Stečaj usidrio “Inkobrod”

Porinuće Bestevaer-aStečaj usidrio “Inkobrod”

KORČULA –  Nedavno porinuće “Merela V”, višenamjenskog broda kontejnera koji će ploviti riječnim kanalima sjeverne Europe, još jednog broda iz serije “Maxima”, koji su nizozemski partneri ugovorili s domaćom “Ledom”, zakupoprimcem “Inkobroda” u stečaju, još je jedna potvrda i dokaz vitalnosti korčulanske brodogradnje koju opterećuju neriješena pitanja stečaja.


Ni stariji korčulanski brodograditelji ne pamte jaču dinamiku gradnje brodova u kontinuitetu, svaka četiri mjeseca po jedan, iako njihovo brodogradilište još grca u stečaju. Za to je, slažu se svi, zaslužna “Leda”, domaća brodograđevna tvrtka u vlasništvu nizozemskog brodogradilišta “Peters” iz Kempena. Ona je kao zakupoprimac uspjela oživiti mrtve navoze “Inkobroda” i od kraja 2000. godine, kada je ušla u škver, izgraditi pet, 90 metara dugih brodova za nizozemsko tržište.


U “Ledi” tvrde da ugovorenog posla s nizozemskim partnerima imaju sve do ožujka 2007. godine, kada se s domaćih navoza planira porinuti i posljednji od četiri broda iz serije “Ice Runner”. No, prije početka gradnje nešto dužih brodova od dosadašnjih, s pojačanom strukturom zbog plovidbe sjevernim morima, “Leda” za nizozemske partnere mora izgraditi još dva broda iz serije “Maxima”. Oni će biti zgotovljeni i otegljeni prema Nizozemskoj do kraja godine.


– Imamo, dakle, još 6 ugovorenih brodova i posla za iduće dvije godine, a smiješe nam se novi poslovi. Zapošljavamo 100-tinjak domaćih škverana i 60-ak kooperanata. Radimo i remont, koji je pojačan pred sezonu. Poslovi su izvjesni, neizvjestan je samo status “Inkobroda”, u kojem smo samo stanari u vidu zakupoprimca – kaže ing. Srećko Marini, direktor “Lede”.


Sa stečajnim upraviteljem Ivom Jukićem imamo ugovor o najmu koji produljujemo na godinu dana, uz dodatak produljenja do isporuke ugovorenih poslova. Stečaj, na žalost, traje od 1997. godine i on blokira i koči daljnji razvoj brodogradnje u Korčuli – dodaje Marini. Prema njegovim riječima, dok se stečaj ne privede kraju i brodogradilište ne privatizira, nemoguće je ići u neke veće investicije.


Da korčulanska brodogradnja sa sadašnjim statusom “Inkobroda”, jedinoga hrvatskog brodogradilišta u stečaju, ima ograničenu perspektivu, kaže i ing. Frano Skokandić, dugogodišnji rukovoditelj škvera i predstavnik malih vjerovnika u stečaju.


Zbog nedefinirane zakonske regulative stečajni je postupak već osam godina blokiran i ne zna se kada će završiti. To je vrlo loše za domaću brodogradnju, posebice kada ima ugovorenoga posla – kaže Skokandić, kojemu se nameće zaključak da je “država nekome mati, a nekome maćeha”.


Potkrepljuje to argumentom da su samo “Inkobrod” i velolučki “Greben” jedina dva hrvatska brodogradilišta koja su završila u stečaju. I dok se “Greben” uspio privatizirati, “Inkobrod” sapleten u zakonodavnom i pravosudnom parangalu, ne miče se s mjesta, kaže Skokandić, kojemu je teško gledati kako Vlada kupuje pojedine već privatizirane tvrtke ili se odriče svojih tražbina u korist zaposlenika, npr. u “Imostroju”, a tražbine MIORH-a prema “Inkobrodu” u visini od 24 milijuna kuna prodaje “Montmontaži” za 350 tisuća kuna, i to ne novcem, nego poslovnim udjelima tvrtke. Skokandić u tim neprincipijelnim poslovnim gafovima vidi samo ispruženu ruku politike.


Tvrdi da se u “Inkobrodu” stanje neće moći promijeniti bez nekih ključnih odluka “odozgo”. Toga su svjesni i svi zaposlenici “Lede” koji su, radi ubrzanja dovršetka stečaja, zatražili koncesiju na javno dobro u brodogradilištu. Iako se ne žele miješati u poslove stečaja i kupnje brodogradilišta, za koju je zainteresiran njihov nizozemski vlasnik, uvjereni su da razvoj budućnosti domaće brodogradnje najviše ovisi upravo o rješenju tih ključnih pitanja.


Tekst i snimka: Ž. Petković

Porinuće Bestevaer-aStečaj usidrio “Inkobrod”

KORČULA –  Nedavno porinuće “Merela V”, višenamjenskog broda kontejnera koji će ploviti riječnim kanalima sjeverne Europe, još jednog broda iz serije “Maxima”, koji su nizozemski partneri ugovorili s domaćom “Ledom”, zakupoprimcem “Inkobroda” u stečaju, još je jedna potvrda i dokaz vitalnosti korčulanske brodogradnje koju opterećuju neriješena pitanja stečaja.


Ni stariji korčulanski brodograditelji ne pamte jaču dinamiku gradnje brodova u kontinuitetu, svaka četiri mjeseca po jedan, iako njihovo brodogradilište još grca u stečaju. Za to je, slažu se svi, zaslužna “Leda”, domaća brodograđevna tvrtka u vlasništvu nizozemskog brodogradilišta “Peters” iz Kempena. Ona je kao zakupoprimac uspjela oživiti mrtve navoze “Inkobroda” i od kraja 2000. godine, kada je ušla u škver, izgraditi pet, 90 metara dugih brodova za nizozemsko tržište.


U “Ledi” tvrde da ugovorenog posla s nizozemskim partnerima imaju sve do ožujka 2007. godine, kada se s domaćih navoza planira porinuti i posljednji od četiri broda iz serije “Ice Runner”. No, prije početka gradnje nešto dužih brodova od dosadašnjih, s pojačanom strukturom zbog plovidbe sjevernim morima, “Leda” za nizozemske partnere mora izgraditi još dva broda iz serije “Maxima”. Oni će biti zgotovljeni i otegljeni prema Nizozemskoj do kraja godine.


– Imamo, dakle, još 6 ugovorenih brodova i posla za iduće dvije godine, a smiješe nam se novi poslovi. Zapošljavamo 100-tinjak domaćih škverana i 60-ak kooperanata. Radimo i remont, koji je pojačan pred sezonu. Poslovi su izvjesni, neizvjestan je samo status “Inkobroda”, u kojem smo samo stanari u vidu zakupoprimca – kaže ing. Srećko Marini, direktor “Lede”.


Sa stečajnim upraviteljem Ivom Jukićem imamo ugovor o najmu koji produljujemo na godinu dana, uz dodatak produljenja do isporuke ugovorenih poslova. Stečaj, na žalost, traje od 1997. godine i on blokira i koči daljnji razvoj brodogradnje u Korčuli – dodaje Marini. Prema njegovim riječima, dok se stečaj ne privede kraju i brodogradilište ne privatizira, nemoguće je ići u neke veće investicije.


Da korčulanska brodogradnja sa sadašnjim statusom “Inkobroda”, jedinoga hrvatskog brodogradilišta u stečaju, ima ograničenu perspektivu, kaže i ing. Frano Skokandić, dugogodišnji rukovoditelj škvera i predstavnik malih vjerovnika u stečaju.


Zbog nedefinirane zakonske regulative stečajni je postupak već osam godina blokiran i ne zna se kada će završiti. To je vrlo loše za domaću brodogradnju, posebice kada ima ugovorenoga posla – kaže Skokandić, kojemu se nameće zaključak da je “država nekome mati, a nekome maćeha”.


Potkrepljuje to argumentom da su samo “Inkobrod” i velolučki “Greben” jedina dva hrvatska brodogradilišta koja su završila u stečaju. I dok se “Greben” uspio privatizirati, “Inkobrod” sapleten u zakonodavnom i pravosudnom parangalu, ne miče se s mjesta, kaže Skokandić, kojemu je teško gledati kako Vlada kupuje pojedine već privatizirane tvrtke ili se odriče svojih tražbina u korist zaposlenika, npr. u “Imostroju”, a tražbine MIORH-a prema “Inkobrodu” u visini od 24 milijuna kuna prodaje “Montmontaži” za 350 tisuća kuna, i to ne novcem, nego poslovnim udjelima tvrtke. Skokandić u tim neprincipijelnim poslovnim gafovima vidi samo ispruženu ruku politike.


Tvrdi da se u “Inkobrodu” stanje neće moći promijeniti bez nekih ključnih odluka “odozgo”. Toga su svjesni i svi zaposlenici “Lede” koji su, radi ubrzanja dovršetka stečaja, zatražili koncesiju na javno dobro u brodogradilištu. Iako se ne žele miješati u poslove stečaja i kupnje brodogradilišta, za koju je zainteresiran njihov nizozemski vlasnik, uvjereni su da razvoj budućnosti domaće brodogradnje najviše ovisi upravo o rješenju tih ključnih pitanja.


Tekst i snimka: Ž. Petković

Pošalji dalje: