Vremeplov: Električno svjetlo je obasjalo grad

U današnjem vremenu kada bez mobitela, interneta ili frižidera život nije zamisliv, užitak je na kratko otputovati u ne tako daleku prošlost našeg grada. Korčulani su (barem oni siti) imali neke druge radosti…  A neke druge “plovidbe” neke svoje probleme. (T. Andrijić)

Žalosno nazadovanje pogodilo je i Korčulansku plovidbu, pa je koncem 1926. prestala postojati. Prodala je svoj parobrod „Dražica“ i, kao za ironiju, do Splita ga je oteglio bivši parodbrod istog društva „Drugi“, tada već „Juraj Šubić“ iz Omiša. Brod „Prvi“ je trunuo privezan u Luci.

Nešto kasnije, godine 1928. kroničar je napisao za „Narodnu svijest“: „Motorni saobraćaj ovog se je ljeta veoma dobro proširio. Na škverima se ili grade novi motorni čamci ili se na naše jedrenjače stavljaju motori. Ako ovako bude išlo naprijed, neće biti više nijedne jedrenjače bez motora. Razne firme motora kao švedska „Skandija“ ili njemačka „Deutz Diesel“ imaju ovdje svoja glavna zastupstva, pak se za cijelu Dalmaciju namještaju ovdje motori. I sad imamo i u toj modernoj struci izvrsnih majstora i šofera“ (9.8.1928.)

Bilo je i drugih novosti koje su označavale neko drugačije vrijeme. Ruski izbjeglica N. Losjakov je u ožujku 1926. dao preurediti veliki magazin na obali, što su ga Talijani bili podigli za vrijeme svoje okupacije. Korčula je dobivala prvi kinematograf, ali već dvije godine kasnije samo sreća je pomogla da ljubitelji filma ne nastradaju. Točno na Novu godinu 1928. u 21.30 pojavio se požar u nešto udaljenijoj kuli Barbarigo gdje je bio smješten pogonski motor za kino. Materijalna šteta je bila velika, do 30.000 dinara.

Bilo kako bilo, kinematograf je počeo postojati prije nego što je Korčula dobila električnu energiju. Poslije dugih razmišljanja i računanja, općinsko vijeće je 29.5.1928. konačno zaključilo da općina financira elektrifikaciju grada i odobrilo narudžbu kod tvrtke „Českomoravska Kolben d.d.“ iz Praga. Radovi su odmah počeli i trebali se dovršiti u toku godine. 25. listopada je „Narodna svijest“ izvjestila iz Korčule: „Već tri sedmice opaža se u našem gradu neka živahnost uslijed radova, koji se vrše za električnu inštalaciju. Na sve strane buše se zidovi, kopaju rupe, namještaju se stupovi i željezne konzole, uregjuje se centrala itd.“

1. veljače iduće godine je centrala bila uređena i radovi na instalacijama dovršeni. „Sada se živo radi oko privatnih instalacija, jer se gragjani natječu ko će prije da dobije električno svijetlo u kućama i dućanima“. Električno svjetlo je obasjalo grad 6. veljače 1929. Don Mašo Bodulić je blagoslovio centralu u prisustvu cjelokupnog općinskog vijeća. „Ovo je važan dogagjaj za naš grad, koji uz lijepo svijetlo izgleda kao pomlagjen, a sigurno će mnogo doprinijeti za bolji razvitak prometa stranaca u njemu“ (16.2.1929.)

U ožujku 1926. u Korčulu je stigao prvi radioaparat, kupio ga je Leo Andreis. Postavio ga je u „svome dućanu, pak tako imamo lijepu prigodu da svake večeri slušamo razne koncerte, opere i novosti iz svih europskih prijestolnica“. (Narodna svijest 23.3.1926.)

Te iste godine proradila je i pučka kuhinja. Veći dio troškova podmirivala je općina, a ostatak građani. Nerazvijenost privrede i poljoprivrede i opće siromaštvo najvećeg dijela stanovništva i dalje su dovodili ljude u česte situacije izgladnjelosti.

Sačuvan je telegram što ga je Oblasni odbor iz Dubrovnika 19.5.1927. poslao Oblasnom odboru u Zagrebu, koji u nekoliko škrtih riječi vrlo zorno daje naslutiti kakve su bile prilike: „Osim Hercegovine većina sela ove županije strada od glada. Ako je moguće odašiljite žito besplatno“. Zatražena je pomoć u hrani i za Korčulu i Pelješac.


Izvor: Sjećanja jedne generacije – Grad Korčula 1900-1946.
Prikazan je dio kartoline koju mi je ljubazno ustupio Dinko Andrijić

Pošalji dalje:

5 komentara “Vremeplov: Električno svjetlo je obasjalo grad

  1. kukumica (Uredi)

    U Starom Gradu i danas postoji jedna kuca u kojoj radi ta elektrika iz 26. 🙂 U mog susjeda. To je jedan mali muzej elektrike. Samo moraju pazit, ako je ukljucen tv, ne moze bit npr i fen za kosu:)

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  2. marpad (Uredi)

    odlični su ovakvi prilozi gdje se može saznati nešto o povijesti grada i običajima koji su tada vladali.

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  3. Mediaveli (Uredi)

    Samo da te dopunim, pjd: Toga istoga Lea Andreisa ubili su partizani (ili “partizani”) pred očima sina Maria, nakon što mu je sin Poldi poginuo kao partizan.I je, taj Leo Andreis je djed Lea Andreisa današnjega predsjednika Odvjetničke komore Hrvatske.

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0

Komentari su zatvoreni.