Sveèano otvaranje Aljošine izložbe

Active ImageU petak, 8. svibnja uz malo hrvatskoga pršuta, èajne kobasice te nešto Plavca i Pošipa u nizozemskom Haarlemu sveèano je otvorena izložba hrvatskog slikara Alekseja (Aljoše) Minakova. Izložbu je…

U petak, 8. svibnja uz malo hrvatskoga pršuta, èajne kobasice te nešto Plavca i Pošipa u nizozemskom Haarlemu sveèano je otvorena izložba hrvatskog slikara Alekseja (Aljoše) Minakova. Izložbu je svojom pozdravnom rijeèju otvorila direktorica Gradske knjižnice, a o umjetnièkom znaèenju izloženih radova govorio je poznati haarlemski povjesnièar umjetnosti Aart van der Kijl.

Van der Kuijl u uvodnim reèenicama “priznaje” da Minakovljev rad nije odprije poznavao ali “… kad mi se obratio organizator ove izložbe, gospodin Prizmiæ, i pokazao mi nekoliko portreta i pejsaža ovog slikara, odmah sam pristao.”

Van der Kuijl je zatim rekao da ga Aljošini radovi podsjeæaju na ponovno otkrivenog haarlemskog slikara Geertgen tot Sint Jans-a ali: “Njegove tempere, i uljane slike, grafike, pastelni crteži i crteši perom odišu duhom koji te vodi natrag u petnaesti i šesnaesti vijek. Posebno prema crtežima i gravurama jednog nešto malo starijega Geertgenovog suvremneika, Albrechta Durera. Toliko je sliènosti da u nekim sluèajevima pokušavaš krenuti u potragu za njegovim èuvenim monogramom.”

Nešto malo dalje: Van der Kuijl kaže: “Minakovljev credo je Priði umjetnosti iz prirode. Ali njegova paleta je ugoðajna i izgleda da je najpodložnija ugoðaju okera i smeðe boje. Time on kreira atmosferu davnih proteklih vjekova, što je još više naglašeno èinjenicom da on I papir na kojemu crta sam izraðuje.”

Nižu se posebne (umjetnièke) odlike Aljošinih uljenih slika, crteža, grafika.

I onda o umjetniku: “Ovaj sin ruskoga oca I hrvatske majke, odrastao je u Korèuli na istoimenom otoku na obali Jadrana, bez bilo kakvih se ograda suprotstavlja vladajuæem duhu u modernoj umjetnosti. On kao nekakav medij izgleda stoji u kontaktu s duhovima èuvenih umjetnika koji su mu prethodili, pa ponekad izgleda kao da oni vode njegov kist i pero.”

Nastavlja se prièa o Aljošinoj inspiraciji “koji sam kaže da inspiraciju crpi od holandskih i flamanskih starih majstora.” Van der Kuijl nalazi tragove rembratovskih pejsaža i rubensovskog portreta, ali i Belinija i El Greca, te suvremenog slikara Giorgio-a Morandi-ja. A onda konstatira: “Gledano s umjetnièko-povijesnog motrišta Minakov nam svaki put ponovno zapinje nogu. Integrirajuæi sve nabrojene karakteristike, on zna dugo zadržati promatraèevu paznju.”

I onda završava: “Ali to sve ne znaèi da smo suoèeni s nekakvim oponašateljem. Pogledamo li dalje vidjet æemo da ovaj majstor minimalnog pokreta, kad portretira prijatelje ili karakteristiène tipove ljudi, èija su lica iznakažena samo njemu poznatim grimasama, itekako ima svoju vlastitu signaturu. I u tom je smislu, ova mala ali kompaktna izložba, samo jedan poticaj, jer je napuštamo s osjeæajem da želimo vidjeti više.

Sveèanom otvaranju prisustvovala je gotovo kompletna korèulanska kolonija u Nizozemskoj. Nazoèni su bili: Vinka i Luis Denoble te njihova djeca Tina i Leo, Dobroslav “Tuki” Arneri, Pero “Piga” i Philomena Cetiniæ, te potpisnik ovih redaka,

Vinko Prizmiæ

Active Image

Active Image

P.s.  A nakon razlaza pošli smo u mene doma i zakantali u tri glasa. A Aljoša svira gitaru jednako dobro koliko i slika i crta pa pridlažen da ga se ovega lita angažira za jedan “spontani koncerat” pri katedralon kako je prošlo lito bi angažiran i Damir Poša.

Pošalji dalje: