Ples od boja kontra gusarskoga soja

SMOKVICA – Moja vojska spremna stoji, ne plaše je ljuti boji. Ona čuva vaše dvorce, s juga gori prekomorce, sa sjevera i zapada brani selo od napada. Viran, hrabar ko se najde neka zavnon u boj zajde – uzviknuo je kapetan Jerko Stipišić (27), navijestivši Smokvici, Korčuli i cijelom svijetu još jedan ples sa sabljama, u spomen na davne megdane s gusarima sa svih strana Mediterana koji su navaljivali na otok, ali neuspješno – krvlju su ga branile kumpanjije, naoružane straže mještana starih naselja u unutrašnjosti Korčule.

Čast i tradicija

Na blagdan Gospe Kandalore smokviški kumpanjoli rano oblače monture; polažu vijence na grobišta predaka, težaka i vitezova, hode u procesiji, slave misu, a onda se uz barjak i mišnjicu skupljaju na tratamentu kod kapetana.

Jerko je jedan od najmlađih ustoličenih kapetana i prvi u familiji, ali kad ga pitate što je posrijedi odgovara kao i djedovi.

– Čast i tradicija! Dvi riči koje su nama sve. Ove godine igraju dvadeset i dva kumpanjola, plus alfir, kapurar, svirači i popivalci. Igra će trajat oko uru, a onda vitezi plešu s curama tanac još oko po ure.

Spremali smo se dva miseca – izvijestija je Jerko, a kapetan ima i mamu Iskru, koja je pripremala tratamenat.

– Obavezne su pršurate i hrstule. Narizali smo sira i pršuta, ima i drugih kolača.

– Jel’ to dosta za uru i po plesa?

– Ne smiju se prejest, jer neće moć igrat kumpanjiju. A navečer su svi na večeri. Onda će feštat…

Čuju se bubnji, mišnjica i pisma, dolaze kumpanjoli.

– O Bosnoj se vojska podignula prid tom vojskom Jugovića beže, na glavi mu kalpak s bilim perjem – predvodi ih popivalović Ivan Salečić.

Smokvičani se sjećaju opake bitke s Turcima Katalanima, vjerojatno arapskim gusarima iz Katalonije, kad se pod kilometar udaljenom Gradinom istočilo toliko krvi da je selo nestalo, a mjesto se prozvalo Krvavom ropom.

Na momcima je košulja, jačerma sa srebrnim tokama, demije, bičve, obručić i kapa, a kapetan još nosi i veliko bijelo pero. Od noja. Koja su s putovanja donosili smokviški pomorci.

– Ples od boja mogu igrat samo stara smokviška prezimena, došljaci tek od trećega kolina, znači praunuci. A kad bi napunio 18 godina svaki je Smokvičanin mora sebi iskovat mač.

Početkom XX. vijeka dokinuta je sječa volovske glave koja je bila uobičajena u svim selima koja su imala ples; Blatu, Smokvici, Čari, Pupnatu i Žrnovu, gdje se zove moštra.

Pričaju da je tada onaj koji je ima volu okinit glavu nije uspija iz jednoga puta. Vol se izbavi iz žbare, pobiga i zakači jednu malu, pa je glavar proglasija zabranu – govori Anito Pecotić Baran (50), vojvoda “Kumpanjije”, koji je 23 godine plesao. Ove godine prvi put će zaigrati sin mu Antonio Pecotić Baran (15) i njegov prijatelj Ivan Pecotić Žuvotović (16).

– Gleda san deset godina, ples smo učili sedam miseci, inače smo u Društvu već naučili starinske tance.

– Onda svi u Smokvici moraju znat plesat?

– Točno tako. To je čast – isprsio se Antonio.

– A falijete li?

– Ne smi se dogodit, najbliži kumpanjol ćapaje tvoj korak, i ako faliješ, cili niz faliva – tumači Ivan.

Kokot se napio rakije

Najstarijemu kumpanjolu Ljubiši Pecotiću (47), ove godine plešu sinovi Tonko i Jakov, te brat Jakša.

– Bila mi je želja da se svi skupa nađemo, a sad mogu u penziju.

– Na kapetanovu sularu sunčaju se i balarine. Muški su zvijezde, ali njih je još ljepše gledati kad nakon Plesa od boja s vitezovima zatancaju polku.

– Jel’ da bi bila šteta da se Smokviške ne pokažu?! Na Kandaloru najčešće pleše rodbina, a sve naše djevojke znaju plesati, dobro dođe i za disko – smiju se Marija Gavranović i Daria Pecotić.

Bliži se tri ure, kumpanjoli se redaju, idu najprije župniku, nose velikoga kokota na gvantjeri kao cijenu za ustupljenu Veliku pjacu.

– Kako je ovako miran?

– Malo je popi rakije – objašnjava mladi smokviški vinar Frano Baničević (28).

Don Ante Burić dočekuje ih na pragu župnoga dvora, razmjena kokota je uspješna. Kumpanjiju čeka cijelo mjesto. Dozvolu daje i glavar Lenko Salečić, pa još molitva, poklon pred crkvenim vratima, pa opojna igra muškosti i boja uz mističnu pratnju bubnjara i mišnjicara počinje. Svako malo pljesak. Trogodišnji Toni Pecotić viče:

– Oću i ja plesat!

damir šarac / Snimio tom dubravec / cropix – SLOBODNA DALMACIJA
Pošalji dalje:

Jedan komentar za “Ples od boja kontra gusarskoga soja

  1. kukumica (Uredi)

    🙂 Tila bi i ja, al po pravilima moci ce mi tek unuci.Pa dobro, docekacemo vajda i to. Pozdrav dragim Smokvicanima.

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0

Komentari su zatvoreni.