Predsjednik Gradskog vijeća Frano Skokandić


Predsjednik Gradskog vijeća Frano Skokandić o “Žrnovskoj zaobilaznici”


Poštovana gosp. urednici iKorcula.Net-a,


Radi što vjerodostojnijeg upoznavanja naših građana vezano uz rekonstrukciju državne ceste kroz Žrnovo, ma kako joj nadjenuli ime; zaobilaznica, razdjelnica ili nekako drugačije, smatram nužnim reći slijedeće:




  1. Ova državna cesta imati će kao jedna od rijetkih svu zakonsku dokumentaciju prije početka izgradnje, sublimirano sve kroz građevinsku dozvolu, kasnije i uporabnu.
  2. Trasa ceste usvojena je izmjenama Prostornog plana još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Izmjene prostornog plana uslijedile su 1987, te zadnji put 2000 godine. Niti jedan mještanin Žrnova nije na spomenutim javnim raspravama iznio primjedbu na predloženu trasu.

    Neznanje i razmišljanje jednog broja mještana o potrebi posebnih rasprava za spomenuti objekt, a izdvojenih iz rasprave o Prostornom planu, nemaju osnova niti zakonskog uporišta. Naime, zakonska procedura donošenja Prostornih planova obavezno podrazumijeva i održanu javnu raspravu, a usvajanje Prostornog plana podrazumijeva i sve zahvate u prostoru koji su bili tema takovih javnih rasprava.

    Uvidom u dokumentaciju vidljivo je da je Grad Korčula takove javne rasprave održao prilikom svakog proširenja ili izmjena Prostornog plana, posljednju kako je već navedeno 2000 god.

    Rasprave su uvijek oglašavane na predviđenim pločama za javno oglašavanje, a posljednji put i na Radio Korčuli gdje je obavijest čitana tri puta dnevno nekoliko dana prije održavanja javne rasprave. U principu takove rasprave nisu masovno posjećene, izuzev možda od neposredno zainteresiranih građana, te opravdanje da netko nije znao za takvu javnu raspravu, odnosno da ne sluša radio ili ne čita oglase, u najmanju ruku je djetinjasta.

  3. Pod pretpostavkom da sada imamo konsenzus čitavog mjesta o neizbježnosti izmjene trase, izuzev bačenog novca u izradu projekta, početak izvlaštenja terena i ostalih radnji koje državu i njene porezne obveznike koštaju značajnih sredstava, glavni problem bi opet bio usuglašavanje nove trase. Nakon što bi eventualno i usuglasili novu trasu ostao bi problem izmjene Prostornih planova Grada Korčule i županije DN. Nakon i tih obavljenih izmjena slijedila bi izrada novog projekta, novih izvlaštenja i svih radnji vezanih uz to. Nakon toga ionako siromašne Hrvatske ceste bi trebale ponovno osigurati novčana sredstva za izgradnju ovog projekta. Iz ovoga je vidljivo da bi rekonstrukcija dijela državne ceste koji prolazi kroz Žrnovo bila na određeni duži rok neostvariva.

  4. U slučaju da sada izvan zakonske procedure većina mještana na neki način iskaže nezadovoljstvo sa rekonstrukcijom ovog dijela državne ceste, mišljenja sam da bi lokalna samouprava takav zahtjev trebala i uvažiti, jer je pravo većine ipak u ovakvim slučajevima iznad svega. Osobno svakako ne podržavam izvanzakonske nedemokratske postupke.

Izuzev navedenog, a prije poduzimanja bilo kakvih eventualnih aktivnosti oko izmjena ovog projekta, želio bi istaći slijedeće:






    • Osobno smatram da novo prometno rješenje osigurava završetak opasnog prometovanja uzduž čitavog mjesto i za dogledni budući period je potpuno zadovoljavajuće.



    • Križanje postojeće ceste sa projektiranom rekonstrukcijom na jednom nivou sa tehničkim rješenjem regulacije prometa svjetlosnom signalizacijom, tj. semaforima, smatram potpuno dostatnim. Nije mi jasno zašto pojedinci ovakvo rješenje bagateliziraju kada je takvo rješenje uvriježeno i dokazano u čitavom svijetu. Sigurno je izgradnja pothodnika za pješačku komunikaciju još bolje rješenje. Javnost bi također trebala biti upoznata sa činjenicom da je projektno rješenje izrade pothodnika bilo već gotovo, a isto se na prijedlog i uvažavanje pojedinih vlasnika stambenih objekata uz samu cestu, radi za njih neprihvatljivo velikog približavanja objektima, izmijenilo. Sada su ti isti pojedinci i organizatori određenih radnji vezanih za izmjenu već zakonski usvojene trase, što baca sjenu na njihovu navodnu zabrinutost za naše školarce, koja se u tim radnjama najčešće koristi. Osobno također mislim da je vraćanje na izgradnju pothodnika realno i sigurno rješenje, kod čega bi zaista trebalo maksimalno moguće zaštititi i interese vlasnika tih stambenih objekata. Neprihvatljiva su također i pitanja oko eventualne odgovornosti ako se na tom raskrižju ne daj bože dogodi saobraćajna nesreća, jer se isto tako može postaviti pitanje tko će biti odgovoran ako se rekonstrukcija obustavi i dogodi se saobraćajna nesreća na sadašnjoj cesti koja je kud i kamo opasnija od buduće.


    • Hipotetički gledano, kada bi se ponovno otvorila rasprava oko usuglašavanja nove trase, smatram nerealnim očekivati ili raspravljati o veoma skupim rješenjima kao što su tuneli, nadvožnjaci, mostovi ili slična rješenja, jer važnost ove ceste, odnosno intenzitet prometa sigurno nije toliki da bi se pribjeglo skupim rješenjima.


    • Na kraju želio bi istaći svoje neslaganje protiv manipulacije sa ljudima od kojih se traži podrška nečemu na temelju krivih informacija ili neznanja, a sve radi osobnih interesa, koja su razumljiva i neosporna, ali iste je trebalo istaknuti u zakonskom vremenu i proceduri koja je bila osigurana.


    • Da bi na kraju bio nedvojbeno jasan, ovaj projekt rekonstrukcije podržavam u cijelosti uz eventualni zahtjev za izradom najsigurnijeg tehničkog rješenja pješačkog prijelaza.

S poštovanjem”


Frano Skokandić


Predsjednik Gradskog vijeća Frano Skokandić o “Žrnovskoj zaobilaznici”


Poštovana gosp. urednici iKorcula.Net-a,


Radi što vjerodostojnijeg upoznavanja naših građana vezano uz rekonstrukciju državne ceste kroz Žrnovo, ma kako joj nadjenuli ime; zaobilaznica, razdjelnica ili nekako drugačije, smatram nužnim reći slijedeće:




  1. Ova državna cesta imati će kao jedna od rijetkih svu zakonsku dokumentaciju prije početka izgradnje, sublimirano sve kroz građevinsku dozvolu, kasnije i uporabnu.
  2. Trasa ceste usvojena je izmjenama Prostornog plana još sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Izmjene prostornog plana uslijedile su 1987, te zadnji put 2000 godine. Niti jedan mještanin Žrnova nije na spomenutim javnim raspravama iznio primjedbu na predloženu trasu.

    Neznanje i razmišljanje jednog broja mještana o potrebi posebnih rasprava za spomenuti objekt, a izdvojenih iz rasprave o Prostornom planu, nemaju osnova niti zakonskog uporišta. Naime, zakonska procedura donošenja Prostornih planova obavezno podrazumijeva i održanu javnu raspravu, a usvajanje Prostornog plana podrazumijeva i sve zahvate u prostoru koji su bili tema takovih javnih rasprava.

    Uvidom u dokumentaciju vidljivo je da je Grad Korčula takove javne rasprave održao prilikom svakog proširenja ili izmjena Prostornog plana, posljednju kako je već navedeno 2000 god.

    Rasprave su uvijek oglašavane na predviđenim pločama za javno oglašavanje, a posljednji put i na Radio Korčuli gdje je obavijest čitana tri puta dnevno nekoliko dana prije održavanja javne rasprave. U principu takove rasprave nisu masovno posjećene, izuzev možda od neposredno zainteresiranih građana, te opravdanje da netko nije znao za takvu javnu raspravu, odnosno da ne sluša radio ili ne čita oglase, u najmanju ruku je djetinjasta.

  3. Pod pretpostavkom da sada imamo konsenzus čitavog mjesta o neizbježnosti izmjene trase, izuzev bačenog novca u izradu projekta, početak izvlaštenja terena i ostalih radnji koje državu i njene porezne obveznike koštaju značajnih sredstava, glavni problem bi opet bio usuglašavanje nove trase. Nakon što bi eventualno i usuglasili novu trasu ostao bi problem izmjene Prostornih planova Grada Korčule i županije DN. Nakon i tih obavljenih izmjena slijedila bi izrada novog projekta, novih izvlaštenja i svih radnji vezanih uz to. Nakon toga ionako siromašne Hrvatske ceste bi trebale ponovno osigurati novčana sredstva za izgradnju ovog projekta. Iz ovoga je vidljivo da bi rekonstrukcija dijela državne ceste koji prolazi kroz Žrnovo bila na određeni duži rok neostvariva.

  4. U slučaju da sada izvan zakonske procedure većina mještana na neki način iskaže nezadovoljstvo sa rekonstrukcijom ovog dijela državne ceste, mišljenja sam da bi lokalna samouprava takav zahtjev trebala i uvažiti, jer je pravo većine ipak u ovakvim slučajevima iznad svega. Osobno svakako ne podržavam izvanzakonske nedemokratske postupke.

Izuzev navedenog, a prije poduzimanja bilo kakvih eventualnih aktivnosti oko izmjena ovog projekta, želio bi istaći slijedeće:






    • Osobno smatram da novo prometno rješenje osigurava završetak opasnog prometovanja uzduž čitavog mjesto i za dogledni budući period je potpuno zadovoljavajuće.



    • Križanje postojeće ceste sa projektiranom rekonstrukcijom na jednom nivou sa tehničkim rješenjem regulacije prometa svjetlosnom signalizacijom, tj. semaforima, smatram potpuno dostatnim. Nije mi jasno zašto pojedinci ovakvo rješenje bagateliziraju kada je takvo rješenje uvriježeno i dokazano u čitavom svijetu. Sigurno je izgradnja pothodnika za pješačku komunikaciju još bolje rješenje. Javnost bi također trebala biti upoznata sa činjenicom da je projektno rješenje izrade pothodnika bilo već gotovo, a isto se na prijedlog i uvažavanje pojedinih vlasnika stambenih objekata uz samu cestu, radi za njih neprihvatljivo velikog približavanja objektima, izmijenilo. Sada su ti isti pojedinci i organizatori određenih radnji vezanih za izmjenu već zakonski usvojene trase, što baca sjenu na njihovu navodnu zabrinutost za naše školarce, koja se u tim radnjama najčešće koristi. Osobno također mislim da je vraćanje na izgradnju pothodnika realno i sigurno rješenje, kod čega bi zaista trebalo maksimalno moguće zaštititi i interese vlasnika tih stambenih objekata. Neprihvatljiva su također i pitanja oko eventualne odgovornosti ako se na tom raskrižju ne daj bože dogodi saobraćajna nesreća, jer se isto tako može postaviti pitanje tko će biti odgovoran ako se rekonstrukcija obustavi i dogodi se saobraćajna nesreća na sadašnjoj cesti koja je kud i kamo opasnija od buduće.


    • Hipotetički gledano, kada bi se ponovno otvorila rasprava oko usuglašavanja nove trase, smatram nerealnim očekivati ili raspravljati o veoma skupim rješenjima kao što su tuneli, nadvožnjaci, mostovi ili slična rješenja, jer važnost ove ceste, odnosno intenzitet prometa sigurno nije toliki da bi se pribjeglo skupim rješenjima.


    • Na kraju želio bi istaći svoje neslaganje protiv manipulacije sa ljudima od kojih se traži podrška nečemu na temelju krivih informacija ili neznanja, a sve radi osobnih interesa, koja su razumljiva i neosporna, ali iste je trebalo istaknuti u zakonskom vremenu i proceduri koja je bila osigurana.


    • Da bi na kraju bio nedvojbeno jasan, ovaj projekt rekonstrukcije podržavam u cijelosti uz eventualni zahtjev za izradom najsigurnijeg tehničkog rješenja pješačkog prijelaza.

S poštovanjem”


Frano Skokandić

Pošalji dalje: