Izlet na Krk

Active ImagePrekrasan dan, nježno sunce, blagi sjeverozapadnjak, poslije podne refuli malo jaèeg  zapadnjaka, ugodno toplo ili ugodno prohladno, u stvari, idealno vrijeme za izlet i još uz krasno društvo dijela pjevaèkog zbora našeg

Active ImagePrekrasan dan, nježno sunce, blagi sjeverozapadnjak, poslije podne refuli malo jaèeg  zapadnjaka, ugodno toplo ili ugodno prohladno, u stvari, idealno vrijeme za izlet i još uz krasno društvo dijela pjevaèkog zbora našeg društva Korèulana u Zagrebu, uz Ledu, Vesnu, Vedranu i Renca, Sanju, Željca, Gordanu njenu prijateljicu  (neka mi oprosti zaboravi san joj ime) uz  Vanju i moju Mateju, dvaipo sata vožnje do Punta na Krku proletjela su a da se nismo servali!

Sa Priklama i smokovaèom doèekali su nas èlanovi Društva Korèulana Rijeke!

'Ma judi ko ovo more platit'

Vrime je za napajanje duše!

I onda smo sa barkom prešli na Badiju,  ne!  na  Košljun,  dijeliæ Raja na zemlji! Hoti  san reæ, takva bi Badija trebala bit  a možda za kojih 98 godina i bude!?

Badija je veæa, razvedenija sa veæim  i kiæenijim klaustrom, prekrasnim morem a razlika je  'samo' u svakom  metru  ovog  lijepog otoèiæa koji je  ureðen sa mnogo pažnje  i ljubavi. Svaka maslina, svaki puteljak kroz šumicu, sve kapelice  odišu svršenom èistoèom i spokojem tako  tipiènom za samostansko  okruženje.

Košljun sa svojim zbirkama, predivnim Krèkim nošnjama, oduševile su me Kotige (ženske suknje od bojane janjeæe kože s krznom) sa etnološkim muzejom,  knjižnicom sa više od 30 000 primjeraka i neprocjenjivim primjercima Ptolomejevog atlasa, glazbenim zapisima,  Neume na pergameni,  prvim gutenbergovim otiscima, te prvim  hrvatskim  tiskanim  knjigama  na glagoljici,  misalima  iz 15.stoljeæa i još mnoštvom artefakata, sakralnim  i inim zbirkama i bogatstvima.  Bio sam opèinjen zbirkom slikara Iva Dulèiæa (uèitelja našeg Nobila) što sam prepoznao i prije nego mi je Vanja Pecotiæ otkrio taj podatak. Nadam se da svojom pjesmom nismo poremetili vjeèni mir Marije Katarine Frankopan èiji je grob na samom ulazu u crkvu koja svojom akustikom vapi za glazbom komornijih sastava.

Puna smo srca napustili ovaj hrvatski biser i uputili se ka drugom, Jurandvoru, mjestu na ulazu u Bašku poznatom po  pronalasku Bašæanske ploæe, koja se nalazi u crkvi sv. Lucije kao lijevi dio pregrade (lijevi plutej na crkvenom septumu).  doèekali su nas,  krasna priroda i isto takva voditeljica koja nas je upoznala sa svim relevantnim podacima o povijesti i otkrièu ovog , jednog od najstarijih hrvatskih spomenika, pisan glagoljicom otprilike 1100.  Godine.

Normalno da smo sa par pjesama isprobali i akustiku  crkve  Sv. Lucije.              

Koji sat kasnije, nahranjena duha posjeli  smo se nahraniti i tijelo. Izvrsni gulaš sa manje izvrsnim  njokima ali domaæi kruh, slastice i naroèito domaæa Žlahtina, potakli su rjeèke Luške i Blajke da nam se pridružu u  pjesmi, iako njima Bogu hvala i ne triba posebni poticaj!  I redali su se klapski hitovi stare balade  i to je zvonilo i zvuèalo  .. ma  uz autohtonu Žlahtinu sve dobro zvuæi.  Što da van reèen,  valjda æe vam se ovoga lita  kad se vidimo i same pohvalit da ne ispadne da samo ja hvalin.  Jedva smo se digli sa stola ali vrime trèi, tuka se malo i prošetat na miru da nam slegne i dobro legne ova spiza a moram priznat, legla je!

 Šetali smo Krkom, Vrbnikom,  Baškom prepunom  turista ( ljudi.. nigdje ne sretosmo onu recesiju ),  uz apotekarski ureðenim kampom,  èistom plažom,  primjerno ureðenoj šetnici, raznovrsnim ugostiteljskim objektima, odlièno organiziranim štandovima ('pièinarima'), ma vraga štandovima.. krasnim, jednobraznim prostranim kioscima, ali ne u povjesnoj  jezgri uz drevne mire, veæ na kilometarskoj šetnici uz plažu. Da.. i interesantno je kako prevladava kvalitetni kamen, pa kamene ploæe pa kamene klupe pa kamen a onog asvalta što onako besramno dira naše zidine ,  vidiš samo na auto cestama.

Ovi koji budu  izabrani da vode našu Korèulu u slijedeæem èetvorogodišnjem razdoblju i naši turistièki radnici  neka ne idu na neka studijska putovanja u Njemaèku, Francusku ili … dovoljno je doæi do Krka ili do Istre pa da vide da se može i da se zna ali najvažnije i hoæe (želi) nešto urediti i diæi na viši nivo a onda i dobro zaraditi.

Sada se moram još malo hvaliti  i na ovaj naèin se  zahvaliti  èasnoj sestri  župne crkve  u Baškoj koja nam je bila domaèin  u  baroknoj crkvi Svetog Trojstva.  Njen lijepi, nosivi glas te sopran èlanice prve ženske klape Žetelice (70tih godina prošlog stoljeæa)  uz našu pomoæ  i zvuk novih orgulja  pod rukama sestre Monike razgalili su srca  prisutnih.

Evo odeš negdje samo na izlet  pa vidiš toliko ljepote i volje i umjesto da si sretan poèneš usporeðivat a  onda si u 'banani'!

No, uz svo to tropsko voæe,  stvarno nam je bilo lipo!

Hvala Aidi Markoviæ i njezinim suradnicama  na organizaciji i ponovilo se! 

Tonèi Petkoviæ

{gallery}062009/krk{/gallery}

Pošalji dalje: