Sv. martin u Zagrebu

Dragi Korčulani i svi ostali koji ovo čitate: ”Sve Van raslo sve van cvalo, po sve vike vika amen!”

Bilo mi je drago pročitati onu crticu: ”Pisma sv. Martinu”, mislim od Klaudije Tarle !? sa vižije svetog Martina koja je samo najavljivala događanje. Slijedećih dana sam pretraživao Korčulanske stranice i nažalost ništa post festum!? A to je jedino važno, naročito nama koji nismo dole. Preskočimo  sada one:  ”dođite  .. , ko vas je tira ..”  i slične pametne objede, nama je, koliko to većini  možda nije jasno, svaka napisana rič o događanjima na najdražem nam škoju i gradu, ko melem na ranu, hrana za dušu! Zato sam uvijek razočaran kad si nitko ne da malo truda napisati: kako je bilo? dali je bilo? …

Kao svake godine nadao sam se da ću i ove biti u mogućnosti  organizirati večer Korčulana za sv. Martina. Nažalost nisam našao sponzore, moram priznati nisam ih previše ni tražio jer je netko drugi bio za to zadužen. Netko koji mi je obećavao, koji već duže obećava pa uvik nanovo ništa, ali na to sam navikao.  Nekako sam izgladio … sa ”Malim Rajem” jer nisam na vrijeme otkazao. Nisam otkazao prostor i termin jer sam se nadao, kažu da je u nadi spas (naivci).

Budući se nisam mogao pomiriti sa situacijom predložio sam zboru da nešto sami napravimo i počastimo Korčulane. Tako smo i učinili! Svak je preuzeo nešto na sebe od suhog nareska do kolaća i vina. Ma sve se može napraviti kad imaš ljude kao što su Vedrana i Renci, Vesna i naša Peliška Leda koja je donirala vrhunsko crno vino. Iz Hotela Korsal došli su pečeni odojci i prikle, iz Vedranine kužine stigao je ogroman lonac kiselog kupusa sa suhin mesom, pečenicama i domaćim kobasicama. Iz Korčule je stiglo brdo klašuna.  na kraju su naši članovi napravili toliko kolača i donijeli toliko spize da je toga bilo i ostalo. Došao nam je i Klaudio i Ana sa unukom i slanim Inčunima, Penjakuša (Divić Maja) sa Lojenicama, radila ih je i mater našeg tenora Damira Bernardija. Došli su nam i naši prijatelji Poljičani koji su nam ustupili prostor. Nažalost neki Korčulani nisu došli jer da ni bilo bala, a do nekih poziv e-poštom vjerujem nije ni stigao ali ipak već do 19’30 skupilo nas se 70ak. Sve smo skupa pozdravili ovim ričima:

Di če’jad nije bisna  ni kuća nije tisna!

Naročito kad ima vina misna

neka vas one litrene boce ne zbune

vrhunskog Plavca malog su pune.

Evo, ovde san se umisto Kneza postavi

da bi vas sve lipo pozdravi

sve vas dične Korčulane

i vas poštovane Poljičane

prijatelje našeg otoka i grada.

Vi ste nam ovdje domaćini sada

dok  okolo recesija vlada

odi ima i sluha i sklada!

Veliki kneže, hvala vama i cijelomu poljičkom stolu

što ova pisma nije u molu.

Hvala našem zboru

što je trpeza puna ovala

što ima lojenica i prikala.

Što bi sada Pomet reka

A da nebi jezik opeka:

‘Nema  onijeh pečenih kapuna’

ali ima korčulanskih klašuna!

I zbog tjezijeh delicijah

i lijepijeh tradicijah

dignimo češe u zdravlje naše

i zapivajmo u krešendu

svetoga Martina kolendu!

A onda smo svi zajedno po korčulanski otpivali kolendu i to 7 kitica! Poslije kolende  pozdravio nas je Poljički Veliki knez (predsjednik udruge sv. Jure) mr. Augustin Barešić zahvalivši se ponovno zboru na nastupu na njihovim proslavama koji je imao krasne odjeke i izvan Zagreba te nam zaželio ugodan boravak u njihovim prostorima rekavši da ih možemo smatrati i svojim domom. Nakon ovih toplih riječi naših dokazanih prijatelja, zbor je otpjevao još par pjesama da bi onda prionuli bogatom stolu. Nastavilo se sa druženjem ali i sa pjesmom.

Na kraju bila je to, bar meni, prava proslava svetog Martina, nekako intimnija i ljepša!

Ma di bi nam bi kraj da imamo svoje prostore!

Lijepi pozdrav! Tonči Petković

Pošalji dalje: