Izložba Roberte Vilić


Izložba Roberte Vilić


Novootvoreni izložbeni prostor Korčulanske galerije Vapor predstavlja drugog autora iz svog programa za 2004. godinu (Lidija Šeler i Bane Milenković, Igor Rončević, Hrvoje Majer, Boris Guina, Irena Jurković). Otvorenje izložbe je 01.08. u 21,00 sati. Izložba ostaje otvorena do 10. kolovoza 2004. a može se pogledati od 10 – 14 i 19 – 23 sata.


“Slikarica je pred nama”- napisao je profesor Zlatko Keser po završetku školovanja mlade umjetnice Roberte Vilić. Dođite pogledati izložena djela, ove mlade i višestruko internacionalno nagrađivane autorice. Djela su uglavnom velikog formata 186/125 cm rađena tehnikom enkaustike na šperploči.


Tekst iz kataloga izložbe: “Slikarstvo se Roberte Vilić početkom 90-tih pojavilo na kraju prvog vala recepcije europskih umjetničkih kretanja, koja je osobito u slikarstvu 80-tih obilježena povratkom gestualnoj, ekspresionističkoj, citatnoj, «novoj» slici, nesputanoj strogim modernističkim i, u osnovi, vanumjetničkim principima. U tom kontekstu, pozicionirati se u odnosu na tradiciju enformela, kao što je to učinila autorica, značilo je nekoliko stvari: reafirmirati slikarstvo kao reprezentativno područje umjetničkog rada, odrediti ga kao nemimetičku djelatnost i (auto)poetički ga interpretirati kao izraz unutarnje nužnosti.


Ove izvorno modernističke postavke omekšane su uvođenjem znakova iz drugih, ne-slikarskih znakovnih sistema (numerički, alfabetski znaci, leksički i sintaktički elementi hrvatskog jezika) i na toj razini možemo očitati određene promjene u odnosu na historijski apstraktni ekspresionizam. S druge strane, «dugo trajanje» modernističke sheme u uvjetima promijenjenih kulturnih, društvenih i političkih odnosa u Hrvatskoj 90-tih, pokazuje prije svega izdržljivost koncepta «umjerenog modernizma i postmodernizma» (Denegri, Šuvaković), koji je ključne pomake na međunarodnoj umjetničkoj sceni – od početaka moderne i avangarde umjetnosti, do danas – uvijek amortizirao individualnom, intimističkom, lokalnim uvjetima prilagođenom procedurom. U tom smislu, slikarstvo Roberte Vilić kao slikovni i kao kulturalni znakovni sustav, može označavati i specifičnu povijest moderne i postmoderne umjetnosti u Hrvatskoj, budući da citira, reinterpretira, intimizira, omekšava reprezentativnu, herojsku tradiciju apstraktnog ekspresionizma, odnosno enformela.” – Klaudio Štefančić


Izložba Roberte Vilić


Novootvoreni izložbeni prostor Korčulanske galerije Vapor predstavlja drugog autora iz svog programa za 2004. godinu (Lidija Šeler i Bane Milenković, Igor Rončević, Hrvoje Majer, Boris Guina, Irena Jurković). Otvorenje izložbe je 01.08. u 21,00 sati. Izložba ostaje otvorena do 10. kolovoza 2004. a može se pogledati od 10 – 14 i 19 – 23 sata.


“Slikarica je pred nama”- napisao je profesor Zlatko Keser po završetku školovanja mlade umjetnice Roberte Vilić. Dođite pogledati izložena djela, ove mlade i višestruko internacionalno nagrađivane autorice. Djela su uglavnom velikog formata 186/125 cm rađena tehnikom enkaustike na šperploči.


Tekst iz kataloga izložbe: “Slikarstvo se Roberte Vilić početkom 90-tih pojavilo na kraju prvog vala recepcije europskih umjetničkih kretanja, koja je osobito u slikarstvu 80-tih obilježena povratkom gestualnoj, ekspresionističkoj, citatnoj, «novoj» slici, nesputanoj strogim modernističkim i, u osnovi, vanumjetničkim principima. U tom kontekstu, pozicionirati se u odnosu na tradiciju enformela, kao što je to učinila autorica, značilo je nekoliko stvari: reafirmirati slikarstvo kao reprezentativno područje umjetničkog rada, odrediti ga kao nemimetičku djelatnost i (auto)poetički ga interpretirati kao izraz unutarnje nužnosti.


Ove izvorno modernističke postavke omekšane su uvođenjem znakova iz drugih, ne-slikarskih znakovnih sistema (numerički, alfabetski znaci, leksički i sintaktički elementi hrvatskog jezika) i na toj razini možemo očitati određene promjene u odnosu na historijski apstraktni ekspresionizam. S druge strane, «dugo trajanje» modernističke sheme u uvjetima promijenjenih kulturnih, društvenih i političkih odnosa u Hrvatskoj 90-tih, pokazuje prije svega izdržljivost koncepta «umjerenog modernizma i postmodernizma» (Denegri, Šuvaković), koji je ključne pomake na međunarodnoj umjetničkoj sceni – od početaka moderne i avangarde umjetnosti, do danas – uvijek amortizirao individualnom, intimističkom, lokalnim uvjetima prilagođenom procedurom. U tom smislu, slikarstvo Roberte Vilić kao slikovni i kao kulturalni znakovni sustav, može označavati i specifičnu povijest moderne i postmoderne umjetnosti u Hrvatskoj, budući da citira, reinterpretira, intimizira, omekšava reprezentativnu, herojsku tradiciju apstraktnog ekspresionizma, odnosno enformela.” – Klaudio Štefančić

Pošalji dalje: