Dva meštra svog zanata – sada bez alata

Falsi zubPrije par dana, uz jaču kišu i vjetar, manje je pacijenata bilo u Domu zdravlja. Pristup nemoguć, zbog velike količine vode sve do ulaza. Jedan se pacijent želi uz pomoć kišobrana prebaciti do vozila na parkiralištu. Slabije hoda, i kad je otvorio vrata vjetar mu polomio lumbrelu, a on mirno uzdahnuo, spomenuvši ime Sima Prvulovića, ne znajući da je Simo bio podalje od njega u čekaonici kod stomatologa. Nisu se vidjeli puno godina, iako žive blizu. Dva meštra svog zanata (ali bez alata), jedan liječnik u mirovini dr. Renci Šteka, i drugi elektrozavarivač u mirovini Simo Prvulović.

Obojica u poznoj životnoj dobi, šaljivđije, ali i ozbiljni ljudi u svom nekadašnjem poslu. I našli su se u čekaonici. Simo ne vidi, a Renci gleda lumrelu i štake. Dr. Lovro (Renci) Steka, rođen 1926. g. je sve do umirovljenja 1990. g. radio u Domu zdravlja Korčula kao specijalist opće medicine. Za svoj predani rad je uz mnoga priznanja, 1997. prigodom Dana Grada Korčule, na blagdan sv. Todora, dobio nagradu za životno djelo. Simo Prvulović, rođen 1927. u Majdanpeku (nekadašnji najpoznatiji rudnik zlata u Jugoslaviji). 1947. g. je kao vojni starješina dospio u Korčulu, radio kao referent za regrute, da bi 1952. buduće mjesto poručnika mijenjao za ložača tadašnje centrale u brodogradilištu Ivan Cetinić, i cijeli je radni vijek do umirovljenja 1984. proveo u brodogradilištu, najvše kao elektrozavarivač, i radnik u tehničkom odjelu na kopiranju nacrta.

Doktor Renci je došao uzeti nalaz u laboratoriju, a Simo na vađenju zuba (požalio se da mu fali jedan). Počeli su priču (meštar Simo u popravcima na tisuće kišobrana, plinskih plamenika i željeznih ograda okolo kuća. Legendarni liječnik, u svim strukama medicine, je poručio, da se ne smiju zaboraviti dani iz prošlosti, kada ste se neopterećeno smijali, osjećali ugodno, drugima donosili radost i bili kao malo dijete bez briga. I sada je preko pratitelja njihovog razgovora (autora ovog napisa) nadodao, da sada kad je pogled mračan i kada sve izgleda bez nade, potražite u sjećanju lijepe dane. Ispunite glavu mislima radosti, a srce pomirenjem i ljubavlju.

Poželio sam im i daljnja sjećanja, u korist mlađih, koji bi također morali znati osmjehom otvarati i najteža vrata-

Tekst i snimak : Niko Perić

Pošalji dalje: