Pedeset godina od mature

Mestar NinoBivši maturanti nekadašnje Industrijske škole Korčula sinoć su se (subota, 15. lipnja 2013.) okupili u restoranu Aborda, gdje su večerom, druženjem, smijehom i suzama proslavili zlatni jubilej-pedesetu godišnjicu svoje mature.

Glasnogovornik Branko Kalođera (vrsni električar )napominje da je tada bila Škola s praktičnom obukom, čiji su učenici odmah nakon mature (1963.) dobili posao u korčulanskim poduzećima, i sada uz zabrinutost zbog trenutnog stanja u odgoju i obrazovanju i posljedicama koje iz njega proizlaze, bivši maturanti tvrde da su se ta poduzeća morala sačuvati (brodogradilište, Zanatsko građevno, Mediteranska plovidba, veletrgovačko Gradina, hotelsko) jer kadra i posla ne bi falilo.

Kalođera se prisjeća da su se u Školi s praktičnom obukom obrazovale mnoge generacije s vrsnim meštrima, iz struke strojobravara, mehaničara, električara, tokara te brodograditelja u drvu, zidara, trasera trgovaca.

Poznat po urednosti Sašenko Oreb kaže da je to i dugovječna generacija, od 35 maturanata, i onda s tugom napomenuo da su umrli Mate Botica i Ante Laura. Prozivku su izvršili tadašnji nastavnici, Frano Klisura (hrvatski jezik) i Jakov Nino Tomović, nastavnik praktične nastave. Preko puta muškog stola bile su i žene,  uglavnom maturantice trgovačkog dijela škole.

Tonka Dužević se prisjeća kako su ih muški poštivali, čuvali i rijetko su bili razdvojeni na nekoj masovnijoj zabavi (kino, plaža, nedjeljna čajanka). Usprkos godinama vitalni zlatni maturanti nisu krili zadovoljstvo zbog ponovnog susreta. Zvonili su mobiteli, oni međusobno komentirali svakodnevna događanja, otkrivali neka sjećanja, prve ljubavi, pokazivali slike djece, unučadi, praunučadi.

Neki se nisu ni vidjeli iz tog vremena, ali su kroz istinite, većinom šaljive događaje lakše doživjeli ponovni susret. Međusobno su imenovali neke vršnjake. Tako je Sinaj Vodopić iz Kune na Pelješcu bio galeb, Sašenko Oreb je u brodogradilištu ostajao svako poslijepodne prekovremeno, da bi popravljao dizalicu, i iz nje spustio na zemlju dizaličarku Tatjanu i gastarbajterstvom krenuli zajedno u život.

Većina od njih je i prije mirovine napustila svoje stručno umijeće, tako je Branko Cebalo iz Lumbarde najpoznatiji proizvođač čuvenog vina Grk. Uz posao u HTP Rusmir Favro je dugo godina bio nezaobilazni glazbenik i kantautor, neki bili dobri sportaši, glazbenici, humanisti.

A sada odbili zajednički snimak za medije, s opravdanjam Nismo mi za to. I tako od pjesme, preko kulinarske ponude čestitali su Branku Kalođeri koji je korčulanski rekorder, do sada poklonio 110 doza krvi. A njihova krv je kolala, i rastali se uz dogovor Vidimo se uskoro.

Tekst i snimak: Niko Perić

Mi smo trgovci u mirovini

Nekadasnji nezamjenjivi rukometasi

Pošalji dalje:

2 komentara “Pedeset godina od mature

  1. Ante Tomelić (Uredi)

    Ovakovi članci i događaji prožeti su nadom, inspiracijom, osjećajem smisla i svrhe na životnim putima. Čestitam svim jubilarcima iz 1963; koji su se našli na okupu (prisjećam se nekih od njih) i želim im dobro zdravlje za još mnoga ljeta.
    Neznam koliko nas je još na životu iz moje generacije, koja je maturirala davne 1957. godine. Spomenut ću nekolko imena kojih se sjećam: Botica Ante Škafo, Botica Cvitan, Borić Dinko, Kalogjera Ivo, Depolo Đenko, Radojković Davor, Novak Ivan, Marinović Mladen, Perkušić Dinko, Nola Ante, Zokić Veljko. Bilo bi mi drago ako bi neko mogao nadopunit listu, a posebno bi volio čuti da su su svi živi i zdravi.
    (Facebook)-> Ante Tomelić

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  2. Maro Botica (Uredi)

    Citajuci tekst dirnulo me je u srce da ste se sjetili iz govora gosp. Sasenka Oreba i preminulih iz vase generacije, a medju njima i mog pok. oca Mata Botice. Od srca velika hvala svima i iskrene cestitke za vasu zlatnu obljetnicu mature i daj Boze da ovakvih obljetnica bude sto vise. Veliki pozdrav iz Madrida.

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0

Komentari su zatvoreni.