Komentar: Dušan Kalogjera


GRAD KORČULA JE ZASLUŽIO DOSTOJANSTVENIJE I BOGATIJE OBILJEŽITI 60-tu OBLJETNICU OSLOBOĐENJA OD FAŠISTIČKIH OKUPATORA


Dana 13. rujna navršilo se 60. godina oslobođenja grada od njemačke fašističke okupacije. Bilo je za očekivati da će se jedan tako značajni datum u povijesti ovog grada (po meni jedan od najznačajnijih) dostojanstveno obilježiti i proslaviti od strane grada, SAB-a, političkih stranaka i svih dobronamjernih građana. No, dogodilo se suprotno. Dan oslobođenja je obilježen i proslavljen rutinski, na razini koja Korčulu ponižava i vrijeđa.


Inicijativa i početni razgovori o potrebi da se ovaj značajni datum korčulanske povijesti dostojno obilježi i proslavi, obavljeni su početkom ljeta ove godine i dogovoreno je da se pristupi imenovangu radnog Odbora, od predstavnika SAB-a i Grada, te da se utvrdi Program i način proslave. Osobno sam se nudio da budem na čelo Odbora i da organiziram proslavu. No od toga nije bilo ništa, prvenstveno radi inertnosti i nedovoljne pokretačke volje SAB-a, posebno njenog predsjednika (razloge ne želim nagađati), te se ta dobra ideja svela na improvizaciju koja je dogovorena nekoliko dana prije datuma same proslave.


Program koji je održan 12. 09. u oči samog praznika bio je zaista ponižavajući, kako za 60-tu obljetnicu oslobođenja grada, tako i za sami Grad.


Sve se odvijalo ispred pedesetak građana,od kojih je polovina bila slučajni prolaznici-stranci. Sama proslava je oglašena sa desetak malih plakatića, tako da veliki dio građana, pa i samih učesnika NOB-a nije bio ni obavješten.


Učesnici u Programu, koji su bili najavljeni, ili su došli desetkovani ili uopće nisu došli (iznimku čini pjevački Zbor O.Š. Petar Kanavelić). Sam program se sastojao od dvije koračnice koje je izvela desetkovana limena glazba Sv. Cecilije, Državne himne i pjesme o Korčuli kojje su korektno otpjevala djeca Osnovne škole, recitacije Ode slobode od Ivana Gundulića, polaganju vijenca na spomen obilježju u atriju gradske vijećnice i govora gradonačelnika, koji se na radost ili žalost slabo čuo i slabo razumio. Moram napomenuti i to da je istog dana pola sata prije same proslave delegacija SDP-a u tišini postavila vijenac na spomenik NOB-a.


Moje su primjedbe održanoj proslavi velike i suštinske i to:




  1. Iz kojih razloga i čijom krivicom se krajem lipnja nije konstituirao radni Odbor za proslavu ovog značajnog datuma grada Kočrcule, koji bi bio utvrdio Program i organizaciju proslave.


  2. Zbog čega se proslava nije održala na spomeniku NOB-u, kao najautentičnijem mjestu za tu proslavu.


  3. Zbog čega grad Korčula i SAB-a nisu izdali Proglas u povodu toga velikog datuma i izložili ga na velikom panou na Plokati da grad i gražani znaju što slave.


  4. Radi čega nije Program proslave sastavljen iz najkvalitetnijih točaka repertoara KUD “Moreška” i HGD “Sv. Cecilija”, te klapa i ostalih kulturno umjetničkih dostignuća s kojima Korčula raspolaže već smo dopustili da se na tako važan datum za Grad KUD “MOREŠKA” nađe u LJUBLJANI.


  5. Iz kojih razloga se u sjećanju na taj dan gradske povijesti nje otvoreno i glasno reklo što je Korčula bila 1945. godine i što je sve postigla u pedeset godina posljeratnog razdoblja na svim djelatnostima: gospodarstvu, kulturi, školstvu, zdrastvu, socijalnoj skrbi, sportu i osobnom prosperitetu svakog građanina. Zbog čega nisu pročitana imena svih boraca palih za slobodu i civilnih žrtava rata i odata im počast minutom šutnje.

Imajući u vidu značaj datuma koji slavimo i renome nasega grada Proslavu je trebalo organizirati na sljedeći način:




  1. U tjednu pred sam datum oslobođenja grada trebalo je organizirati u Osnovnoj i Srednjoj školi sat povijesti o ratnim godinama u gradu Korčuli i na otoku.
  2. Predavanje za odrasle, posebno one koji su u Korčulu došli u novije vrijerne, pod nazivom “Grad Korčula u ratnim zbivangima 1941 – 1945 – posebnim osvrtom na ulugu korčulanskih brodograditelja u njima”
  3. Izložbu fotografija o ratnim zbivanjima u Korčuli i ratištima gdje su Korčulani sudjelovali, kao i fotografije poginulih boraca i žrtava rata. (dobar dio materijala nalazio se u depou Gradskog muzeja).
  4. Uljepšati sva mjesta gdje se nalaze spomen obilježja antifašističkoj borbi na nasoj općini.

Sama Proslava je trbala biti u dva dijela:


12. 09. nedjelja – Svečana akademija na spomeniku NOB-a
13. 09. podedjeljak – Polaganje vijenaca na spomenik NOB-a i spomen ploči osloboditeljima Korčule na Turjunu i odavanje pošte poginulima


SVEČANA AKADEMIJA



  1. U programu Svečane akademije trebala su sudjelovati sva korčulanska društva (KUD “MORESKA”, HGD “Sv. CECILIJA”, školske sekcije, klape, sa najboljim izvodom iz svog repertoara, a to su: folklorne točke, pjevački zbor s nekoliko uvježbanih prigodnih partizanskih pjesama, limene glazbe oba društva i korčulanske klape. Posebno je trebalo pripremiti jedan kratki recital iz ratne poezije i proze. Na kraju je trebalo izvesti vitešku igru Moreska od jednog ili drugog društva.
  2. Svečano izlaganje je trebalo barem u osnovnim ortama evocirati ratne godine grada Korčule i okolnih mjesta poimenice spomenuti sve one koji su dali svoj život za slobodu grada i domovine i imena civilnih žrtava rata i odati im počast minutom šutnje. Isto izlaganje je trebalo i nedvosmisleno iznijeti sve velike uspjehe koje je Korčula postigla u 50. poslijeratnih godina na svim područjima: gospodarstvu, kulturi, obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj skrbi, sportu, te krupnim infrastrukturnim objektima koji su se realizirali (vodovod, ceste, električna energija, sustavi otpadnih voda i dr.) da mlade generacije znaju gdje je Korčula bila 1945. godine. Povući paralelu izmedu II. svj. rata i Domovinskog rata, te navijestiti perspektivu Korčule i najvažnije gradske programe koji će joj osigurati bolju budućnost.
  3. Poslije Svečane akademije trebalo je organizirati družnje preživjelih boraca, mladeži i građana Korčule, uz mali tratamenat i pjesmu.

Na sam dan oslobođenja grada položiti vijence na spomenik NOB-a, na spomen ploču osloboditeljima grada na Turijunu, te na svim antifašističkim obilježjima naše općine. Za istu proslavu trebalo je osigurati TV-zabilješku i zastupljenost u dnevnom tisku.


Takav Program i počast je zaslužila proslava 60-te obljetnice oslobođenja grada, datuma koji je upisan u preambulu Statuta grada nakon osamostaljenja Hrvatske.


Proslava koja je održana je podcijenila i ponizila sam grad, tako i ovaj veliki datum naše povijesti, kao i sve koji su osobno doprinijeli njegovu ostvarenju.


Kada sam ogorčeno reagirao na ovu improviziranu “proslavu”, jer je bilo vremena, ljudi dobre volje i mogućnosti da se ona dostojno i na potrebnoj razini organizira, mnogi su mi pokušali kazati da je došlo drugo vrijeme i da previše talasanja oko ovih proslava ne donosi popularnost i pozitivne poene, moj odgovor je bio: “Mene popularnost ne zanima već povijesne činjenice i istina”. Možda je i ova proslava učinjena ovako oskudno i tjeskobno da se previše na talasa, možda bi radi toga pojedinac ili stranka mogli i izgubiti poneki poen. Izbori su blizu.


Dušan Kalogjera dipl.oec


Korčula, 14. rujna, 2004. g.


GRAD KORČULA JE ZASLUŽIO DOSTOJANSTVENIJE I BOGATIJE OBILJEŽITI 60-tu OBLJETNICU OSLOBOĐENJA OD FAŠISTIČKIH OKUPATORA


Dana 13. rujna navršilo se 60. godina oslobođenja grada od njemačke fašističke okupacije. Bilo je za očekivati da će se jedan tako značajni datum u povijesti ovog grada (po meni jedan od najznačajnijih) dostojanstveno obilježiti i proslaviti od strane grada, SAB-a, političkih stranaka i svih dobronamjernih građana. No, dogodilo se suprotno. Dan oslobođenja je obilježen i proslavljen rutinski, na razini koja Korčulu ponižava i vrijeđa.


Inicijativa i početni razgovori o potrebi da se ovaj značajni datum korčulanske povijesti dostojno obilježi i proslavi, obavljeni su početkom ljeta ove godine i dogovoreno je da se pristupi imenovangu radnog Odbora, od predstavnika SAB-a i Grada, te da se utvrdi Program i način proslave. Osobno sam se nudio da budem na čelo Odbora i da organiziram proslavu. No od toga nije bilo ništa, prvenstveno radi inertnosti i nedovoljne pokretačke volje SAB-a, posebno njenog predsjednika (razloge ne želim nagađati), te se ta dobra ideja svela na improvizaciju koja je dogovorena nekoliko dana prije datuma same proslave.


Program koji je održan 12. 09. u oči samog praznika bio je zaista ponižavajući, kako za 60-tu obljetnicu oslobođenja grada, tako i za sami Grad.


Sve se odvijalo ispred pedesetak građana,od kojih je polovina bila slučajni prolaznici-stranci. Sama proslava je oglašena sa desetak malih plakatića, tako da veliki dio građana, pa i samih učesnika NOB-a nije bio ni obavješten.


Učesnici u Programu, koji su bili najavljeni, ili su došli desetkovani ili uopće nisu došli (iznimku čini pjevački Zbor O.Š. Petar Kanavelić). Sam program se sastojao od dvije koračnice koje je izvela desetkovana limena glazba Sv. Cecilije, Državne himne i pjesme o Korčuli kojje su korektno otpjevala djeca Osnovne škole, recitacije Ode slobode od Ivana Gundulića, polaganju vijenca na spomen obilježju u atriju gradske vijećnice i govora gradonačelnika, koji se na radost ili žalost slabo čuo i slabo razumio. Moram napomenuti i to da je istog dana pola sata prije same proslave delegacija SDP-a u tišini postavila vijenac na spomenik NOB-a.


Moje su primjedbe održanoj proslavi velike i suštinske i to:




  1. Iz kojih razloga i čijom krivicom se krajem lipnja nije konstituirao radni Odbor za proslavu ovog značajnog datuma grada Kočrcule, koji bi bio utvrdio Program i organizaciju proslave.


  2. Zbog čega se proslava nije održala na spomeniku NOB-u, kao najautentičnijem mjestu za tu proslavu.


  3. Zbog čega grad Korčula i SAB-a nisu izdali Proglas u povodu toga velikog datuma i izložili ga na velikom panou na Plokati da grad i gražani znaju što slave.


  4. Radi čega nije Program proslave sastavljen iz najkvalitetnijih točaka repertoara KUD “Moreška” i HGD “Sv. Cecilija”, te klapa i ostalih kulturno umjetničkih dostignuća s kojima Korčula raspolaže već smo dopustili da se na tako važan datum za Grad KUD “MOREŠKA” nađe u LJUBLJANI.


  5. Iz kojih razloga se u sjećanju na taj dan gradske povijesti nje otvoreno i glasno reklo što je Korčula bila 1945. godine i što je sve postigla u pedeset godina posljeratnog razdoblja na svim djelatnostima: gospodarstvu, kulturi, školstvu, zdrastvu, socijalnoj skrbi, sportu i osobnom prosperitetu svakog građanina. Zbog čega nisu pročitana imena svih boraca palih za slobodu i civilnih žrtava rata i odata im počast minutom šutnje.

Imajući u vidu značaj datuma koji slavimo i renome nasega grada Proslavu je trebalo organizirati na sljedeći način:




  1. U tjednu pred sam datum oslobođenja grada trebalo je organizirati u Osnovnoj i Srednjoj školi sat povijesti o ratnim godinama u gradu Korčuli i na otoku.
  2. Predavanje za odrasle, posebno one koji su u Korčulu došli u novije vrijerne, pod nazivom “Grad Korčula u ratnim zbivangima 1941 – 1945 – posebnim osvrtom na ulugu korčulanskih brodograditelja u njima”
  3. Izložbu fotografija o ratnim zbivanjima u Korčuli i ratištima gdje su Korčulani sudjelovali, kao i fotografije poginulih boraca i žrtava rata. (dobar dio materijala nalazio se u depou Gradskog muzeja).
  4. Uljepšati sva mjesta gdje se nalaze spomen obilježja antifašističkoj borbi na nasoj općini.

Sama Proslava je trbala biti u dva dijela:


12. 09. nedjelja – Svečana akademija na spomeniku NOB-a
13. 09. podedjeljak – Polaganje vijenaca na spomenik NOB-a i spomen ploči osloboditeljima Korčule na Turjunu i odavanje pošte poginulima


SVEČANA AKADEMIJA



  1. U programu Svečane akademije trebala su sudjelovati sva korčulanska društva (KUD “MORESKA”, HGD “Sv. CECILIJA”, školske sekcije, klape, sa najboljim izvodom iz svog repertoara, a to su: folklorne točke, pjevački zbor s nekoliko uvježbanih prigodnih partizanskih pjesama, limene glazbe oba društva i korčulanske klape. Posebno je trebalo pripremiti jedan kratki recital iz ratne poezije i proze. Na kraju je trebalo izvesti vitešku igru Moreska od jednog ili drugog društva.
  2. Svečano izlaganje je trebalo barem u osnovnim ortama evocirati ratne godine grada Korčule i okolnih mjesta poimenice spomenuti sve one koji su dali svoj život za slobodu grada i domovine i imena civilnih žrtava rata i odati im počast minutom šutnje. Isto izlaganje je trebalo i nedvosmisleno iznijeti sve velike uspjehe koje je Korčula postigla u 50. poslijeratnih godina na svim područjima: gospodarstvu, kulturi, obrazovanju, zdravstvu, socijalnoj skrbi, sportu, te krupnim infrastrukturnim objektima koji su se realizirali (vodovod, ceste, električna energija, sustavi otpadnih voda i dr.) da mlade generacije znaju gdje je Korčula bila 1945. godine. Povući paralelu izmedu II. svj. rata i Domovinskog rata, te navijestiti perspektivu Korčule i najvažnije gradske programe koji će joj osigurati bolju budućnost.
  3. Poslije Svečane akademije trebalo je organizirati družnje preživjelih boraca, mladeži i građana Korčule, uz mali tratamenat i pjesmu.

Na sam dan oslobođenja grada položiti vijence na spomenik NOB-a, na spomen ploču osloboditeljima grada na Turijunu, te na svim antifašističkim obilježjima naše općine. Za istu proslavu trebalo je osigurati TV-zabilješku i zastupljenost u dnevnom tisku.


Takav Program i počast je zaslužila proslava 60-te obljetnice oslobođenja grada, datuma koji je upisan u preambulu Statuta grada nakon osamostaljenja Hrvatske.


Proslava koja je održana je podcijenila i ponizila sam grad, tako i ovaj veliki datum naše povijesti, kao i sve koji su osobno doprinijeli njegovu ostvarenju.


Kada sam ogorčeno reagirao na ovu improviziranu “proslavu”, jer je bilo vremena, ljudi dobre volje i mogućnosti da se ona dostojno i na potrebnoj razini organizira, mnogi su mi pokušali kazati da je došlo drugo vrijeme i da previše talasanja oko ovih proslava ne donosi popularnost i pozitivne poene, moj odgovor je bio: “Mene popularnost ne zanima već povijesne činjenice i istina”. Možda je i ova proslava učinjena ovako oskudno i tjeskobno da se previše na talasa, možda bi radi toga pojedinac ili stranka mogli i izgubiti poneki poen. Izbori su blizu.


Dušan Kalogjera dipl.oec


Korčula, 14. rujna, 2004. g.

Pošalji dalje: