Ljubav, razumijevanje i umjerenost

Krešo i Desanka Didović iz Žrnova na otoku Korčuli obilježili su Zlatni pir, 50 godina braka. Supružnici su u restoranu „Stipo“ okupili brojnu obitelj, prijatelje i znance.

Vjenčali su se veoma mladi ( Krešo 20, a Desanka 17 godina) i kao mnogima iz onog vremena ( šezdesete godine prošlog stoljeća) nije bilo lako, priča Krešo. Mnogi su mladići tada bježali u inozemstvo, najviše u Australiju i Kanadu. Sjeća se bijega barkom 1960. godine prema Italiji. Bili su uhvaćeni, vraćeni u Jugoslaviju, a Krešo okarakteriziran kao „državni neprijatelj“ dospio u zatvor u Lepoglavu. Pokazao se kao „dobar zatvorenik“, meštar od zanata, jer je u Korčuli završio Školu s praktičnom obukom i stekao kvalifikaciju stolara-maranguna. Po zatvoru je uređivao namještaj, vrata i prozore, i pustili ga kući. Desanka zatrudnjela, a on suprugu ostavio u kući svojih roditelja, i „trbuhom za kruhom“ dospio u Australiju.  Nije mogao puno ostati bez svoje supruge i rođenog sina, vratio se po njih i u Australiji su počeli zajednički obiteljski život, rodila se i kći Marija.

Godine prolazile, djeca rasla, a nostalgija ih je tjerala iz Australije, i želja Krešine majke, koja je u pismima upozoravala :“ Kad pođen leć promislim kako bi lipo bilo da ste ode“.

I majčina želja je presudila, prisjeća se Krešo.

Opet su u kuću njegovog pokojnog oca, da izgradi krov nad glavom, gdje mu je brat već živio. Kupio je zemljište u predjelu Medvinjak, kamen i drača, ni divlja svinja tu nije mogla prolazit. Sada je Medvinjak urbanizirana uvala s lijepom plažom. Žive uredno( ušteđevina, plus beneficije australske države). A nije se bilo lako ni vratiti u Žrnovo, jer su djeca u Australiji stekla drukčiji život, već tinejdžerske dobi, imaju svoje društvo, zabavu, a ja i Desanka samo nostalgiju, priča Krešo, a njegova supruga i vjenčani kum Ante Stanković odobravaju.

Poslužilo ih zdravlje.

Sin je ostao u Australiji ( ima dvoje djece), a kći se udala u Korčuli  ( ima troje djece). Sada se Krešo i Desanka ponose, petero unučadi, uz nagovor djece došla i proslava 50 godina braka. To je beneficirani životni staž kojega mnogi ne dočekaju, zajednička je poruka slavljenika. Ljubav, razumijevanje, rad i umjerenost životnih navika, pomogli su im da i danas budu skupa. Zdravlje ih je poslužilo, stoga su prihvatili ideju koju su potaknula njihova djeca. Zajedno su uz poljubac kako i prije 50 godina prerezali tortu i primili čestitku za dijamantni pir.

Tekst i foto Nikola Perić (DUBROVAČKI VJESNIK)

Pošalji dalje: