadasnjost s trgovackim centrima i jos nam treba Tommijeva “Pamidora”. Tako kad dolazite u grad s mora ili s kopna tik uz zvonik Sv.Marka stoji ta betonska sjena nase stvarnosti! I kao da se nismo bunili, barem ne na vrijeme! A buducnost… ne znam. Mladi nam odlaze, trazeci bolje sutra, ali u srcu mi uvik odzvanjaju rici pisme Dalmatinac sam: “Tu su moji didovi, davno sidro bacili, mene vezali” – i nesto me stegne u srcu – jubav prema mojoj Korkyri! Nemojmo zaboravit i zapustit ono sto su nam ostavili nasi stari, da jednoga dana imamo sto ostavit buducim generacijama! Lipo razmisljanje Niko, samo cu na kraju reci: Sv.Todore, pomozi tvome gradu i njegovim stanovnicima da nadju pravi put!

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  2. kukumica (Uredi)

    Tu di je bila kapija, gradi se supermarket. Cujem ljudi komentiraju: a eto dobice neko posal! E dok se tako misli nema tog sveca koji ce pomoci.

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0

Komentari su zatvoreni.