Predavanje o Napoleonu

Predavanje o NapoleonuU organizaciji Francuskog kruga i korèulanskog Centra za kulturu održano je predavanje poznatog turistièkog djelatnika Ante Curaæa (koji osim što vodi vlastitu turistièku agenciju u Parizu…

 

Korèula – U organizaciji Francuskog kruga i korèulanskog Centra za kulturu održano je predavanje poznatog turistièkog djelatnika Ante Curaæa (koji osim što vodi vlastitu turistièku agenciju u Parizu, zadnjih se godina istièe istraživanjem povijesti iz rodnog Žrnova i otoka  Korèule).

 

Naziv predavanja Dolazak Napoleonove vojske u Dalmaciju 1806. godine.stvorio je kod posjetitelja znatiželju, kao i kod Francuza unazad nekoliko mjeseci, jer je predavaè pripremio i s francuskog preveo mnoge do sada nepoznate pojedinosti ovog velikog povijesnog dogaðaja.Uz komentar autora, èitanje pojedinih originalnih dokumenata je vršila Fani Matuloviæ. 

Prvim rijeèima Curaè je zahvalio trudu Antuna Kapora, koji je u arhivima u Parizu tražio i našao dokumente vezane uz boravak Napoleonove Velike Armije u Dalmaciji, i tako se dobio  dragocjeni izvještaj koji govori o vojnim akcijama generala Molitor-a (Gabriel Jean Joseph 1770. – 1849.), kao i kopije 3 pisma s kojima Napoleon daje naputke kako i što raditi u Dalmaciji.  

Francuzi su veæ jednom ranije (1806.) spasili Korèulu, a ne samo zadnjih turistièkih sezona, rekao je Ante Curaè.  Nakon mira potpisanog u Bratislavi (tadašnji Presbourg a za stare Hrvate Požun), Napoleon je poslao Molitora zauzeti Dalmaciju. Pošavši sa svoje 3 divizije pješke iz Udina prema Dalmaciji, došao je do Splita da bi saznao da su otoke Hvar i Korèulu zauzeli Rusi, a Crnogorci, koje naziva «barbarsko pleme» su uz pomoæ Rusa ozbiljno zaprijetili Dubrovniku koji su ga htijeli na isti naèin ponovo u Domovinskom ratu Hrvatske,

Povijest je uèiteljica života bio je podnaslov predavanja na što je Curaè bio ponukan karakteristikama Crnogoraca. Molitor je nakon kratkih borbi sa oko 1.700 vojnika raspršio Ruse sa Hvara i sa Korèule i natjerao u bijeg 10.000 Crnogoraca potpomognutih sa 3.000 Rusa ukrcanih na brodove admirala Bijelog, koji su napadali Dubrovnik sa Zvekovice i Brgata stanovništvo, na èelu sa svojim sveæenstvom, je usrdno pomagalo napore naših èeta, usprkos neprijateljskoj vatri usmjerenoj na njihove kuæe.

Oni su time dokazali još jednom koliko se Francuzi mogu voljeti ako udruže disciplinu i hrabrost koja im je prirodna, preveo je Curaè Molitorov zapis.Tko zna što bi od nas bilo da nije bilo generala Molitora i gdje bi nas odvela ruska okupacija, svojim je pitanjem upozorio predavaè. Napoleon mu je nakon ovog pothvata dodijelio odlikovanje Grand Officier de la Légion d’Honneur, a ja æu mu u ime Korèulana zahvaliti s prijevodom njegovog Rapport de Campagne de 1806. en Dalmatie, kada mu se Hvarani, Korèulani i Dubrovèani nisu veæ odužili na drugi naèin, rekao je Curaè, ali ima vremena i razloga da se  generalu Molitoru postavi ploèa ili spomenik.  

Daljnji prikupljeni podatci spominju formiranje Dalmatinske èete; za koju je tada izdana zapovijed: da je ona odreðena samo za obranu, èime je Curaè doprinio saznanjima da Francuzi nisu bili osvajaèi, nego prijatelji, što je u to vijeme ohrabrilo stanovništvo. Spominju se dalje francuske èete i bataljuni rasporeðeni u Zadru, Šibeniku i Makarskoj, i centru u Drnišu. Bilo je zanimljivo èuti Curaæevo tumaèenje iz Napoleonove zapovijedi kojom on kaže : Neka general Molitor dobro shvati da za uspješnu obranu otoka Hvara i Korèule, treba biti zapovjednik poluotoka Pelješca.

Isto tako ne osvajaèki naum francuske vojske potvrðuje podatak kojim je general Molitor putem kredita od 50 tisuæa franaka s kojim su bili pokriveni troškovi vojske u Hrvatskoj. Ona nije trebala apsolutno ništa tražiti od lokalnog stanovništva, opæenito siromašnog, od kojega je trebala dobiti povjerenje i simpatije. Svugdje bijasmo zaista primljeni sa živim odobravanjem, prevedeno je pismo generala Molitora.  Posjetitelji predavanja su s odobravanjem prihvatili podatak da je šteta što se nije realizirala Napoleonova ideja o gradnji utvrde na podruèju Lovišta (Pelješac) .

Tamo bismo danas imali jednu prvorazrednu turistièku atrakciju, turistièkim je rjeènikom rekao Ante Curaè s dodatkom : Ovako tome dijelu Pelješca ostaje samo jedna (ali vrijedna) atrakcija radi koje tamo treba poæi: pogled na Korèulu.. 

Curaè se je potrudio da pojedinim anegdotama približi život Napoleona Bonaparte imperatora Francuske. Proèitana su i njegova tri pisma u vrijeme kada im je Austrija trebala predati sva mjesta u Dalmaciji, i to njegovom posinku  Eugène de Beauharnais, koji je bio sin iz prvog braka njegove supruge Josefine kojega je Napoléon imenovao pod kraljem Italije, u èiji je sastav ušla Dalmacija nakon što je ukinuo Mletaèku Republiku.  Napoléon nije bio u Dalmaciji, a pisma je pisao iz svoga dvorca Saint-Cloud, koji se nalazi zapadno od Pariza, na pola puta prema Versailles-u.  

Napoleonova pisma je bilo teško prevoditi, rekao je  Ante Curaè jer su bila s dugaèkim i kompliciranim reèenicama s rjeènikom oficira, a sva imena koja Napoléon upotrebljava su, naravno, talijanska: Curzola (Korèula), Lesina (Hvar), Sabioncello (Pelješac), Brazza (Braè) itd.  Ostaje za prevesti tri Napoleonova pisma u kojima se spominju naši otoci Korèula, Hvar, Braè i poluotok Pelješac.

Èinjenica da je takva povijesna liènost našla vremena baviti se našom sudbinom me posebno èini ponosnim u prilikama kada o tome mogu govoriti s našim gostima iz Francuske. Velika Armija je na našim prostorima ostavila duboke pozitivne tragove u javnom životu (ukinuæe kmetstva i podjela zemlje seljacima, uvoðenje našeg jezika u škole, gradnja cesta, prva škola za bolnièarke u Trogiru, itd). Dalmacija je nastavila živjeti sasvim drugim životom od onoga dok je bila pod Venecijom.  

Komentar prevoditelja govori da je ovaj povijesni dokument, nepobitna èinjenica: da nije bilo ovog hrabrog pohoda na Dalmaciju i na Dubrovnik, Rusi bi se bili doèepali naših gradova i luka, Crnogorci bi bili opljaèkali Dubrovnik i naša povijest bi bila puno drugaèija od one koju znamo. 

Tekst i snimak : Niko Periæ

 

 

Na slici: Ante Curaè i Fani Matuloviæ

Pošalji dalje: