Vaši èlanci: Vilinkonjici s Ekonomije

Active Image Neæemo ovoga puta govoriti o investitorima, izvoðaèima ni graditeljima onoga neobiènoga „polubaluna“ na Ekonomiji.

Pisati æemo o onome, što se unutra dogaða od ranih jutarnjih sati pa sve dok ne padne…

Neæemo ovoga puta govoriti o investitorima, izvoðaèima ni graditeljima onoga neobiènoga „polubaluna“ na Ekonomiji.Pisati æemo o onome, što se unutra dogaða od ranih jutarnjih sati pa sve dok ne padne mrak. Duga, visoka i prostrana unutrašnjost balona tada se pretvara u pravu košnicu malih šarenih vilinkonjica. Mogli bismo reæi i pèelica, po upornosti i  radišnosti njima najviše sliènima.  

Ti mali leptirièi zapravo su ruske gimnastièarke, koje su došle u Korèulu vježbati, pripremati se na razna takmièenja u svojoj zemlji, kao i za turnire izvan svojih granica. A možda poneka od ovih malih djevojèica u najdubljem kutku svoga srca vjeruje, da æe jednom postati slavna olimpijska gimnastièarka kao što je to njihova trenerica i uèiteljica  Aljina Kabajeva. Sve su one iz Moskve kao i djeèaci, koji æe napuniti ovu dvoranu, kad one ovog petka odlete u svoju domovinu. 

„Irina! Svetlana! Maša! Dašenka! Savij nogu, poskoèi više, istegni skoèni zglob, digni bradu! Ne ponašaj se kao buratino ( drveni Pinokio)“, èuju se povici trenerica jedne i druge grupe. U „dvorani“ pod umjetnim nebom naime vježbaju dvije skupine malih gimnastièarki. Prve, male malašne imaju samo sedam, osam godina, a vježbaju veæ tri, èetiri godine. Mnoge od njih su još male krezubice, u oèekivanju novih stalnih zubiæa. Ali njihova savitljiva tijela kreæu se kao prave lutke od gume. Kad ih gledaš iz daleka, ne znaš, otkud im zapravo rastu udovi i koji su to zakoni fizike, koje one ne mogu prevariti. Šareni koluti i pletene vrpce lete po zraku, okrenu se negdje na pola zamišljenog puta i kao bumeranzi bez greške vrate u ruke malih umjetnica. 

Starije djevojke, jedva da im taj pridjev i pristaje, imaju pak oko èetrnaest godina i vježbaju oko 7 do 8 godina. Ako pitate spisateljicu ovih redaka za njezino mišljenje, spremne su veæ za prvu olimpijadu i svaka od njih zaslužuje zlatnu medalju. Ali one su još daleko od toga, kaže njihova uèiteljica Svetlana. Djevojke se pripremaju na Spartakijadu sljedeæe godine i u punom su radnom zamahu. 

Svetlana je najstarija trenerica ove ženske „momèadi“. Vrlo nerado je isprièala nekoliko podataka o tim vrijednim djevojkama, koje, barem po izgledu ništa ne žale za nekom takozvanom slobodom, bez obzira što se pod tim pojmom podrazumijeva. Na njihovim malim licima može se vidjeti samo veselje i radost. Gospoða Svetlana skromno kaže, da je njezin posao samo uèiti ih i raditi s njima, a da æe intervjue davati njezini „pretpostavljeni, direktori i vlasnici klubova“. No, malo se ipak smekšala, kad joj je obeæano, da æe se pisati samo o osobnim  utiscima o tom prekrasnom, napornom i elegantnom sportu i upornom radu malih gimnastièarki. 

Kao što svaki autor svojih djela želi poslati neku poruku èitateljima, autorica ovog èlanka toplo se nada, da æe možda ovo pisanje potaknuti neke naše profesore ili uèitelje fizièkog odgoja, da promisle, ne bi li i Korèula mogla uèiniti nešto slièno za svoje male djevojke. Nije potrebno, da bi one postale olimpijske takmièarke, (a zašto i ne bi?), mogu one samo brusiti finoæu pokreta, eleganciju gibanja, mogu se samo korisno družiti. Kad je u Korèuli još postojala folklorna sekcija, djevojèice su bile prisutne u omjeru 5:1 sa djeèacima. Na kraju krajeva, ovaj prostor æe moæi Korèula koristiti tokom osam mjeseci, kad Rusi ne mogu biti ovdje. Tako barem stoji u ugovoru.. Zašto onda ne bi radile nešto slièno ovome? 

Moram zahvaliti gospoði Svetlani za onih nekoliko informacija, koje mi je ipak odala, a malim Vilinkonjicima  i Leptiricama želim, da s njihovih lica nikada ne nestane smiješak djeèje radosti i veselja. Da im nikada ne bude teško i da nikad ne trebaju promisliti, da im je netko ukrao radosti djetinjstva…..

 

 

{gallery}062007/ekonomija{/gallery}

Pošalji dalje: