Godine ponosa i nade

Predstavljaju knjiguKorčulanski nekrolog napominje da je 7. srpnja 2003. g. u dubrovačkoj bolnici zbog teške bolesti umro dr. ANTE LAKIĆ, u 62. godini života. Iskazao se na dva područja na poseban način: kao liječnika mnogi će ga još dugo vremena spominjati zbog njegove ljubaznosti i spremnosti priskočiti u pomoć, a također i kao političar u teškim vremenima stvaranja Hrvatske, gdje je založio sve svoje sposobnosti.

Ipak je ostalo još mnogo toga što je dr. Ante htio, ali ga je teška bolest u tome spriječila. Na groblju u rodnim Pećinama, u njegovom srcu uvijek dragoj Hercegovini, na vječni počinak ispratili su ga njegova obitelj, rodbina, čelnici političkog života, posebno Korčule i dubrovačke županije, poštovaoci, prijatelji i poznanici. Počivao u miru.

Svi su se oni okupili u nedjelju (7. srpnja 2013.) u korčulanskoj kino dvorani na prezentaciji knjige pok. dr. Ante Lakića „Godine ponosa i nade“, u vlastitoj nakladi njegove supruge Marije, čija je ilustracija na naslovnici (ulje na platnu-predjel Korčule Sveti Nikola), knjigu su priredili sin Mato i kći AnaMarija Margeta. Knjiga je na 224 stranice podijeljena na 11 poglavlja popraćena s 30 fotografija. Ante Lakić je bio liječnik, specijalist interne medicine, koji je od 1970. g. živio i radio u Korčuli. U tijeku Domovinskog rata izabran je za prvog gradonačelnika Grada Korčule, dužnost obavljao u dva mandata, do 2001. g. kada mu je dijagnosticirana zloćudna bolest od koje je umro 07. srpnja 2003. g. Udovica Marija Lakiæ s kæerkom,nevjestom i unucima

Na predstavljanju knjige je govorio pokojnikov sin Mato Lakić (dr. specijalist epidemiolog, ravnatelj ZZJZ u županiji Dubrovačko- neretvanskoj), te pokojnikovi suradnici, u to vrijeme članovi poglavarstva: dr. sc. Alena Fazinić, i prof. Stanka Kraljević. Osvrt na knjigu je dao prof. Alan Farac, (predsjednik GK Stari Grad gdje je živjela obitelj Lakić). Simbolično je životni put čovjeka i domoljuba s nekoliko pjesama popratila klapa Pročulić iz Smokvice (Nek te rani kora kruva, kapja vina, zrno soli, nek ti kušin bude stina, al’Hrvatsku sine voli).

Mato Lakić je pričao kako je u suglasnosti sa svojom obitelji prikupljao očeve zapise, u kojima je pronašao zbivanja u gradu i državi. Ova knjiga će zauvijek ostati zabilježeno kao mali djelić njegova života, kao podsjećanje na neke njegove stavove, dvojbe, doživljaje, napomenuo je dr. Mato Lakić, dodavši pogovor Da nikada nećemo doznati kako bi izgledala da ju je uspio dovršiti. Neki dijelovi su pisani na posebno dojmljiv način, bogati lirskim opisima gdje se vidi njegova dubina i osjećaj, književni talent i ljubav prema čovjeku i zavičaju. Drugi pak dijelovi (iako u manjini) obojani su gorčinom i razočaranošću, prije svega ljudima kojima je vjerovao. Sad, kad je sve prošlo, držimo kako bi bilo bolje da je ostao likar kojega su poštovali i voljeli.

Da je bilo tako, možda bi još bio s nama i liječio Korčulane. Ali nije, i to se ne može promijeniti. Posao prvog čovjeka Grada Korčule obavljao je pošteno i odgovorno, previše vjerujući ljudima, među kojima su se neki ponijeli krajnje nepošteno i nekorektno.

Vjerujem kako je svojim radom zadužio sve Korčulane, rekao je u ime obitelji Lakić, pokojnikov sin Mato.

Tekst i snimak : Niko Perić

Pošalji dalje: