Teta Žuva sama i zaboravljena

Teta Žuva Svaki putnik, turista i domaæi èovjek èim napusti trajekt iz Orebiæa i iskrca se na korèulansko tlo na trajektnom pristaništu Dominæe ostane zastrašen, jer mu dobrodošlicu želi jedna …

Svaki putnik, turista i domaæi èovjek èim napusti trajekt iz Orebiæa i iskrca se na korèulansko tlo na trajektnom pristaništu Dominæe ostane zastrašen, jer mu dobrodošlicu želi jedna velika stara zgrada koju mnogi ne poznaju, pa misle da je ne daj Bože preživjela rat, ali nije, nego nebrigu onih koji joj nisu znali barem muzejskim oèuvanjem izraziti zahvalnost.

Nakon završetka svoje namjene za što je bila i sagraðena kao termoelektrana koja je do 60 tih godina prošlog stoljeæa proizvodila elektriènu struju za potrebe tadašnjeg brodogradilišta "Ivan Cetiniæ" u Korèuli, a u veèernjim satima se je omoguæavala i rasvjeta u svim mjestima na otoku.

Mnogobrojni zaposlenici, ložaèi ugljenom su tu zgradu od milja zvali Teta Žuva. Dolaskom modernije tehnologije i elektriènog dalekovoda Teta Žuva je prestala raditi. Godinama je ta velika zgrada dobro oèuvana bila meta mnogih natjecatelja tko æe kamenom ili komadima željeza razbiti što više prozora, i uspjeli su uništiti tisuæu stakala, vrata i prozora, krovova i zidova, pa i visoki dimnjak, sve je to dana agonija i tužno – ružna prièa.

Brodogradilištu zgrada više nije trebala, bilo je mnogih pokušaja da bi se u njoj otvorio pogon za ureðivanje i zimsko èuvanje turistièkih jahti, onda je 1984. godine tadašnja opæina Korèula uz suglasnost uprave brodogradilišta pokušala u tim velikim napuštenim prostorima otvoriti centralnu otoènu pekaru, pa zatim veliki salon namještaja i artikala potrebnih otoèanima koji se ne bi velikim kamionima prevozili preko otoèke ceste nego bi se skladištili u Teti Žuvi, a odatle bi se manjim vozilima prevozio materijal do prodavaonica i potrošaèa.

Sve te ideje i projekti dobro bi došli i danas. Zgrada je sada u potpunom raspadu, unutrašnje prostore odavno je preuzela draèa, snalažljiviji su u nju odlagali i teži otpad. I da nije bilo tužne prièe o ugibanju koza u tim prostorima, èovjek sigurno ne bi više ni pristupio.

Nažalost, ljudska nebriga i nemar su uèinili svoje, a Teta Žuva svjedok nekadašnjih i sadašnjih odnosa, trpi i zove u pomoæ. Možda je netko i èuje sada u vrijeme prodaje svakakvih nekretnina, jer ona je samo 20 metara daleko od mora. Postoji razmišljanje gradske vlasti da se to ne dogodi i zabrani prodaja a ta zgrada spasi i ureðenjem privede korisnoj zaradi.

Ali godine prolaze, vlasti se mijenjaju, obeæanja zaboravljaju, a soldi sve skupji!?

Active Image

Pošalji dalje: