Sreća se uzima raširenih ruku

Sreća se uzima raširenih ruku

KORČULA –  – Književnik Božidar Prosenjak posjetio je 10. ožujka OŠ Petra Kanavelića i predstavio nam svoju knjigu “Sijač sreće”.


Zbirka je izbor najljepših priča koje su nastale tijekom dugogodišnje suradnje s dječjim časopisima.


Božidar Prosenjak jedno je od najznačajnijih imena u hrvatskoj književnosti svoje generacije. Autor je dvadesetak knjiga za djecu i odrasle, a njegov roman “Divlji konj” koji se u šestom razredu čita za lektiru, doživio je brojna izdanja i ubraja se u klasike naše književnosti. Uz brojne tekstove u školskim udžbenicima i čitankama, odnedavno je i “Sijač sreće” na popisu lektire uz “Divljeg konja” i “Miša”.


Susret je prošao u živom razgovoru, piščevim sjećanjima na prve književne pokušaje, prve honorare u obliku petica i na druge učenicima bliske školske zgode. Tople poruke o sreći i ljepoti koju moramo potražiti u malim stvarima tu negdje nadohvat ruke, potakle su brojna dječja pitanja. Uvijek je začuđujuće slušati koje odgovore djeca traže, kako je rekao jedan naš učenik, od živog, živcatog pisca.


Poslije ovakvog susreta uživo ostaje najljepša poruka svoj djeci koja vole pisati, a to je da postati piscem nije nedostižno. Zbog toga su ovakvi susreti neprocjenjivi.


Tekst i snimka: C. Tarle

Sreća se uzima raširenih ruku

KORČULA –  – Književnik Božidar Prosenjak posjetio je 10. ožujka OŠ Petra Kanavelića i predstavio nam svoju knjigu “Sijač sreće”.


Zbirka je izbor najljepših priča koje su nastale tijekom dugogodišnje suradnje s dječjim časopisima.


Božidar Prosenjak jedno je od najznačajnijih imena u hrvatskoj književnosti svoje generacije. Autor je dvadesetak knjiga za djecu i odrasle, a njegov roman “Divlji konj” koji se u šestom razredu čita za lektiru, doživio je brojna izdanja i ubraja se u klasike naše književnosti. Uz brojne tekstove u školskim udžbenicima i čitankama, odnedavno je i “Sijač sreće” na popisu lektire uz “Divljeg konja” i “Miša”.


Susret je prošao u živom razgovoru, piščevim sjećanjima na prve književne pokušaje, prve honorare u obliku petica i na druge učenicima bliske školske zgode. Tople poruke o sreći i ljepoti koju moramo potražiti u malim stvarima tu negdje nadohvat ruke, potakle su brojna dječja pitanja. Uvijek je začuđujuće slušati koje odgovore djeca traže, kako je rekao jedan naš učenik, od živog, živcatog pisca.


Poslije ovakvog susreta uživo ostaje najljepša poruka svoj djeci koja vole pisati, a to je da postati piscem nije nedostižno. Zbog toga su ovakvi susreti neprocjenjivi.


Tekst i snimka: C. Tarle

Pošalji dalje: