Pasionska baština u Zagrebu 23. 03. 2010. II

Malo san pričeka  i evo mogu se nadožuntat na Tončetovu pa makar i istim ričima ali iz drugog kantuna .

Prepuna crkva sv Blaža,  centar Zagreba, sa okolnih zgrada na prozorima tiskaju se ljudi, susjedi, stanari sa balkona gledaju nesvakidašnji prizor, ispod njih procesija triju korčulanskih bratovština sa Križevima, celeferalima i torcima, kantaduri sa malim celeferalićima  i stariji bratimi sa torcinima. Puno toga je ostalo na Korčuli, kandelabri, košare, zvizde, mnogi veliki torci, ali i ovo je bilo dovoljno da oduševi i prolaznike i stanare načičkane na prozorima i prepunu crkvu i mnoge stare i mlade Korčulane koje je studij, posao, egzistencija, jednom riječju život, više ili manje udaljio od jedine nam Korčule. Potekle su i suze u stvari mnoge su oči suzile.

”Ma vidila san oca pokojnega  kako piva obasjan svitlon ferala! O Bože moj kako Vas je bilo lipo čut. Cilo ditinjstvo mi je proletilo prid očima!” Sva ushićena pričala je jedna Korčulanka, poslije  ispred crkve, ljubeći bratime. Jedna druga gospođa predstavivši se kao stara Zagrepčanka, hvalila je sve prisutne i zahvaljivala se na krasnom doživljaju pričajući kako je ona vidjela i čula mnoge iz Dalmacije ali ovo, ovakav doživljaj i ovako pjevanje nikad!

Doveo sam naše  prijatelje i iz drugih društava,  Trogirane, Omišane, Poljičane koji nam srijedom nesebično ustupaju prostor za naše druženje, svi su puni hvale za naše bratime. Priznali su mi da su bili malo i ljubomorni uspoređujući naše sa svojim  pjevačima i svojom baštinom i iskreno žale što je kod njih takvog  pjevanja i tradicije sve manje!

I sve riči hvale su na mjestu. Bratimi su se iskazali u najboljem svitlu. Malo kada su glasovi naših poznatih kantadura zvučali ovako sigurno i ovako moćno. Bravo! Bravo! Lipo je bilo biti Korčulanin, 23. 03. 2010. u ovako velikoj zagrebačkoj  crkvi, crkvi sv. Blaža, istoj onoj crkvi i župi odakle je počeo  svoj svečenićki život, posljednji korčulanski opat don Ivo Matijaca.

Stoji zamjerka organizatoru (pasionske baštine) na slaboj ili nikakvoj promociji. A možda smo i sami donekle krivi!?

”i daleko od Korčule sa Korčulom u srcu”

Zdravi i veseli bili!

Tonči Petković

Pošalji dalje:

4 komentara “Pasionska baština u Zagrebu 23. 03. 2010. II

  1. runja (Uredi)

    Po svin reakcijama posjet Zagrebu bi je pun pogodak. Mislim na duhovni, a što ni bila televizija nije bitno jer duhovno bogastvo ne bi u dvi sekunde mogla dočarat. Samo mislim da je vrime napravit DVD svih bratovština i običaja u vrime korizme i Uskrsa. To ovisi o nama dali to želimo ili ne. Uvjerena sam da bi to bila prava turistička kulturna razgledica Korčule koju gost u liti ne može doživit.

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  2. nikolašica (Uredi)

    Kad malo bolje promislim,i bolje da je promocija
    izostala.Promocija je snaga doživljaja koji nije izostao. Mi koji smo ostali i koji činimo koliko
    možemo poneseni ljubavlju ,sjećanjima a i saznanjem
    “a da ko će drugi” sretni smo zbog mogućnosti sudjelovanja. Hvala stoga nespomenutim”sorelama” i svima onima koji stoje u pozadini ovoga a i mnogih drugih zbivanja.

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  3. miriva (Uredi)

    Čuj ovo: “mnoge su oči suzile!” Šta se onda ne vrate živjeti na Korčulu? Valjda od straha da im oči ne bi suzile cijelu godinu!

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  4. Polu_Skojar (Uredi)

    miriva a sto se vi ne maknete malo iz tu gdje ste pa biste drugacije dozivljavali i svijet i psihu ljudsku. Zivot na skojima nije kazna nikome i biti ce vam lakse ako to tako shvatite a emocije ukoliko niste upoznali ima i zato u Boga dana!

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0

Komentari su zatvoreni.