256

NAJSTARIJI STANOVNIK OTOKA KOR?ULE


NAJSTARIJI STANOVNIK OTOKA KOR?ULE UŠAO U 103. GODINU


Crni kruh i dobro vino zaslužni za 102 godine života

Zasigurno jedan od najstarijih Hrvata Jozo Mareli? iz Zavalatice kraj ?are na otoku Kor?uli proslavio je 6. studenoga 2003. godine 102. ro?endan! Poželjevši mu dobro zdravlje u 2004. godini vitalnoga starca posjetili su gradona?elnik Kor?ule Mirko Duhovi? i doktor Davor Peni? iz Zavalatice.

– Živit ?u ja još dvi, tri godine. Drži me dobar apetit. Ali ni me strah ni umrit. Ka stari na nebu zapovidi da vaja partit onda ?u po? ?a, rekao nam je odmah po dolasku razveselivši se posjetu, barba Jozo koji zajedno sa suprugom Danicom, koja ima 94 godine, živi sa sinom Markom i nevjestom Anom. Dva sina i k?er davno su mu odselili u Afriku i Kanadu. Dobro zdravlje, osim slabijega vida i sluha u zadnje vrijeme, podarilo mu je da doživi ro?enje devetoro unuka i šest praunu?adi. Recepta za dugi život, kako kaže veseli barba Jozo, ipak ima.

– Kruh i vino su najvažniji za zdravje. Ali triba jist crni kruh s mora?en jer u onemu bilome nima kriposti. Triba pit do mire i napit se dobrega vina. Grih je opit se! – savjetovao nas je stodvogodišnji starac koji se cijeli svoj život bavio poljoprivredom a još i danas svako jutro radi vježbe na terasi svoje ku?e. Ta mu je navika, kaže, ostala još iz vojske koju je ?etiri godine služio u Boki Kotorskoj. Mogao je, kaže, i ostati u vojsci jer je zaradio visoke ?inove, ali vojni?ki život mu se nikada nije svidio. Teško je i mogao zamisliti život negdje drugdje osim u Zavalatici i ?ari. Sa dvadeset i šest godina krenuo je u Novi Zeland trbuhom za kruhom. Ali nakon pet godina teškoga rada i velike gladi odlu?io se vratiti na svoj otok.

– I ode je bilo gladi za vrime rata, ali posli je uvik bilo dobro. Imali smo barku, bacali smo vrše i uvik bi ?apali štogod ribe. Bilo je i za dat prijatejima, pri?a barba Jozo. Puno se radilo ali i mirno živjelo što ga je vjeruje u?inilo zdravim svih ovih sto i dvije godine.

– Nikomu nisan želi zlo i cili san život virova u Boga. Svaki dan bi poša malo le? iza obida. Sa devedeset i šest godina još san bra masline a sa devedeset i dvi san još kopa u poju.

Lijek za sve bolesti bio je prošek koji mu je vra?ao snagu i kojega bi svaki dan malo popio. Nije volio meso i cijeli je život jeo uglavnom ribu i povr?e iz vrta. Jeo je i vo?e, ali samo ono slatko, grož?e i smokve. Dobro raspoloženi barba Jozo Mareli? prisjetio se i svoga 101. ro?endana kada je zajedno s mještanima koji su mu došli ?estitati pjevao pjesme. Iako ga pam?enje dobro služi, na sinovo pitanje kada treba preto?iti vino, nasmijan mu je odgovorio da bi to ipak bilo bolje pitati nekoga starijega od njega kako se nadaleko poznati ?arski Pošip ne bi slu?ajno preto?io u krivo vrijeme.

Tekst i snimka: Lana Filippi Brki?

NAJSTARIJI STANOVNIK OTOKA KOR?ULE


NAJSTARIJI STANOVNIK OTOKA KOR?ULE UŠAO U 103. GODINU


Crni kruh i dobro vino zaslužni za 102 godine života

Zasigurno jedan od najstarijih Hrvata Jozo Mareli? iz Zavalatice kraj ?are na otoku Kor?uli proslavio je 6. studenoga 2003. godine 102. ro?endan! Poželjevši mu dobro zdravlje u 2004. godini vitalnoga starca posjetili su gradona?elnik Kor?ule Mirko Duhovi? i doktor Davor Peni? iz Zavalatice.

– Živit ?u ja još dvi, tri godine. Drži me dobar apetit. Ali ni me strah ni umrit. Ka stari na nebu zapovidi da vaja partit onda ?u po? ?a, rekao nam je odmah po dolasku razveselivši se posjetu, barba Jozo koji zajedno sa suprugom Danicom, koja ima 94 godine, živi sa sinom Markom i nevjestom Anom. Dva sina i k?er davno su mu odselili u Afriku i Kanadu. Dobro zdravlje, osim slabijega vida i sluha u zadnje vrijeme, podarilo mu je da doživi ro?enje devetoro unuka i šest praunu?adi. Recepta za dugi život, kako kaže veseli barba Jozo, ipak ima.

– Kruh i vino su najvažniji za zdravje. Ali triba jist crni kruh s mora?en jer u onemu bilome nima kriposti. Triba pit do mire i napit se dobrega vina. Grih je opit se! – savjetovao nas je stodvogodišnji starac koji se cijeli svoj život bavio poljoprivredom a još i danas svako jutro radi vježbe na terasi svoje ku?e. Ta mu je navika, kaže, ostala još iz vojske koju je ?etiri godine služio u Boki Kotorskoj. Mogao je, kaže, i ostati u vojsci jer je zaradio visoke ?inove, ali vojni?ki život mu se nikada nije svidio. Teško je i mogao zamisliti život negdje drugdje osim u Zavalatici i ?ari. Sa dvadeset i šest godina krenuo je u Novi Zeland trbuhom za kruhom. Ali nakon pet godina teškoga rada i velike gladi odlu?io se vratiti na svoj otok.

– I ode je bilo gladi za vrime rata, ali posli je uvik bilo dobro. Imali smo barku, bacali smo vrše i uvik bi ?apali štogod ribe. Bilo je i za dat prijatejima, pri?a barba Jozo. Puno se radilo ali i mirno živjelo što ga je vjeruje u?inilo zdravim svih ovih sto i dvije godine.

– Nikomu nisan želi zlo i cili san život virova u Boga. Svaki dan bi poša malo le? iza obida. Sa devedeset i šest godina još san bra masline a sa devedeset i dvi san još kopa u poju.

Lijek za sve bolesti bio je prošek koji mu je vra?ao snagu i kojega bi svaki dan malo popio. Nije volio meso i cijeli je život jeo uglavnom ribu i povr?e iz vrta. Jeo je i vo?e, ali samo ono slatko, grož?e i smokve. Dobro raspoloženi barba Jozo Mareli? prisjetio se i svoga 101. ro?endana kada je zajedno s mještanima koji su mu došli ?estitati pjevao pjesme. Iako ga pam?enje dobro služi, na sinovo pitanje kada treba preto?iti vino, nasmijan mu je odgovorio da bi to ipak bilo bolje pitati nekoga starijega od njega kako se nadaleko poznati ?arski Pošip ne bi slu?ajno preto?io u krivo vrijeme.

Tekst i snimka: Lana Filippi Brki?

Pošalji dalje: