Vaše prièe: Korèulanka u duši

Active ImageJos jedan zivot korculanskih iseljenika blizi se kraju. Marija Sessa, kcer Andra i Lize, udata po prokuri, stigla je u ameriku tridesetih godina. Brak po prokuri nije trajao. Radila je tesko i zdusno u krojacnici. Upoznala Irca, njujorskog policajca…

Active ImageJos jedan zivot korculanskih iseljenika blizi se kraju. Marija Sessa, kcer Andra i Lize, udata po prokuri, stigla je u ameriku tridesetih godina. Brak po prokuri nije trajao. Radila je tesko i zdusno u krojacnici. Upoznala Irca, njujorskog policajca.

Ljubav je planula. Brak po izboru. Imali su dvije kcerke. Zivili su u predgradu New Yorka, a onda se on penzionirao u pedesetim. Prodali su kucu u kojoj su odgojili djecu, sa svim njezinim pitarima, arulama i ostalim zelenilom. Preselili su se u penzionersko naselje, u montaznu kucu. Edu je falio grad i  koristio je svaku priliku da ode kupit benzin ili cigarete, koje su ga glave dosle.

Radio je u bolnici kao sef sigurnosti. Marija je prestala raditi. U svojoj crkvi je redovno ucestvovala u svim akcijama. Svaki dan je hodala krug oko svog naselja, pet kilometara, i uzivala u susretu sa srnama. A onda je Ed umro. Ostala je sama. Diana ju je redovno posjecivala. Cinthia je odrasla u krasnu djevojku, ponos svoje none. Slika i prilika genetskog koda Sessinovih.

Diana je prodala svu imovinu svojih roditelja i stavila je u fond za izdrzavanje Marije. Marija je, u osamdesetim godinama svog zivota, pocela gubiti pamcenje neposrednih dogadjaja. Nije znala da li je uzela ljekove ili nije, a ljekovi su bili kriticni za zgrusavanje krvi i ritam srca. Trebla je pomoc profesionalne njege.

Dijana je dala sve od sebe i smjestila je u dom sa odgovarajucom njegom. Marija jos voli izgledati lijepo i redovno ide na frizuru. Svaki dan se lijepo uredjuje i vodi racuna o svojoj higijeni. Njegovateljice je zato jako vole. Za sve svoje sustanare u domu ona je dama, uvijek nasmijana, namirisana, frizirana i lijepo obucena.Kad je zovem, obicno cujem iste price. Upoznao sam je prije dvadeset godina kada sam prvi put dosao na strucnu razmjenu.

Ed i Mara bili su krasan par. Tek uselili u svoj umirovljenicki dom. Ona jos puna elana, kuhala je danima prije nego sam stigao da moze prirediti pravu gozbu. Ed me je brzo prihvatio kao svog i pricao mi o svojim pustolovinama na brodovima koji su pratili konvoje u toku IISR i o svojim danima njujorskog policajca u civilu. Kad sam se uselio u Ameriku nekoliko godina poslije toga, Mara i Ed dosli su nas posjetiti tisucu milja prema jugu. Ed je volio voziti a Mara je voljela kupovati, pogotovo za moju suprugu koja joj se je od prvog dana svidjela.

Kada smo kupili prvo, kakvo-takvo auto, uzvratili smo posjetu i odsjeli za vikend u njihovoj kuci. Uzivali smo u jutarnjim setnjama, idilicnom krajoliku i harmoniji obiteljskog zivota tog nezaboravnog bracnog para.Mara je postala amerikanka ali u dusi ostala je korculanka. Raspitivala se svaki put kad smo se sreli ili telefonom razgovarali, kako je u Korculi i kako su njezini. Redovno je planirala da ide jos jedamput u Korculu. Poslije Edove smrti znala je da vise nemoze putovati sama i htjela se je samnom dogovoriti da putujemo zajedno. To je bilo malo teze jer moj plan nije se mogao fiksirati dovoljno unaprijed koliko je njoj trebalo da fiksira svoj umirovljenicki itinerary. Moji dani postali su sve zauzetiji i malo slobode je ostalo.

Moj sin i njena unuka su se upoznali i on ju je vodio na maturalni ples. Obiteljski kontakti u tudjini odredjeni su distancom i ekonomijom. Mi smo bili sretni da se je dogodilo toliko. Mara je prva rodica moga oca. Neka vrsta moje tete. Ali ja sam na nju ponosan kao na skolskog vrsnjaka, jer dijelimo sudbinu iseljenika.

A Mara je najljepsi primjer kako ta sudbina moze biti dostojanstvena. Kada je Diana doznala o njenom stanju i rekla joj, “Mama, vise ti ne mozemo pomoci”, ona je rekla “Ja sam u miru sama sa sobom. Imala sam sretan zivot”. Dijana joj je donijela nekoliko kaseta hrvatske muzike koje je nasla u njenoj kuci, montirala boombox, i pustila muziku. Mara je bila jako sretna i trazila je da se muzika vrti i vrti. Ostalo je jos malo dana ili mjeseci u njenom zivotu.

Ja cu nastojati da je posjetim u tom kratkom periodu. A za sve njene rodjake, mogu je nazvati tokom jutra, dok je jos svjeze memorije, na telefon 732-370-4500. Trazite Cidar Wing, Mara.

Pošalji dalje: