Korčula obilježila Dan oslobođenja

3Sinoć (petak, 13. rujana 2013.) se je na Trgu pomirenja u Korčuli okupio poveći broj korčulana i gostiju koji su pratili program obilježavanja 69 godina oslobođenja Korčule od fašizma. U ime udruge antifašističkih boraca i antifašista grada Korčule, čestitajući Dan oslobođenja Korčule od fašizma, Ivo Milat se je prigodnim evocirajućim govorom vratio 69 godina prije, kada su jedinice 26. dalmatinske udarne divizije oslobodile otok Korčulu.

Samo dan prije, 12. rujna 1943. vrhovni komandant partizanske vojske Josip Broz Tito dao je zapovijed dalmatinskim jedinicama postrojenima na Viškoj rivi zapovijed o oslobođenju Dalmacije, uz legendarni uzvik „Tuđe nećemo, svoje ne damo“. Ove Titove riječi bile su idejna i moralna vodilja svim dalmatinskim borcima od Korčule do Soče u svibnju, 1945. kazao je Milat. Otpor Korčulana protiv okupatora počeo je već 1941. godine. Talijanske fašiste narod Korčule primio je s gorčinom i negodovanjem. Pogotovu nakon što je poglavnik NDH Ante Pavelić, prodao Talijanima veći dio hrvatske obale i otoka .Koliko je bila jaka želja za slobodom, govori činjenica da je četiri tisuće stanovnika Korčule učestvovalo u oružanom sukobu sa okupatorima. Korčulanski borci bili su čuveni po svojoj hrabrosti u svim partizanskim jedinicama. Otok Korčula je bio poprište velikih borbi u toku rata, kada su im u  obrani od njemačkog desanata 1943. godine došli u pomoć i borci Prekomorskih brigada. U pet dana teških borbi poginulo je 500 branitelja, 300 ranjeno a 200 zarobljeno. Od 950 boraca Prve Prekomorske i dijela 3. Prekomorske  brigade, u te dane krvavog korčulanskog Božića poginulo ih je 350 iz Prekomorskih brigada. U toku  rata poginulo je 967 boraca i civilnih žrtava rata na otoku Korčuli.

2Polaganjem vijenaca na spomen obilježju (uz drugi spomenik Prekomorcima) Milat je dodao: Ovdje na ovom spomeniku uklesana su imena 60 boraca i žrtava rata grada Korčule. Uglavnom mladi ljudi ostavili su svoje majke u crnini za cijeli vijek. Velika tuga i bol ostala je za poginulima u njihovim obiteljima, ali ovaj ponosni narod tu bol nije javno pokazivao. Obnova i razvoj nakon rata bio je povijesni fenomen kao i sama partizanska borba. „Ni kamen tako krilat, ni litica tako stamena, ti si nošen morem nosio more ljubavi“, stihovi su Jure Kaštelana, hrvatskog pjesnika uklesani ispod jedra na ovom spomeniku kojeg su preživjeli borci narodno oslobodilačkog rata i narod, podigli svojim palim borcima. Danas nakon 69 godina neumitno nas napuštaju zadnji svjedoci tog herojskog vremena. Pored nas još uvijek žive oni posljednji kojima se moramo sagnuti pozdravom ako ih još ponekad ugledamo u javnosti: Zvonko Letica, jedan o prvih korčulanskih antifašista, Olga Arnerić-Pešut, Bogumil Peručić,  Kuzma Martinac, Vinko Tomović, Drago Prižmić, Vinka Cetinić,  Marija Mirošević, Bojka Tedeschi –Cviličević, Neda Sessa-Bongvardo, Pavo Lozica, Joze Denoble i Marija Šeparović su ljudi koji zaslužuju naše puno poštovanje kao i njihovi poginuli i umrli suborci.

1Nažalost, sa žaljenjem možemo svakodnevno vidjeti da se poštovanje prema partizanskoj borbi srozava i da se prikazuje kao zločinačka i protuhrvatska, što je povijesni fasifikat, rekao je Milat, s naglašenim pitanjem: Zamislite, njemačke vojnike na hrvatskom otoku ubili su partizanski okupatori. Pa odakle su, iz koje države došli ti partizani da ubijaju njemačke oslobodioce po Dalmaciji? Završio je porukom: Nakon 70 godina možemo reći još jednom, nije bilo pravedno ali je razumljivo ponašanje za to strašno vrijeme, i konačno reći, ne ponovilo se.

Tekst i snimak : Niko Perić

Pošalji dalje: