Kuća strave i užasa


Robna kuća - KLIKNI ZA UVEĆANJEKuća strave i užasa


KORČULA –   Uz slabo primjetnu dobrodošlicu na rivama koje su i pristaništa za brodove koji dovoze i putnike i vozila pa i na trajektnom pristaništu Dominće dobrodošlicu i to najveću svima pridošlima žele dvije KUĆE STRAVE I UŽASA, a mi ih domaći dobro znamo ili ne? Jedna je bivša Robna kuća sada ničija, jer da je nečija taj “neki” bi je barem iznajmio ili pozvao inspektore da je maknu s istočne obale, gdje “čini gad” a počeli su s krova padati i komadi građevinskog materijala, nedavno je jedan turist bio i povrjeđen.


Svaki putnik, turista i domaći čovjek čim napusti trajekt iz Orebića i iskrca se na korčulansko tlo na trajektnom pristaništu Dominće ostane zastrašen, jer mu dobrodošlicu želi jedna velika stara zgrada koju mnogi ne poznaju, pa misle da je ne daj Bože preživjela rat, ali nije, nego nebrigu onih koji joj nisu znali barem muzejskim očuvanjem izraziti zahvalnost.


Nakon završetka svoje namjene za što je bila i sagrađena kao termoelektrana s modernim strojevima koji su do 60 tih godina prošlog stoljeća proizvodili električnu struju za potrebe tadašnjeg brodogradilišta “Ivan Cetinić” u Korčuli a u večernjim satima se je omogućavala i rasvjeta u svim mjestima na otoku Korčuli. Mnogobrojni zaposlenici ložači ugljenom su tu zgradu od milja zvali Teta Žuva. Dolaskom modernije tehnologije i električnog dalekovoda Teta Žuva je prestala raditi. Godinama je ta velika zgrada dobro očuvana bila meta mnogih natjecatelja tko će kamenom ili komadima željeza razbiti što više prozora, i uspjeli su uništiti tisuću stakala, vrata i prozora, krovova i zidova, danas ostaje agonija i ružna priča.


Teta Žuva - KLIKNI ZA UVEĆANJEBrodogradilištu zgrada više nije trebala, bilo je mnogih pokušaja da bi se u njoj otvorio pogon za uređivanje i zimsko čuvanje turističkih jahti, onda je 1984 godine tadašnja općina Korčula uz suglasnost uprave brodogradilišta pokušala u tim velikim napuštenim prostorima otvoriti centralnu otočnu pekaru, pa zatim veliki salon namještaja i artikala potrebnih otočanima koji se ne bi velikim kamionima prevozili preko otočke ceste nego bi se skladištili u Teti Žuvi, a odatle bi se manjim vozilima prevozio materijal do prodavaonica i potrošača.


Sve te ideje i projekti dobro bi došli i danas.


Zgrada je sada u potpunom raspadu, unutrašnje prostore odavno je preuzela drača, snalažljiviji su u nju odlagali i teži otpad. Nažalost, ljudska nebriga i nemar su učinili svoje, a Teta Žuva svjedok nekadašnjih i sadašnjih odnosa, trpi i zove u pomoć. Možda je netko i čuje sada u vrijeme prodaje svakakvih nekretnina, a Teta Žuva je samo 20 metara daleko od mora. Postoji razmišljanje gradske vlasti da se to ne dogodi i zabrani prodaja a ta zgrada spasi i uređenjem privede korisnoj zaradi.


(KLIKNI NA SLIKE ZA UVEĆANJE!)


Tekst i snimke: Nikola Perić


Robna kuća - KLIKNI ZA UVEĆANJEKuća strave i užasa


KORČULA –   Uz slabo primjetnu dobrodošlicu na rivama koje su i pristaništa za brodove koji dovoze i putnike i vozila pa i na trajektnom pristaništu Dominće dobrodošlicu i to najveću svima pridošlima žele dvije KUĆE STRAVE I UŽASA, a mi ih domaći dobro znamo ili ne? Jedna je bivša Robna kuća sada ničija, jer da je nečija taj “neki” bi je barem iznajmio ili pozvao inspektore da je maknu s istočne obale, gdje “čini gad” a počeli su s krova padati i komadi građevinskog materijala, nedavno je jedan turist bio i povrjeđen.


Svaki putnik, turista i domaći čovjek čim napusti trajekt iz Orebića i iskrca se na korčulansko tlo na trajektnom pristaništu Dominće ostane zastrašen, jer mu dobrodošlicu želi jedna velika stara zgrada koju mnogi ne poznaju, pa misle da je ne daj Bože preživjela rat, ali nije, nego nebrigu onih koji joj nisu znali barem muzejskim očuvanjem izraziti zahvalnost.


Nakon završetka svoje namjene za što je bila i sagrađena kao termoelektrana s modernim strojevima koji su do 60 tih godina prošlog stoljeća proizvodili električnu struju za potrebe tadašnjeg brodogradilišta “Ivan Cetinić” u Korčuli a u večernjim satima se je omogućavala i rasvjeta u svim mjestima na otoku Korčuli. Mnogobrojni zaposlenici ložači ugljenom su tu zgradu od milja zvali Teta Žuva. Dolaskom modernije tehnologije i električnog dalekovoda Teta Žuva je prestala raditi. Godinama je ta velika zgrada dobro očuvana bila meta mnogih natjecatelja tko će kamenom ili komadima željeza razbiti što više prozora, i uspjeli su uništiti tisuću stakala, vrata i prozora, krovova i zidova, danas ostaje agonija i ružna priča.


Teta Žuva - KLIKNI ZA UVEĆANJEBrodogradilištu zgrada više nije trebala, bilo je mnogih pokušaja da bi se u njoj otvorio pogon za uređivanje i zimsko čuvanje turističkih jahti, onda je 1984 godine tadašnja općina Korčula uz suglasnost uprave brodogradilišta pokušala u tim velikim napuštenim prostorima otvoriti centralnu otočnu pekaru, pa zatim veliki salon namještaja i artikala potrebnih otočanima koji se ne bi velikim kamionima prevozili preko otočke ceste nego bi se skladištili u Teti Žuvi, a odatle bi se manjim vozilima prevozio materijal do prodavaonica i potrošača.


Sve te ideje i projekti dobro bi došli i danas.


Zgrada je sada u potpunom raspadu, unutrašnje prostore odavno je preuzela drača, snalažljiviji su u nju odlagali i teži otpad. Nažalost, ljudska nebriga i nemar su učinili svoje, a Teta Žuva svjedok nekadašnjih i sadašnjih odnosa, trpi i zove u pomoć. Možda je netko i čuje sada u vrijeme prodaje svakakvih nekretnina, a Teta Žuva je samo 20 metara daleko od mora. Postoji razmišljanje gradske vlasti da se to ne dogodi i zabrani prodaja a ta zgrada spasi i uređenjem privede korisnoj zaradi.


(KLIKNI NA SLIKE ZA UVEĆANJE!)


Tekst i snimke: Nikola Perić

Pošalji dalje: