Plaže od betona




Plaže od betona


KORČULA – Da tone betona ne ugrožavaju samo stara dalmatinska naselja duž obale i otoka, svjedoči, među ostalim, i znakovita priča iz Nove, ljetovališta pokraj Vele Luke na otoku Korčuli. Priču nam je e-mailom uputila Zora Krežić, čitateljica našeg lista u Frankfurtu, ponukana posljednjim napisima o novinarki Silviji Luks.


Evo što tvrdi gospođa Krežić. Dok se ljetos sunčala i kupala na plaži ispod kuće poznate novinarke sa svojim bratom Radom Prskalom, 100-postotnim invalidom Domovinskog rata, i prijateljima iz Njemačke, gospođa Luks se spustila iz kuće na betonsku plažu na kojoj su u rupama bili ubodeni suncobrani, otjeravši ih riječima: “Odlazite, zar ne vidite da je to privatno vlasništvo!” Iako postupak novinarke Luks nije ništa posebno jer se slično ponašaju svi vlasnici vikendica i kuća uz more, koji ne vole na svojim privatnim plažama ispod kuće nikoga gledati, i ovaj slučaj govori da je problem prisvajanja obale i uzurpiranja javnoga pomorskog dobra u Hrvatskoj veliki.


Naime, tisuće tona betona proliveno je po korčulanskoj obali za gradnju privatnih plaža, mostića, mulića. Za to, koliko nam je poznato, rijetko da je tko do sada odgovarao pred zakonom. Posve je ista slika i na ostalim hrvatskim otocima i duž cijele nam obale. I tamo vlasnici kuća tjeraju kupaće sa “svojih” privatnih plaža, koje betonom uništavaju bogomdanu obalu.


U Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva kazali su nam da betonski mostići, muli i betonizirane privatne plaže na javnome pomorskome dobru nisu građevine za koje je potrebna građevinska dozvola. Međutim, za njih je, kako smo informirani, potreban projekt i potvrda nadležnog lokalnog ureda državne uprave za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i graditeljstvo. Ako takvog projekta nema, onda je građevina bespravna.


U Ispostavi državne uprave Dubrovačko-neretvanske županije u Veloj Luci i Korčuli, od svih izgrađenih mulića, mostova na Korčuli i Lastovu, za njih 30-ak posto podneseni su zahtjevi za dobivanje lokacijske dozvole. Marina Dukić iz Ispostave u Veloj Luci ističe da su svi zahtjevi redovito odbijeni jer ta mogućnost nije predviđena lokalnim prostornim planovima. Unatoč tome, ljudi na svoj rizik uzurpiraju javno pomorsko dobro. Iznimka je, kaže Dukić, nekoliko slučajeva koji se mogu izbrojiti na prste. Riječ je, pak, o mostovima izgrađenima do 1968. godine, koji, po zakonu, mogu dobiti lokacijsku dozvolu za rekonstrukciju.


Marina Dukić smatra da općine griješe jer ne usklađuju svoje prostorne planove s potrebama ljudi, pa zbog toga iz dana u dan “divlja” divlja gradnja mostića, mula, mulića i privatnih plaža po korčulanskoj obali. Tome na kraj ne može stati ni građevinska inspekcija. S druge pak strane, pomorska inspekcija, također odgovorna za kontroliranje bespravne gradnje, prebacuje lopticu na građevinare. U Korčuli, pak, građevinske inspekcije nema. I to je zatvoreni krug. U praksi se svakodnevno betonira obala na očigled svih ureda, inspekcija i ostalih nadležnih državnih institucija. Tko je za to odgovoran?


U Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva ponovili su da na Korčuli imaju problema s građevinskim inspektorom i da njihova inspekcija još nije kontrolirala takav tip bespravne gradnje. Sada su, kako je kazala glasnogovornica ministarstva Kata Gojević, usredotočeni na rušenje bespravno izgrađenih objekata na obali, a poslije njih će na red doći i takva, nesumnjivo bespravna gradnja. Naime, u ministarstvu i svim nadležnim inspekcijama svjesni su da se betonom zalivene mrkente (hridi), kamen i žal nikada više ne mogu ukloniti, a da se pri tome ne naruši obala. Zbog toga je, svi su jedinstveni, riječ o većoj devastaciji prostora od one nastale gradnjom bespravnih objekata. No, unatoč tome, nitko ovom problemu nije pokušao sustavno stati na kraj. Nije, stoga čudno, da olovnosiva vodena masa iz miješalica, svakim danom, sve više i više, potire mrkente, škrape, žalo, a prirodni se kamen najljepše obale na svijetu guši i nestaje pod lavinom betona.


Da bismo kaznili prekršitelje koji betonom bespravno zasipaju obalu, trebamo ih uhvatiti na djelu! Građevinski inspektor trebao bi se naći na pravome mjestu u pravo vrijeme. A kako? Netko mu treba dojaviti. No, tih dojava nema — kaže glasnogovornica Kata Gojević. A bez dokaza nema ni sankcija.


Tekst i snimka: Ž. Petković




Plaže od betona


KORČULA – Da tone betona ne ugrožavaju samo stara dalmatinska naselja duž obale i otoka, svjedoči, među ostalim, i znakovita priča iz Nove, ljetovališta pokraj Vele Luke na otoku Korčuli. Priču nam je e-mailom uputila Zora Krežić, čitateljica našeg lista u Frankfurtu, ponukana posljednjim napisima o novinarki Silviji Luks.


Evo što tvrdi gospođa Krežić. Dok se ljetos sunčala i kupala na plaži ispod kuće poznate novinarke sa svojim bratom Radom Prskalom, 100-postotnim invalidom Domovinskog rata, i prijateljima iz Njemačke, gospođa Luks se spustila iz kuće na betonsku plažu na kojoj su u rupama bili ubodeni suncobrani, otjeravši ih riječima: “Odlazite, zar ne vidite da je to privatno vlasništvo!” Iako postupak novinarke Luks nije ništa posebno jer se slično ponašaju svi vlasnici vikendica i kuća uz more, koji ne vole na svojim privatnim plažama ispod kuće nikoga gledati, i ovaj slučaj govori da je problem prisvajanja obale i uzurpiranja javnoga pomorskog dobra u Hrvatskoj veliki.


Naime, tisuće tona betona proliveno je po korčulanskoj obali za gradnju privatnih plaža, mostića, mulića. Za to, koliko nam je poznato, rijetko da je tko do sada odgovarao pred zakonom. Posve je ista slika i na ostalim hrvatskim otocima i duž cijele nam obale. I tamo vlasnici kuća tjeraju kupaće sa “svojih” privatnih plaža, koje betonom uništavaju bogomdanu obalu.


U Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva kazali su nam da betonski mostići, muli i betonizirane privatne plaže na javnome pomorskome dobru nisu građevine za koje je potrebna građevinska dozvola. Međutim, za njih je, kako smo informirani, potreban projekt i potvrda nadležnog lokalnog ureda državne uprave za prostorno uređenje, zaštitu okoliša i graditeljstvo. Ako takvog projekta nema, onda je građevina bespravna.


U Ispostavi državne uprave Dubrovačko-neretvanske županije u Veloj Luci i Korčuli, od svih izgrađenih mulića, mostova na Korčuli i Lastovu, za njih 30-ak posto podneseni su zahtjevi za dobivanje lokacijske dozvole. Marina Dukić iz Ispostave u Veloj Luci ističe da su svi zahtjevi redovito odbijeni jer ta mogućnost nije predviđena lokalnim prostornim planovima. Unatoč tome, ljudi na svoj rizik uzurpiraju javno pomorsko dobro. Iznimka je, kaže Dukić, nekoliko slučajeva koji se mogu izbrojiti na prste. Riječ je, pak, o mostovima izgrađenima do 1968. godine, koji, po zakonu, mogu dobiti lokacijsku dozvolu za rekonstrukciju.


Marina Dukić smatra da općine griješe jer ne usklađuju svoje prostorne planove s potrebama ljudi, pa zbog toga iz dana u dan “divlja” divlja gradnja mostića, mula, mulića i privatnih plaža po korčulanskoj obali. Tome na kraj ne može stati ni građevinska inspekcija. S druge pak strane, pomorska inspekcija, također odgovorna za kontroliranje bespravne gradnje, prebacuje lopticu na građevinare. U Korčuli, pak, građevinske inspekcije nema. I to je zatvoreni krug. U praksi se svakodnevno betonira obala na očigled svih ureda, inspekcija i ostalih nadležnih državnih institucija. Tko je za to odgovoran?


U Ministarstvu zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva ponovili su da na Korčuli imaju problema s građevinskim inspektorom i da njihova inspekcija još nije kontrolirala takav tip bespravne gradnje. Sada su, kako je kazala glasnogovornica ministarstva Kata Gojević, usredotočeni na rušenje bespravno izgrađenih objekata na obali, a poslije njih će na red doći i takva, nesumnjivo bespravna gradnja. Naime, u ministarstvu i svim nadležnim inspekcijama svjesni su da se betonom zalivene mrkente (hridi), kamen i žal nikada više ne mogu ukloniti, a da se pri tome ne naruši obala. Zbog toga je, svi su jedinstveni, riječ o većoj devastaciji prostora od one nastale gradnjom bespravnih objekata. No, unatoč tome, nitko ovom problemu nije pokušao sustavno stati na kraj. Nije, stoga čudno, da olovnosiva vodena masa iz miješalica, svakim danom, sve više i više, potire mrkente, škrape, žalo, a prirodni se kamen najljepše obale na svijetu guši i nestaje pod lavinom betona.


Da bismo kaznili prekršitelje koji betonom bespravno zasipaju obalu, trebamo ih uhvatiti na djelu! Građevinski inspektor trebao bi se naći na pravome mjestu u pravo vrijeme. A kako? Netko mu treba dojaviti. No, tih dojava nema — kaže glasnogovornica Kata Gojević. A bez dokaza nema ni sankcija.


Tekst i snimka: Ž. Petković

Pošalji dalje: