U Velikoj Gorici širio se miomiris mora i otoka


U Velikoj Gorici širio se miomiris mora i otoka


Zdravi i veseli bili


Negdje oko 19 sati, u društvu a na poziv vlasnika restauranta ‘Vila Koruna’ gospodina Sveta Pejića posjetio sam, prezentaciju Vina, kulinarskih i inih specijaliteta udruženja obrtnika Korčule i Lastova čiji je domačin bio grad Velika Gorica koji se pokazao kao izvrstan domaćin. Ogromna gužva oko velikogoričkog srednjoškolskog centra uvjerila me je da smo na pravom mjestu. Unutra je treštala glazba. Žak i njegove cure ‘in Live’ nisu štedili glasove.


Ljudi su ulazili i izlazili ruku prepunih vrećica, tanjura prepunih raznih delicija, jedna gospođa izlazila je moleći u gužvi da joj ne slome prekrasnu granu sa pet-šest šipaka, druga je pak imala granu sa mandarinima a jedna je nosila pijat Žrnovskih makaruna loveći u zraku salvetu koja je baš sletila i nestala ispod nečije cipele. Čula se glazba i Tražeći poznate lica trebao sam upotrijebiti dosta balkanske suptilnosti ne bi li prišao bliže onim stolovima iz kojih se je širio zavodljivi miris domaće spize. Turopoljci su bili dobro zastupljeni i ‘ukusni’ Ipak nisam se zadržavao jer sam htio doći do naših trpeza, koje nisam mogao vidjeti. Uputio sam se prema suprotnom dijelu ogromne sale gdje je sve vrvjelo od gospode u finim odijelima, koji su žonglirali jednom rukom sa punom čašom i pijatom u kojem su se tiskali i rižoto od plodova mora i jastog i brudet i Žrnovski makaruni i ..sve se to stapalo u .. ne znam kako bi nazvao završni proizvod, ali u svakom slučaju sve je bilo besplatno..


Bez lažne skromnosti ali oko Korčulansko-Lastovskih trpeza bila je najveća gužva. Ovu postavu od Vela luke , Blata Smokvice, naročito Lumbarde pojačao je i postav iz ”Vile Korone” iz Malog Stona. Posebno mi je drago bilo vidit mlađu reprezetaciju Korčulanskih koktel umjetnika, koji su oduševili pučanstvo.


Bilo je stvarno super od hrane, čakule , do ljudi kojih nisan vidio desetlječima (osobito jedne Blajke, koja iako kaže da je postala baka izgleda ko, ma neću reć unuka ali barem ko ‘ćer , pa još bolje..


Moram priznat i ja san otišao sa vrečicom doma: vijenac smokava, šaka žižula i boca bilog , ludilo.
Nakon svega najveća avantura je bila povratak u Zagreb,prošao sam tri policijske kontrole bez puhanja, još ne mogu virovat lišo bez punta., koja srića?!
Pozdrav svima i laku noć


Tekst: Tonči Petković


U Velikoj Gorici širio se miomiris mora i otoka


Zdravi i veseli bili


Negdje oko 19 sati, u društvu a na poziv vlasnika restauranta ‘Vila Koruna’ gospodina Sveta Pejića posjetio sam, prezentaciju Vina, kulinarskih i inih specijaliteta udruženja obrtnika Korčule i Lastova čiji je domačin bio grad Velika Gorica koji se pokazao kao izvrstan domaćin. Ogromna gužva oko velikogoričkog srednjoškolskog centra uvjerila me je da smo na pravom mjestu. Unutra je treštala glazba. Žak i njegove cure ‘in Live’ nisu štedili glasove.


Ljudi su ulazili i izlazili ruku prepunih vrećica, tanjura prepunih raznih delicija, jedna gospođa izlazila je moleći u gužvi da joj ne slome prekrasnu granu sa pet-šest šipaka, druga je pak imala granu sa mandarinima a jedna je nosila pijat Žrnovskih makaruna loveći u zraku salvetu koja je baš sletila i nestala ispod nečije cipele. Čula se glazba i Tražeći poznate lica trebao sam upotrijebiti dosta balkanske suptilnosti ne bi li prišao bliže onim stolovima iz kojih se je širio zavodljivi miris domaće spize. Turopoljci su bili dobro zastupljeni i ‘ukusni’ Ipak nisam se zadržavao jer sam htio doći do naših trpeza, koje nisam mogao vidjeti. Uputio sam se prema suprotnom dijelu ogromne sale gdje je sve vrvjelo od gospode u finim odijelima, koji su žonglirali jednom rukom sa punom čašom i pijatom u kojem su se tiskali i rižoto od plodova mora i jastog i brudet i Žrnovski makaruni i ..sve se to stapalo u .. ne znam kako bi nazvao završni proizvod, ali u svakom slučaju sve je bilo besplatno..


Bez lažne skromnosti ali oko Korčulansko-Lastovskih trpeza bila je najveća gužva. Ovu postavu od Vela luke , Blata Smokvice, naročito Lumbarde pojačao je i postav iz ”Vile Korone” iz Malog Stona. Posebno mi je drago bilo vidit mlađu reprezetaciju Korčulanskih koktel umjetnika, koji su oduševili pučanstvo.


Bilo je stvarno super od hrane, čakule , do ljudi kojih nisan vidio desetlječima (osobito jedne Blajke, koja iako kaže da je postala baka izgleda ko, ma neću reć unuka ali barem ko ‘ćer , pa još bolje..


Moram priznat i ja san otišao sa vrečicom doma: vijenac smokava, šaka žižula i boca bilog , ludilo.
Nakon svega najveća avantura je bila povratak u Zagreb,prošao sam tri policijske kontrole bez puhanja, još ne mogu virovat lišo bez punta., koja srića?!
Pozdrav svima i laku noć


Tekst: Tonči Petković

Pošalji dalje: