Arsenale moj…


Arsenale moj…


Nekoliko me građana Korčule nazvalo mobitelom i uzbuđeno reklo kako je na Arsenal postavljena satelitska antena!? Prvo što sam pomislio je – na žalost, ni prva ni zadnja u Starom gradu, a drugo – što baš mene zovu?


Mada sam baš sinoć šetajući starim gradom razmišljao o starim željeznim konzolama koje su ostale i kada su se kablovi ukopali, pa o satelitskim antenama radi kojih su krovovi starog grada puni bijelih “pakica” i kako je dobro da imam nekoliko starih avionskih fotografija Korčule i zadnje su bili klima uređaji koji zuje i bruje po štradama i kako bi bilo pametnije da su u “kaniželi” a ne po prednjim fasadama.


Ipak sam otišao do Rampade i otkrio nekoliko “sitnica” radi kojih će stvarno trebati nešto poduzeti kako bi se doveo red u glave nekih ljudi. Antenu koju su mi spominjali zamišljao sam negdje skrivenu, ali … di posrid Arsenala? Terasa ispred disko kluba “Gaudi” očigledno je friško proširena jer šporki drveni podac je nešto novo. A tek stolovi na Rampadi i kruna za kraj – jedna barikada! Doduše, čuo sam da je postavljena (i nisam vjerovao). Čuo sam i da je to obrana od posjetitelja disko kluba. Bilo što bilo, stvarno čini gad.


I tako, lete mi misli dok razmišljam o Arsenalu. Tako zvučno ime za nešto tako prokleto. Alkohol, droga, nasilje i tuče, bezobrazluk, nemar, ne poštivanje spomeničke baštine, devastacija, motorno ulje po kamenu … Pa tko to radi? Zašto su “korisnici” tako bezosjećajni? Je li ljubav prema zidinama bolest? … Vlasnik Arsenala je negdje u gradu gospara, što njega briga. Korčula ga je prodala političkim igrarijama i sukobima osobnih interesa, i najteže će biti onog dana kad bude ponuđen za prodaju. Možda ga Korčula uspije i kupiti. Žalosno.


Oni koji su me zvali, dobro su znali zašto me zovu. Imamo istu bolest.


FOTOGRAFIJE


(T.A.)




Više o Arsenalu smo objavili u tekstu “Naša VELIKA POSLA malog grada” koji je objavljen na ovim internet stranicama još u veljači 2004. godine.


“Naša VELIKA POSLA malog grada”


Arsenale moj…


Nekoliko me građana Korčule nazvalo mobitelom i uzbuđeno reklo kako je na Arsenal postavljena satelitska antena!? Prvo što sam pomislio je – na žalost, ni prva ni zadnja u Starom gradu, a drugo – što baš mene zovu?


Mada sam baš sinoć šetajući starim gradom razmišljao o starim željeznim konzolama koje su ostale i kada su se kablovi ukopali, pa o satelitskim antenama radi kojih su krovovi starog grada puni bijelih “pakica” i kako je dobro da imam nekoliko starih avionskih fotografija Korčule i zadnje su bili klima uređaji koji zuje i bruje po štradama i kako bi bilo pametnije da su u “kaniželi” a ne po prednjim fasadama.


Ipak sam otišao do Rampade i otkrio nekoliko “sitnica” radi kojih će stvarno trebati nešto poduzeti kako bi se doveo red u glave nekih ljudi. Antenu koju su mi spominjali zamišljao sam negdje skrivenu, ali … di posrid Arsenala? Terasa ispred disko kluba “Gaudi” očigledno je friško proširena jer šporki drveni podac je nešto novo. A tek stolovi na Rampadi i kruna za kraj – jedna barikada! Doduše, čuo sam da je postavljena (i nisam vjerovao). Čuo sam i da je to obrana od posjetitelja disko kluba. Bilo što bilo, stvarno čini gad.


I tako, lete mi misli dok razmišljam o Arsenalu. Tako zvučno ime za nešto tako prokleto. Alkohol, droga, nasilje i tuče, bezobrazluk, nemar, ne poštivanje spomeničke baštine, devastacija, motorno ulje po kamenu … Pa tko to radi? Zašto su “korisnici” tako bezosjećajni? Je li ljubav prema zidinama bolest? … Vlasnik Arsenala je negdje u gradu gospara, što njega briga. Korčula ga je prodala političkim igrarijama i sukobima osobnih interesa, i najteže će biti onog dana kad bude ponuđen za prodaju. Možda ga Korčula uspije i kupiti. Žalosno.


Oni koji su me zvali, dobro su znali zašto me zovu. Imamo istu bolest.


FOTOGRAFIJE


(T.A.)




Više o Arsenalu smo objavili u tekstu “Naša VELIKA POSLA malog grada” koji je objavljen na ovim internet stranicama još u veljači 2004. godine.


“Naša VELIKA POSLA malog grada”

Pošalji dalje: