U Korčuli obrt za restauriranje starog namještaja

Stari alatiGrad Korčula kao i cijeli otok, ima svoju osobnost,  posebnost u običajima, načinu življenja,  pa i u tradicijskim obrtima. Mnogi obrti još su živi, dakako,  modernizirani,  prilagođeni današnjem vremenu,  ali u većini slučajeva svjedoci smo izumiranja starih tradicijskih obrta. Većina predmeta iz tih starih radionica koje su izradile vrijedne ruke majstora,  a mogli bismo ih nazvati i umjetnicima,  možemo naći još samo u muzejima i privatnim zbirkama.

A upravo iz tih zbirki dolaze mnogi drveni predmeti na obradu i restauriranje kod mladog „meštra“ Mihovila Depola,  drvodjelskog tehničara-restauratora i muzejskog preparatora,  koji je nedavno  otvorio u prizemlju obiteljske kuće u Korčuli obrt za restauriranje namještaja Depolo.  Mještani, otočani i mnogi prolaznici svrate da vide prvi takav obrt na ovom području, upoznaju vrste popravaka starog namještaja,  rekonstrukciju i konzerviranje.

Bili smo i mi, da bi kroz razgovor s Mićetom saznali kako sje prošlo par mjeseci ovog rijetkog obrta.  Naš mladi sugrađanin Mihovil Depolo(30), uz nadimak Miće po djedu Mihovilu Depolu Mićetu, koji je u Korčuli bio poznati brodograditelj u drvu, naslijedio je još u djetinjstvu sposobnost oblikovanja drva, kao i uz djeda (majčinog oca) Davora Kondenara, također vrsnog brodograditelja u drvu.  Da bi nastavio obiteljsku tradiciju, Miće je 2007. g. u Zagrebu završio obrazovanje za restauratora tehničara u drvu, i kako priča odmah je pronašao posao u muzeju za umjetnost i obrt, gdje je u sklopu muzeja bila velika radiona za restauriranje namještaja, i tamo stekao radno iskustvo(jer škola je nešto drugo i puno više vrijedi nego sama nastava) tamo je naknadno položio za muzejskog preparatora-za rad na muzejskim predmetima.

Mihovil DepoloKad bi došao ljeti na godišnji odmor u Korčulu, bila je potražnja za njegovim uslugama, što je i odlučilo da se sa suprugom i djecom vrati u rodni grad, i nastavi raditi ovaj rijetki posao.  Posla ima, kaže Mihovil Miće Depolo, ljudi vade stari namještaj iz potkrovlja, donose na restauriranje, žaleći što su puno toga i bacili, ne znajući koje su to vrijednosti.  U restauriranju postoje dvije metode, kaže Miće, ona muzejska za nešto staro i vrijedno koje se konzervira za čuvanje i pokazivanje, kao i ono u privatnoj funkcionalnoj upotrebi, gdje se vodi računa da se u buduće koristi.  U radionici u Korčuli čuva stari drvodjelski alat od svojih djedova i pradjedova, star preko sto godina.  Ponosito ga pokazuje, ali ne koristi, iako bi se ponešto moglo i sada upotrijebiti.

Kaže da premaz  dobiva iz specijalne trgovine u Zagrebu, koristi samo autentične materijale, ne suvremene lakove, nego one koji su se koristili kad se je pravio namještaj, i nijedan suvremeni lak ne može zamijeniti onaj starinski.  Trenutno mu je u radionici najviše sačuvanog namještaja iz kraja 19. stoljeća, točnije iz 1880. g. iz tadašnjeg ekonomskog procvata, kada ih je većina i mogla kupiti.

Njegove usluge u Korčuli traže crkve i muzeji( nedavno je obavio restauriranje crkvenog inventara u župnoj crkvi Gospe snježne u Pupnatu,  restaurirao je križeve, baldakin, napravio tradicionalnu pozlatu na drvu sa zlatnim listićima, čiju tehniku na ovom području nitko ne radi. Cijene su prihvatljive, i njemu i obitelji za život dovoljno, kaže naš sugovornik.

Uz rekonstrukciju namještaja, popravlja oštećenja na furniru, rekonstruira rezbarije,  tokari, vrši izradu replika stilskog namještaja, te dezinsekciju istoga,  otkupljuje stari namještaj te prodaje restaurirani.

Tekst i snimak: Niko  Perić

Pošalji dalje:

Jedan komentar za “U Korčuli obrt za restauriranje starog namještaja

Komentari su zatvoreni.