Mala Lara bez “Krila” za malu Korčulu


Smiljan Strihić: Mala Lara bez “Krila” za malu Korčulu


Ni nakon četvrte godine za redom od kako je izmješten katamaran Adriana na liniju Ubli – V. Luka – Hvar – Split, grad Korčula nije dočekao sretno rješenje na svojoj važnoj poveznici prema svijetu.


Već poznato i više puta kritizirano olako prepuštanje katamarana Adriana pod navodnim razlogom kako treba povezati Lastovo sa Splitom predstavljalo je prekretnicu u tretiranju grada Korčule u podjeli brzobrodskih propelera između srednjodalmatinskih otoka. Naravno da su pri tom posljedice pretrpjeli građani Korčule i okolnih mjesta gubeći jedinu mogućnost jednodnevne i svakodnevne povezanosti sa središtem Dalmacije i dalje sa sjeverem i metropolom. Ruke su trljali domaći turistički moguli kojima ta poveznica nikako nije odgovarala jer nad tom turističkom klijentelom nemaju nikakvu kontrolu. Dodatna opasnost za njih je nastala u trenutku kada privatni brodar iz Rijeke i vlasnik katamarana Nona Ana, želi uspostaviti putničku brzobrodsku liniju Dubrovnik – Mljet – Korčula i obratno, prometujući svaki dan. Tada su brzo reagirali vladajući gradski političari na čelu sa gradonačelnikom i bukvalno onemogućili uspostavu te linije. Razlozi su razumljivi jer tada bi vrlo skupi izleti za Dubrovnik koji dobrano pune kasu navedene gospode bili znatno manje prodavani i brojni bi turisti posjećivali Dubrovnik i Mljet putničkom linijom, koja bi se državnom brodaru višestruko isplatila.


Građanima Korčule i Lastova je pored svega uskraćeno i ustavno pravo biti svakodnevno na odgovarajući način povezan sa županijskim središtem. Netko će kazati svakoga dana prometuje iz Korčule autobus, ali odgovor glasi; da prometuje ali je često prepun, a po Zakonu o javnom prijevozu zabranjeno je stajati u autobusu za vrijeme vožnje.


Ne mali broj puta u svojim napisima i tekstovima ukazivao sam na nužnost što hitnijeg povezivanja katamaranom i to svakodnevnog sa Dubrovnikom i Splitom, budući je Korčula jedini grad na ovom dijelu Jadrana koji za uspostavu takvih linija ima potrebe. Međutim već poznato (ne)zauzimanje korčulanskih političara za ovaj problem odrazilo se na permanentno zaostajanje Grada Korčule u gospodarskom i turističkom pogledu u odnosu na daleko manje otočke sredine na Hvaru i Braču, a zadnjih godina i Visu. Gospodin gradonačelnik se ne usuđuje, bar se ne vidi po tekstu Ž. Petkovića, usprotiviti se katastrofalno sporoj i neadekvatnoj brzobrodskoj liniji do Splita koja dva puta tjedno nepotrebno pristaje u Prigradici i time vožnju produžava na preko tri sata, što su Korčulani imali i sa bivšim parobrodima.


Blato zaista ima svoju luku i k tome još Velu, do koje se stiže jednako brzo koliko treba nekome iz sv. Antona do korčulanske rive. Netko u Poglavarstvu ne razumije kako Korčula ne smije biti prometno predgrađe Vele Luke, Blata ili Lastova, već se brzobrodske rute moraju krojiti prema potrebama grada Korčule kao gospodarskog, turističkog, administrativnog i kulturnog središta u ovom dijelu Hrvatske. Netko u bivšoj ali i sadašnjoj vladajućoj strukturi želi taj značaj grada Korčule marginalizirati, uz pomoć korčulanskog gradonačelnika koji je prometnu povezanost Korčule do nedavno izražavao u broju trajektnih vožnji do Orebića kao sudbinske odrednice u povezanosti grada Korčule.


Stoga se očekuje da Korčulansko poglavarstvo promijeni stav te da ubuduće o ovoj problematici razgovara izravno sa Ministarstvom zaobilazeći skupova koji u pravilu imaju neznatan i zanemariv učinak.


Sastanak čelnika Lastova, Korčule i Pelješca zakasnio je makar pet godina, kada je pomnim promišljanjem trebalo utvrditi smjernice i elemente razvitka svojih gradova i sredina, pa sada na kraju još jedne sezone govoriti o potrebi za tim linijama djeluje kao da se odrađuju predizborni zadaci ne bi li se isti dodvorili svojim biračima pred nadolazeće izbore.


Korčulanskom poglavarstvu treba i dalje ponavljati navode i činjenice koje Grad i okolicu može izbaviti iz prometne izolacije naspram Hvara, Brača i Visa, koji poput splitskih prometnih mezimaca bivaju maženi i paženi brojnim dnevnim linijama i opsluživani najnovijim plovilima. Za ta Splitu važna mjesta ubacuju se u sezoni i dodatne linije, dok mi šepamo i sa ovom redovnom.


Stoga treba :



  1. Zahtijevati bolje i veće plovilo za oba pravca ( Split i Dubrovnik ) kako bi zadovoljili potrebe brojnih putnika i turista ( domaćih ) koji Korčulu smatraju dalekom i loše povezanom destinacijom.
  2. Izaći pred nadležno Ministarstvo sa podatkom kako građani Korčule od svih sličnih gradova u Hrvatskoj i Europi imaju najduže putovanje do svog regionalnog centra.
  3. Odmah naručiti studiju utjecaja na okoliš te uskladiti prostorni plan oko izmještanja oba trajektna terminala ( Dominče i gradskih riva ) koja se moraju sagraditi prema zapadnom dijelu otoka, kako bi u Korčuli pristajali samo katamarani i slična plovila.
  4. Postaviti pred Ministarstvo zahtjev za uspostavljanje svakodnevne cjelogodišnje linije Lastovo – Korčula – Mljet – Dubrovnik i obratno.
  5. Objasniti građanima zašto je karta Ubli – Split 27 kn, a Korčula – Split 55 kn ?


Tekst i snimke: Smiljan Strihić


Smiljan Strihić: Mala Lara bez “Krila” za malu Korčulu


Ni nakon četvrte godine za redom od kako je izmješten katamaran Adriana na liniju Ubli – V. Luka – Hvar – Split, grad Korčula nije dočekao sretno rješenje na svojoj važnoj poveznici prema svijetu.


Već poznato i više puta kritizirano olako prepuštanje katamarana Adriana pod navodnim razlogom kako treba povezati Lastovo sa Splitom predstavljalo je prekretnicu u tretiranju grada Korčule u podjeli brzobrodskih propelera između srednjodalmatinskih otoka. Naravno da su pri tom posljedice pretrpjeli građani Korčule i okolnih mjesta gubeći jedinu mogućnost jednodnevne i svakodnevne povezanosti sa središtem Dalmacije i dalje sa sjeverem i metropolom. Ruke su trljali domaći turistički moguli kojima ta poveznica nikako nije odgovarala jer nad tom turističkom klijentelom nemaju nikakvu kontrolu. Dodatna opasnost za njih je nastala u trenutku kada privatni brodar iz Rijeke i vlasnik katamarana Nona Ana, želi uspostaviti putničku brzobrodsku liniju Dubrovnik – Mljet – Korčula i obratno, prometujući svaki dan. Tada su brzo reagirali vladajući gradski političari na čelu sa gradonačelnikom i bukvalno onemogućili uspostavu te linije. Razlozi su razumljivi jer tada bi vrlo skupi izleti za Dubrovnik koji dobrano pune kasu navedene gospode bili znatno manje prodavani i brojni bi turisti posjećivali Dubrovnik i Mljet putničkom linijom, koja bi se državnom brodaru višestruko isplatila.


Građanima Korčule i Lastova je pored svega uskraćeno i ustavno pravo biti svakodnevno na odgovarajući način povezan sa županijskim središtem. Netko će kazati svakoga dana prometuje iz Korčule autobus, ali odgovor glasi; da prometuje ali je često prepun, a po Zakonu o javnom prijevozu zabranjeno je stajati u autobusu za vrijeme vožnje.


Ne mali broj puta u svojim napisima i tekstovima ukazivao sam na nužnost što hitnijeg povezivanja katamaranom i to svakodnevnog sa Dubrovnikom i Splitom, budući je Korčula jedini grad na ovom dijelu Jadrana koji za uspostavu takvih linija ima potrebe. Međutim već poznato (ne)zauzimanje korčulanskih političara za ovaj problem odrazilo se na permanentno zaostajanje Grada Korčule u gospodarskom i turističkom pogledu u odnosu na daleko manje otočke sredine na Hvaru i Braču, a zadnjih godina i Visu. Gospodin gradonačelnik se ne usuđuje, bar se ne vidi po tekstu Ž. Petkovića, usprotiviti se katastrofalno sporoj i neadekvatnoj brzobrodskoj liniji do Splita koja dva puta tjedno nepotrebno pristaje u Prigradici i time vožnju produžava na preko tri sata, što su Korčulani imali i sa bivšim parobrodima.


Blato zaista ima svoju luku i k tome još Velu, do koje se stiže jednako brzo koliko treba nekome iz sv. Antona do korčulanske rive. Netko u Poglavarstvu ne razumije kako Korčula ne smije biti prometno predgrađe Vele Luke, Blata ili Lastova, već se brzobrodske rute moraju krojiti prema potrebama grada Korčule kao gospodarskog, turističkog, administrativnog i kulturnog središta u ovom dijelu Hrvatske. Netko u bivšoj ali i sadašnjoj vladajućoj strukturi želi taj značaj grada Korčule marginalizirati, uz pomoć korčulanskog gradonačelnika koji je prometnu povezanost Korčule do nedavno izražavao u broju trajektnih vožnji do Orebića kao sudbinske odrednice u povezanosti grada Korčule.


Stoga se očekuje da Korčulansko poglavarstvo promijeni stav te da ubuduće o ovoj problematici razgovara izravno sa Ministarstvom zaobilazeći skupova koji u pravilu imaju neznatan i zanemariv učinak.


Sastanak čelnika Lastova, Korčule i Pelješca zakasnio je makar pet godina, kada je pomnim promišljanjem trebalo utvrditi smjernice i elemente razvitka svojih gradova i sredina, pa sada na kraju još jedne sezone govoriti o potrebi za tim linijama djeluje kao da se odrađuju predizborni zadaci ne bi li se isti dodvorili svojim biračima pred nadolazeće izbore.


Korčulanskom poglavarstvu treba i dalje ponavljati navode i činjenice koje Grad i okolicu može izbaviti iz prometne izolacije naspram Hvara, Brača i Visa, koji poput splitskih prometnih mezimaca bivaju maženi i paženi brojnim dnevnim linijama i opsluživani najnovijim plovilima. Za ta Splitu važna mjesta ubacuju se u sezoni i dodatne linije, dok mi šepamo i sa ovom redovnom.


Stoga treba :



  1. Zahtijevati bolje i veće plovilo za oba pravca ( Split i Dubrovnik ) kako bi zadovoljili potrebe brojnih putnika i turista ( domaćih ) koji Korčulu smatraju dalekom i loše povezanom destinacijom.
  2. Izaći pred nadležno Ministarstvo sa podatkom kako građani Korčule od svih sličnih gradova u Hrvatskoj i Europi imaju najduže putovanje do svog regionalnog centra.
  3. Odmah naručiti studiju utjecaja na okoliš te uskladiti prostorni plan oko izmještanja oba trajektna terminala ( Dominče i gradskih riva ) koja se moraju sagraditi prema zapadnom dijelu otoka, kako bi u Korčuli pristajali samo katamarani i slična plovila.
  4. Postaviti pred Ministarstvo zahtjev za uspostavljanje svakodnevne cjelogodišnje linije Lastovo – Korčula – Mljet – Dubrovnik i obratno.
  5. Objasniti građanima zašto je karta Ubli – Split 27 kn, a Korčula – Split 55 kn ?


Tekst i snimke: Smiljan Strihić

Pošalji dalje: