Razgovor sa Dušanom Kalogjerom



Razgovor sa Dušanom Kalogjerom




U politici ste dugi niz godina, bili ste u prošloj Državi saborski zastupnik, gradonačelnik Korčule, direktor SDK, Inkobroda, Sportskog centra Badija, na čelu Zajednice svih otočkih općina i općina koje su u sastavu imale otoke, vodili ste najslavniju ekipu KPK prema europskom vrhu, a kasnije ste nastavili sa javnim djelovanjem kao publicist pišući nekoliko knjiga o Korčuli.


Ove godine ste na zadnjim Lokalnim izborima sa Nezavisnom listom “Čempres” postali i dio Gradske vlasti, točnije Zamjenik gradonačelnika. Birači koji su vam iskazali povjerenje očekuju neku drugačiju politiku prema Gradu i kako sam nedavno čuo od vaših simpatizera, trebali bi djelovati kao korektiv već uhodanoj vlasti SDPa i HSSa. Kažite u općem kontekstu što “Čempres” u Gradskom vijeću i vi u Poglavarstvu možete učiniti za Korčulu?


Glavni cilj našeg okupljanja i stvaranja liste je bio upravo baziran na tome da ljudi koji djeluju u politici moraju prvenstveno raditi na pitanju općeg dobra i brige za svoju lokalnu sredinu, a manje za svoje osobne probitke, ili grupne interese pojedinih čimbenika u društvu.


Zato sve, što smo u svom programu postavili kao ciljeve u predizbornoj kampanji, su upravo problemi vezani za Grad, i za boljitak građana koji u njemu žive.
Smatrali smo da Korčuli najviše manjka jedan razvojni ciklus, koji bi inicirao jednu veliku investiciju koja bi omogućila jedno značajnije zapošljavanje, kako bi stvorila još jedan veći gospodarski subjekt a on bi potaknuo razvoj i prosperitet Korčule. Na rješavanju toga problema ćemo inzistirati, a radi se konkretno o terenu bivšeg brodogradilišta “Inkobrod” i akvatoriju “Ježevica” sa pripadajućim arhipelagom. Mislimo da je to zaista jedan kvalitetan prostorni resurs koji bi mogao osigurati jedan takav razvojni ciklus na kojemu ćemo inzistirati. Smatramo da treba izvršiti prenamjenu prostora u Urbanističkom planu i sa te lokacije izbaciti bilo kakvu pomisao o industrijskoj zoni i pretvoriti je u prostor za nautički turizam. Tu ima mjesta za prateće sadržaje koji sada Korčuli nedostaju i napominjem, to je za nas centralno pitanje razvoja ovoga Grada.


Iako još na sjednicama Poglavarstva nismo imali ova pitanja na dnevnom redu, očekujemo da će se to dogoditi na jesen, kada ćemo također pokrenuti pitanja prometa, gospodarske zone i probleme kulturne baštine, mislim na muzej , palaču Arneri i dr. I ne slažem se da Gradsko poglavarstvo ne treba imati utjecaja na gospodarstvo, već smatram da baš Poglavarstvo mora stvarati uvjete, pomagati svaki razvojni plan i tako podupirati gospodarstvo.


– Koji je danas po vama u Gradu najveći problem i kako ga riješiti ?


Za mene je već godinama najveći problem u gradu Korčuli promet, posebno u turističkoj sezoni. To je veliki problem, a mi ga dovoljno ozbiljno ne sagledavamo i uza svu njegovu prepoznatljivost i teškoće koje nam čini baš tu ispred naših očiju. Stoga taj problem ne može dočekati drugu sezonu. Ne znam da li privremena rješenja, ali mi to moramo riješiti, a jedan od najveće probleme koji se u tom prometu stvaraju su upravo vozila s dubrovačkom registracijom, koji nemaju nimalo obzira i razumijevanja za potrebe Grada u turističkoj sezoni. Ponašaju se kao da se tu ništa ne događa, recimo kao da je jedanaesti ili dvanaesti mjesec, zatim ovo što se događa kada dolaze dva velika broda M. Polo i Dubrovnik, na istočnoj obali dolazi do takvih incidenata da autobus ne mogavši izaći iz perona ostane zaustavljen na sred ceste i tako čekajući parkirano vozilo da mu se makne, sam napravi veliku gužvu i kolonu. Tu je bespomoćna i policija i to se ljeti ne smije dopustiti. Drugi problem je u tome što se ne poštuju donesene gradske odluke i propisi. Grad nema kvalitetan mehanizam koji bi natjerao sudionike u prometu na poštivanje tih odluka i zato ću ja za slijedeću godinu predložiti Poglavarstvu da se formira Gradsko redarstvo. Od tri do pet uniformiranih ljudi u turističkoj sezoni, koji će biti ovlašteni za red u Gradu i smjeti mandatno kažnjavati prekršitelje na licu mjesta u cilju stvaranja reda. Ovo sadašnje stanje je totalni kaos i ne poštuju se nikakvi propisi, a naročiti prigovor upućujem vozačima snabdijevanja koji koristeći svoje posebne dozvole proizvode najveći nered. Međutim ipak mislim da je najveći problem u tome što nema snažne volje za riješiti ovaj problem, ali kada bi ljudi vidjeli nakon nekog vremena što smo sa tim postigli i da mogu mirno prolaziti gradom, rivom i da ne moraju skakati kao vjeverice, onda bi sigurno prihvatili grad bez automobila. Primjer je Split gdje su bili najveći otpori a sada je ipak sve u redu.


Prema tome ako se ovaj problem prometa može riješiti pomoću investicija gospodina Keruma, ja to podržavam, ako ne mora se naći dvije najobičnije ledine i na njima formirati parkiralište. Mi smo jedini grad u kojem se može parkirati gdje tko hoće a da za to nitko ništa ne plati.


– Zašto je to tako ?


Mislim da tu ima i opstruiranja i ne želeći komentirati čijih, ali sjećam se prije mjesec dana sam na Poglavarstvu predložio da se prostor ispred Liburne ograniči na jedan sat i da cijena bude pet kuna. Taj parkirni prostor u vremenu od deset sati i sedamdeset parkirnih mjesta bi zaradio novac, međutim ispostavilo se da to nije moguće, ali mislim da je onome tko je to trebao realizirati nedostajalo dovoljno volje.


Ugledajmo se na primjeru Londona gdje je za ulazak automobila u centar postavljena cijena od pet funta. To je u potpunosti riješilo gotovo čitav problem i pojačalo propulzivnost javnog prometa. Možda nam i nije potreban London, ugledajmo se na Hvar, Dubrovnik i Vodice, pa i na malo Lovište na Pelješcu.


– Kako vidite grad Korčulu sutra ? Da li kao turističko središte sa osloncem na bogatu i vrijednu kulturnu baštinu, ili u smjeru razvoja privrednih grana poput brodogradnje, pomorstva i malog poduzetništva ?


Mislim da je budućnost Korčule u turizmu posebno u nautičkom, te malom i srednjem poduzetništvu, što je opći trend, a nikako u industriji i čeličnim brodovima. Ja se ne slažem da se onaj vrijedan prostor bivšeg brodogradilišta Inkobrod koristi za izradu trupova brodova, gdje radi nekih pedesetak naših radnika, od kojih je možda četrdesetak već za mirovinu i sami pogon je izuzetno zastario i tehnološki je preskupo modernizirati cijeli pogon. Smatram da od tog konkretnog posla koji sada radi “Leda” Grad nema ama baš nikakve koristi. Čak sam čuo da Država daje deset posto subvencije za ove trupove brodova, koji kasnije idu u Nizozemsku pa se tamo opremaju. Prema tome to je prevrijedan prostor za tako malu korist.


Kada sutra ti naši ljudi otiđu u mirovinu i pored spoznaje da se petnaest godina ni jedan mladi čovjek nije školovao za ta zanimanja, taj prostor bi ovome Nizozemcu mogao postati poligon gdje bi on dovodio brojne kooperante, što Korčuli nikako nije potrebno. Zato ću stalno javno govoriti i isticati da tamo treba postaviti trajne temelje snažnom nautičkom turizmu, kroz koji se ne eliminira brodogradnja kao djelatnost.


– Što ćete prvo nastojati napraviti iz predizbornog programa Nezavisne liste Čempres ?


Prvo treba ovo što sam upravo govorio o prometu, a drugo je promjena urbanističkog plana na način da se prostor bivšeg Inkobroda prenamjeni iz industrijske u turističku zonu …..

– dakle inzistirate na tome


… to je nama kao projekt bio osnova predizbornog programa.



– Problem kulture u Korčuli je evidentan. Što vas je potaknulo da sutra organizirate okrugli stol i temu Korčula sutra ?


Uvijek sam smatrao da je korčulanska kulturna baština stup vrijednosti u ovom prostoru i Korčula bez starog grada ne bi predstavljala ama baš ništa. I upravo zato što smo to naslijedili od generacija, moramo tome posvetiti posebnu pažnju. I na toj kulturnoj baštini moramo graditi perspektivu i u gospodarstvu, posebno u turizmu, jer tu je danas veliki novac. Spomenuti ću samo jedan primjer. Na zamolbu Grada pomogao sam oko stalnog postava izložbe stare viteške igre Moreške u kuli Revelin. Ta je kula otvorena negdje krajem lipnja 2003 i do kraja osmog mjeseca je zaradila preko sto tisuća kuna prihoda. Prema tome mi našu kulturu moramo pokušati komercijalizirati, jer ako turisti želi upoznati kulturu i povijest nekoga grada, oni to moraju platiti.


A organizirati okrugli stol, ponukalo me kako bi porazgovarali o bitnim problemima Grada, gdje bio sudjelovao jedan širi krug ljudi. Možda se neki u Poglavarstvu sa mnom i neće složiti, ali ja mislim da pet ljudi ne može odlučivati o svim tim pitanjima i problemima u Gradu. Dužni smo se konzultirati i pitati svih, također smo dužni iskoristiti naše kadrove van Korčule i moramo ih pokušati angažirati na rješavanju korčulanskih problema.


– Hoćete li inzistirati na konačnom završetku rekonstrukcije i uređenja palače Gabrielis tj. Gradskog muzeja i to nakon deset godina odugovlačenja ? Zašto su radovi zaustavljeni ?


Najveći problem u kulturi je po meni zaista Gradski muzej. To je sramota grada Korčule. Grad ima dobru volju riješiti taj problem, ali kako me informirao gradonačelnik, nastao je nekakav spor između konzervatora i projektanta i uslijedio je određeni zastoj. Ja sam stjecajem okolnosti, radeći na postavu Moreške i nekim osobnim poslovima, nedavno češće ulazio u Muzej i ponavljam ono je sramota Korčule i nas građana.


– Sjećam se bili ste u prvom odboru za rekonstrukciju i obnovu palače Arneri, kada je Korčula dobila oko jedan milijun dolara. Osjećate li se dijelom odgovorni za nedovršenje te palače i kako gledate na taj veliki problem u Gradu ?


Činjenica je da sam jedan od inicijatora zajedno sa određenim brojem Korčulana, među kojima je bio Pero Tedeschi, Živan Filippi i dr. i zapravo smo bili oni koji smo privukli donaciju preko F. MacLina i njegove žene Veronike u Korčulu. Tada sam bio predsjednik Općine, a Pero Tedeschi je bio predsjednik Skupštine mjesne zajednice i mislim da smo u prvom odboru koji je bio radili odlično. Prvi novac koji je došao, oko milijun i sto tisuća dolara je utrošen korisno u prvu fazu, međutim nažalost, čim se promijenila vlast 1991 godine, mi smo svi najureni i formiran je novi odbor koji nije radio sedam godina ništa i potom je formiran novi odbor na čijem čelu je gospodin Vladimir Depolo i taj odbor je i danas. Mislim da bi on sa jednom podrškom Gradskog poglavarstva poslove mogao privesti kraju. Imali smo dogovor sa gospođom Veronikom za dodatnih par sto tisuća dolara iz iste zaklade, međutim dogodio se smrtni slučaj, koji nam je poremetio planove Ne vjerujem da je sve izgubljeno, jer to se treba pokušati realizirati i bez pokojne gospođe Veronike.


Dovršenjem tog zdanja mi bi dobili vrijedan prostor za kulturu, a možda i smještaj arhiva, jer mislim da iz Korčule arhiv ne može poći nigdje, nego ostati u prostoru gdje je i nastao, posebno gradivo stare Korčule.


To je za mene van svakih rasprava.
Prostor palače bi omogućio brojne susrete i kulturne manifestacije ako treba i najvišeg ranga a tako su donatori i željeli.


– Korčula godinama nema sreće sa političkim vodstvom i primjetno je zaostajanje za sličnim sredinama na srednje dalmatinskim otocima. Sudeći po zadnjoj odluci Vlade RH gdje dobivamo svojevrstan poklon u vidu financiranja Muzeja i spomenika M. Polu, mi smo izgleda sretniji nego drugi gradovi u Hrvatskoj.


Ovom Gradskom vodstvu se na neki način treba dati priznanje za angažiranje oko kuće M. Pola da ona ne pobjegne iz ruku. Iako je do te kupnje došlo nakon određenih pritisaka i dogodila se na brzinu uz možda preveliku cijenu, ali mislim da je pozitivna odluka Poglavarstva da se kuća kupi. I sada kada je došlo do novih okolnosti, a poslije premijerovog putovanja u Kinu, to treba iskoristiti. Kinezi su za Marka Pola jako zainteresirani i možda malo više nego mi i znamo, a ču sam Japanci još i više, prema tome sigurno se u Kini razgovaralo o toj tradiciji koja se u Korčuli njeguje i oni su pokazali veliki interes za to. Vidjevši u tome veliku mogućnost promidžbe za Korčulu i Hrvatsku, Vlada je reagirala kako već znamo i naročito pred Olimpijske igre u Pekingu bi to mogao postati naš važan brend Sada Vlada pokušava potaknuti osnivanje muzeja i izgradnju spomenika M. Polu što je pogodnost za Korčulu i to treba iskoristiti.


– U programu “Čempresa” navodite kako ćete se zalagati za povrat zgrade Arsenala u vlasništvo Grada. Kako i na koji način ?


Mislim da taj problem treba dignuti na razinu Države i čak ako treba nešto i platiti, ali da se Arsenal vrati u vlasništvo Grada. To je vrlo važan dio gradskih zidina i ne može to biti u privatnom vlasništvu, a pogotovo da se koristi za svrhu koju se danas koristi. Grad mora ispitati sve mogućnosti za povrat te imovine.


– Da li ste to isto spremni pokrenuti kad je u pitanju i hotel Korčula, o čijem vlasništvu se na sva zvona šuti ? Naime nedavno sam istraživao kada i pod kojim uvjetima se na tu nekretninu uknjižilo HTP Korčula i pronašao sam da je to napravljeno tek oko1991 godine.


Za taj slučaj do sada nisam imao nikakvu informaciju, međutim sve se može ispitati i ako nije nešto u redu poduzeti ćemo mjere. Međutim nisam upućen pa sada o tome ne mogu ništa reći.


– Grad Korčula ima vrijedne nekretnine poput zgrade u kojoj je Mediteranska plovidba i društvo Moreška, zatim zgradu nama poznatog Mliječnog restorana, tj. Arule, zatim Restoran Liburnu i niz drugih manjih, ali sa istima ne gospodari na najbolji način. Zašto se dio tih prostora koristi bez naknade ?


Gospodarenje gradskim prostorima je jedno vrlo krupno pitanje. Recimo odmah kako se ne može jednako vrednovati jedan prostor u starom gradu kao neki u blizini autobusnog kolodvora. I mislim da stari grad mora imat posebna pravila ponašanja i za one koji tamo žive i one koji imaju neki poslovni prostor. Gradska jezgra mora disati jednim posebnim ritmom i treba ga pripremati sve više kako bi sutra postao otvoreni muzej. Mislim da će tu nastati veliki problem, jer pojedinci u velikom broju provode samovolju na način što u ugovorima sa gradom imaju jedan, a uzurpiranjem većeg prostora se šire bez dozvole. Tko želi imati poslovni prostor u starom gradu, mora biti svjestan da će platiti više nego neki prostor oko “Banja”


Svi korisnici će morati poštovati određene uvjete i neće moći staviti stolicu i stol koji hoće, zatim neće koristiti rasvjetu koju hoće, niti svirati do zore po svojoj volji. Sve se treba precizirati odlukama, ali odluke se ne poštuju i zato ponavljam da ću za slijedeću godinu predložiti osnivanje samostalne službe Gradskog redarstva.


Grad Korčula ima veliku administraciju i veliki dio odlazi na plaće zaposlenika. Hoćete li pokrenuti možda nepopularno otpuštanje u korist novih zaposlenika u kulturi, ili možda za potrebe Grada potaknuti osnivanje odjela Konzervatorskog zavoda iz Dubrovnika, u kojem bi se uposlilo dvoje stručnjaka, ili ćete u djelovanju slijediti dosadašnji krivi kurs Poglavarstva u ponašanju prema kulturi u gradu ?


Donijeli smo jedan zaključak na Poglavarstvu da ćemo proanalizirat broj zaposlenih i sistematizaciju radnih mjesta, međutim ipak sam se uvjerio da nema puno zaposlenika, već nisu dobro raspoređeni. Važno je da svatko radi svoj posao i da nema praznog hoda, tj da je na svom radnom mjestu svatko iskorišten. Dalje mislim da Korčula mora imati Konzervatorski odjel s obzirom na obim i vrijednost kulturne baštine. Kad se pogleda koliko puta konzervatori moraju dolaziti u Korčulu, pa ti troškovi, dnevnice, sve je to nepotrebno i Grad je već u pregovorima da se to realizira. Još bih tome dodao da se Grad mora početi pripremati za UNESCO-ov popis Svjetske kulturne baštine.


– Što za vas kao Korčulanina znači lik Antuna Rozanovića ?


To je izuzetna osoba iz srednjevjekovne korčulanske povijesti koja zasigurno zaslužuje veću pažnju i značaj nego je mi pridajemo ….


Mislite li onda da takva povijesna osoba i bitka koju je vodio zaslužuju mjesto i spomen u kuli «Revelin» umjesto postava moreške, koja složit će te se, nema nikakve veze sa korčulanskim zidinama i ne ulazimo li takvim postavom zapravo u sferu kiča i kulturološkog falsifikata ?


Ja ne bi tako rekao, iako moreška nije izvorno korčulanska, ali ako se nešto štiti i njeguje četiristo godina onda je to vrijednost koju treba njegovati i mislim da nije pogreška što se izložba stavila u “Revelin” međutim nije to jedina kula koju će Grad imati na raspolaganju. I ostale su kule reprezentativne, ali neće u svima biti dozvoljena komercijalizacija, prema tome za postav Antuna Rozanovića i tu bitku ima prostora, samo ne znam koliki je obim građe koja bi mogla pomoći realizaciji toga postava.


– I sada pitanje koje je vezano uz prethodno. Čitajući program Nezavisne liste Čempres nisam nigdje pronašao da planirate potaknuti Dom moreške koji bi imao razne sadržaje, među kojima i sličan stalni postav poput ovoga u “Revelinu”?


Grad je sada dodijelio prostor Moreški u zgradi sadašnje Mediteranske, međutim postoje neki mali sporovi unutar toga rješenja pa se to ne može još realizirati. Radeći kroz gradsko Povjerenstvo na zaštiti samog plesa Moreška, došlo se do saznanja kako bi bilo potrebno utemeljiti Udrugu viteški ples Moreška i bez obzira što je ona podijeljena u dva društva, treba postaviti neka jedinstvena pravila ponašanja i napisati statut. To što će se ona plesati u dva društva nije problem. Međutim inzistirajući na tome shvatio sam da za to nema interesa, jer je pasivno raspoloženje na obje strane i mislim da oni više vole imati vlastita “carstva”, mada se mora reći da je suradnja društava odlična i raniji nesporazumi su prevladani. Međutim ponavljam; ne osjećam tu volju da se napravi ta Udruga sa čvrstim vodstvom. Nju bi i Grad trebao potaknuti, jer bi takav oblik udruživanja bio dobra podloga kako ste u pitanju naveli za Dom ili Muzej moreške. Mislim da bi za Korčulu ipak bilo dobro da postoji jedna moreška, jer moreška nije vlasništvo ni Sv. Cecilije ni “Moreške” nego je to vlasništvo grada Korčule.


I napominjem da to što se van Korčule pleše moreška snosimo odgovornost i mi sami, jer smo dopustili da se u gradu dogode dvije moreške i netko je tada sigurno pomislio da nama to i nije tako važno. Kad bi u Sinju bile dvije “Alke” možda bi sutra i u Istri bila neka treća.


Poznato je kako je gradnja ACI marine na ovoj lokaciji vaša ideja.
Kajete li se danas zbog toga, budući sama Marina i nije ispunila očekivane rezultate, tj. zakazao je onaj prateći ugostiteljski i hotelski segment, koji godinama radi loše a sami objekt mislim ni dan danas nema Uporabnu dozvolu, zatim je okrenut leđima Gradu, zagađuje korčulanski akvatorij i nekako je preblizu i neprimjeren ambijentu i vizuri srednjevjekovnoga Grada.


Kad je riječ o Marini, treba se vratiti u prošlost prije devetnaest godina, kada su bile velike rasprave oko gradnje marine. Prva ideja za gradnju marine je bila na Badiji i kamo sreće da smo je tamo nagradili i da se realizirao plan nautičkog centra. Danas bi Badija bila u sastavu Grada i kako je vjerojatno i bilo u planu uredila bi se Crkva i vratila Franjevcima. To se nije realiziralo i ostale su dvije varijante, jedna o gradnji marine na zapadnoj strani Grada, koju su apsolutno konzervatori odbacili i druga jedino preostala bila je ova sadašnja. Tada je Gradska vlast zaključila da je bolje realizirati marinu na ovoj lokaciji, nego ne imati marinu u Korčuli.


Pitam sada svakog građanina i one koji su me prozivali da sam prodao Grad Talijanima, što bi Korčula danas bez marine ? Ovo što je ACI marina spala samo na režim vezova bez nekog zabavnog i drugog sadržaja, to je pitanje vodstva poslije devedesetih kada je otišao gospodin Barbieri. Korčulani se sjećaju da je u to vrijeme restoran na katu bio najelitniji u gradu, a terasa je uz dobru glazbu i ples svaku večer bila prepuna turista.
Danas je potreba za novom marinom i ova ni izdaleka ne može zadovoljiti potrebe Grada.


– Koju ste najveću grešku napravili , obnašajući dužnosti u Gradu, ili na otoku Korčuli?


Sigurno da sam u četrdeset godina djelovanja u politici i gospodarstvu napravio neku grešku, ali ne ozbiljnu, recimo generacija prije mene je pogriješila gradeći brodogradilište na lokaciji gdje je sada, ali 1948 godine su bile takve okolnosti i Informbiro, i nitko tada nije razmišljao ni T o turizmu. Moja generacija je sve snage bacila na izgradnju infrastrukture i razvoj gospodarstva. To su fundamentalni objekti i recimo samo vodovod, kao takva investicija vrlo je vrijedna i gotovo neponovljiva. Sa onim što smo mi ostavili, možemo biti ponosni.


– Pripadate li danas lijevoj političkoj opciji ?


Pripadam lijevoj političkoj opciji, po svom habitusu, po svojem ponašanju u zadnjih pedeset godina. Meni vezanost za ljevicu ne znači nikakav ekstremizam niti boljševizam, već to predstavlja jednu socijalnu i ljudsku opciju u kojoj ljudi trebaju živjeti dostojanstveno. Moja lijeva orijentacije nije povezana ni sa jednom političkom strankom .


– Ako bi protokol zahtijevao bi li umjesto gradonačelnika otišli u Katedralu na neku svečanu Misu ?


U principu nisam sklon tome, ali kao građanin Korčule i pripadnik stare korčulanske obitelji volim te stare korčulanske običaje i tradicije i nije prošla ni jedna procesija za sv. Todora ili “Veli petak” a da nisam došao ispred Katedrale odati na svoj način poštovanje tim običajima, koje smatram vrlo značajnim za Korčulu. A na misu, ako bi zahtijevao protokol, vjerojatno bi pošao, ali iz nekog uvjerenja ne.


– Napisali ste knjigu o Korčulanskoj brodogradnji. Sviđa li vam se ideja o Muzeju korčulanske brodogradnje na otvorenom u prostoru sadašnjeg spomenika na Trgu pomirenja, gdje je do šezdesetih zaista i bio mali “škver” ?


Moja ideja je bila da bi se jedna stara baraka mogla rekonstruirat i smjestiti van zidina na poziciji kod «Puntina» Tu bi se mogao smjestiti klasični postav tradicionalnog građenja drvene barke gdje bi se moglo naći nekoliko ljudi koji bi preko turističke sezone gradili barku. Kroz tu simulaciju turisti bi osjetili miris “pegule” i cmilja koji su brodograditelji palili za krivljenje drvenih elemenata Po korčulanskim kućama danas postoji mnogo alata , pa tako i ja u kutu svoje kuće imam alat kojim je moj otac gradio barke. Tim muzejom bi se naglasilo da je ipak na istočnoj strani Jadrana Korčula bila centar brodogradnje.


– Prometna povezanost je vrlo loša sa Splitom i dalje sa Metropolom, ali kažite mi može li u kratkom roku konačno ova generacija poput svih gradova na svijetu, doživjeti brzu putničku vezu do svog županijskog centra Dubrovnika ?


Mislim da je Korčula u turističkoj sezoni dosta dobro povezana, ali ova linija fali i ona bi bila potrebna.


– Nije li vam ovaj mandat dobra priprema za nove Lokalne izbore na kojima će se izravno birati gradonačelnik ? Hoćete li se kandidirati ?


Ne znam, imam godina, a za četiri godine još više, ali u mnogome ovisi o tome kako i koliko ću doprinijeti u rješavanju krupnih problema u gradu, mada danas kada razmišljam o tome više mi se čini ne, nego da. Novi zakon još nije na snazi, ali Država se mora decentralizirati, dajući lokalnoj samoupravi veći značaj.


– Na kraju o medijima. Jesmo li mi u Korčuli spremni na proces demokracije, potaknute, prvenstveno slobodom pisane i izrečene riječi i nisu li način pisanja i izvještavanja po vama malo zastarjeli ? U tu prosudbu uključujem i Radio Korčulu.


Mediji moraju apsolutno biti slobodni i sa time u vezi i rad lokalne vlasti mora biti javan i tu se ne mora ništa skrivati. Nemamo najbolji sustav izvještavanja i moramo pronaći neki bolji. Recimo novinari na sjednicama Gradskog poglavarstva možda i nisu potrebni, već bi bilo bolje poslije svake sjednice da gradonačelnik sa bližim suradnicima dođe na konferenciju za tisak, gdje bi novinari postavljali pitanja i na taj način bi i građani nekako bili uključeni u gradsku problematiku. Kada o nekom pitanju ne bi bilo suglasja, onda mislim da bi se moglo izaći pred građane, pa čak ako treba i na referendum.


Kad je riječ o Radiju Korčula, mislim da se treba transformirati iz temelja, u smislu da mora biti moderniji, obrađivati gradske teme i to mislim zahtijeva drugačiju koncepciju, kako vlasničku, tako i programsku. Sada su vlasnici nekolicina subjekata, a jedino ga grad Korčula financira. Izravno prenošenje sjednica Gradskog vijeća nije potrebno i to često djeluje kontra produktivno i mnogim građanima je to dosadno i smiješno. Dovoljno bi bilo prenositi samo važne točke i pojedine dijelove sjednica.


– Predlažem da se ponovno nađemo na istom mjestu, u trenutku kada realizirate neki vaš projekt iz programa Nezavisne liste Čempres. Na kraju kažite ako želite još nešto reći.


Mi u našem programu Nezavisne liste Čempres imamo nekoliko točaka kod kojih ni po koju cijenu nećemo popustiti. Tvrdimo da su to za Grad vrlo važne stvari i na njima ćemo inzistirati i ako ne bude suglasja u Poglavarstvu, možemo prihvatiti da se ide na izjašnjavanje građana, što ne znači da ćemo pokušati rušiti vlast iz nekog hira i stvarati probleme gdje ih nema, ali želimo ustrajati na primarnim problemima za ovaj grad. Tu bi kratko uvrstio pitanja: Rješavanje prometa, prenamjena prostora brodogradilišta, izgradnja gospodarske zone, zaštita kulturne baštine, posebno staroga grada, te da ne zaboravimo, sudjelovanje građana u upravljanju gradom.


Razgovor vodio Smiljan Strihić
u Hotelu Korčula, 17. kolovoza 2005 godine



Razgovor sa Dušanom Kalogjerom




U politici ste dugi niz godina, bili ste u prošloj Državi saborski zastupnik, gradonačelnik Korčule, direktor SDK, Inkobroda, Sportskog centra Badija, na čelu Zajednice svih otočkih općina i općina koje su u sastavu imale otoke, vodili ste najslavniju ekipu KPK prema europskom vrhu, a kasnije ste nastavili sa javnim djelovanjem kao publicist pišući nekoliko knjiga o Korčuli.


Ove godine ste na zadnjim Lokalnim izborima sa Nezavisnom listom “Čempres” postali i dio Gradske vlasti, točnije Zamjenik gradonačelnika. Birači koji su vam iskazali povjerenje očekuju neku drugačiju politiku prema Gradu i kako sam nedavno čuo od vaših simpatizera, trebali bi djelovati kao korektiv već uhodanoj vlasti SDPa i HSSa. Kažite u općem kontekstu što “Čempres” u Gradskom vijeću i vi u Poglavarstvu možete učiniti za Korčulu?


Glavni cilj našeg okupljanja i stvaranja liste je bio upravo baziran na tome da ljudi koji djeluju u politici moraju prvenstveno raditi na pitanju općeg dobra i brige za svoju lokalnu sredinu, a manje za svoje osobne probitke, ili grupne interese pojedinih čimbenika u društvu.


Zato sve, što smo u svom programu postavili kao ciljeve u predizbornoj kampanji, su upravo problemi vezani za Grad, i za boljitak građana koji u njemu žive.
Smatrali smo da Korčuli najviše manjka jedan razvojni ciklus, koji bi inicirao jednu veliku investiciju koja bi omogućila jedno značajnije zapošljavanje, kako bi stvorila još jedan veći gospodarski subjekt a on bi potaknuo razvoj i prosperitet Korčule. Na rješavanju toga problema ćemo inzistirati, a radi se konkretno o terenu bivšeg brodogradilišta “Inkobrod” i akvatoriju “Ježevica” sa pripadajućim arhipelagom. Mislimo da je to zaista jedan kvalitetan prostorni resurs koji bi mogao osigurati jedan takav razvojni ciklus na kojemu ćemo inzistirati. Smatramo da treba izvršiti prenamjenu prostora u Urbanističkom planu i sa te lokacije izbaciti bilo kakvu pomisao o industrijskoj zoni i pretvoriti je u prostor za nautički turizam. Tu ima mjesta za prateće sadržaje koji sada Korčuli nedostaju i napominjem, to je za nas centralno pitanje razvoja ovoga Grada.


Iako još na sjednicama Poglavarstva nismo imali ova pitanja na dnevnom redu, očekujemo da će se to dogoditi na jesen, kada ćemo također pokrenuti pitanja prometa, gospodarske zone i probleme kulturne baštine, mislim na muzej , palaču Arneri i dr. I ne slažem se da Gradsko poglavarstvo ne treba imati utjecaja na gospodarstvo, već smatram da baš Poglavarstvo mora stvarati uvjete, pomagati svaki razvojni plan i tako podupirati gospodarstvo.


– Koji je danas po vama u Gradu najveći problem i kako ga riješiti ?


Za mene je već godinama najveći problem u gradu Korčuli promet, posebno u turističkoj sezoni. To je veliki problem, a mi ga dovoljno ozbiljno ne sagledavamo i uza svu njegovu prepoznatljivost i teškoće koje nam čini baš tu ispred naših očiju. Stoga taj problem ne može dočekati drugu sezonu. Ne znam da li privremena rješenja, ali mi to moramo riješiti, a jedan od najveće probleme koji se u tom prometu stvaraju su upravo vozila s dubrovačkom registracijom, koji nemaju nimalo obzira i razumijevanja za potrebe Grada u turističkoj sezoni. Ponašaju se kao da se tu ništa ne događa, recimo kao da je jedanaesti ili dvanaesti mjesec, zatim ovo što se događa kada dolaze dva velika broda M. Polo i Dubrovnik, na istočnoj obali dolazi do takvih incidenata da autobus ne mogavši izaći iz perona ostane zaustavljen na sred ceste i tako čekajući parkirano vozilo da mu se makne, sam napravi veliku gužvu i kolonu. Tu je bespomoćna i policija i to se ljeti ne smije dopustiti. Drugi problem je u tome što se ne poštuju donesene gradske odluke i propisi. Grad nema kvalitetan mehanizam koji bi natjerao sudionike u prometu na poštivanje tih odluka i zato ću ja za slijedeću godinu predložiti Poglavarstvu da se formira Gradsko redarstvo. Od tri do pet uniformiranih ljudi u turističkoj sezoni, koji će biti ovlašteni za red u Gradu i smjeti mandatno kažnjavati prekršitelje na licu mjesta u cilju stvaranja reda. Ovo sadašnje stanje je totalni kaos i ne poštuju se nikakvi propisi, a naročiti prigovor upućujem vozačima snabdijevanja koji koristeći svoje posebne dozvole proizvode najveći nered. Međutim ipak mislim da je najveći problem u tome što nema snažne volje za riješiti ovaj problem, ali kada bi ljudi vidjeli nakon nekog vremena što smo sa tim postigli i da mogu mirno prolaziti gradom, rivom i da ne moraju skakati kao vjeverice, onda bi sigurno prihvatili grad bez automobila. Primjer je Split gdje su bili najveći otpori a sada je ipak sve u redu.


Prema tome ako se ovaj problem prometa može riješiti pomoću investicija gospodina Keruma, ja to podržavam, ako ne mora se naći dvije najobičnije ledine i na njima formirati parkiralište. Mi smo jedini grad u kojem se može parkirati gdje tko hoće a da za to nitko ništa ne plati.


– Zašto je to tako ?


Mislim da tu ima i opstruiranja i ne želeći komentirati čijih, ali sjećam se prije mjesec dana sam na Poglavarstvu predložio da se prostor ispred Liburne ograniči na jedan sat i da cijena bude pet kuna. Taj parkirni prostor u vremenu od deset sati i sedamdeset parkirnih mjesta bi zaradio novac, međutim ispostavilo se da to nije moguće, ali mislim da je onome tko je to trebao realizirati nedostajalo dovoljno volje.


Ugledajmo se na primjeru Londona gdje je za ulazak automobila u centar postavljena cijena od pet funta. To je u potpunosti riješilo gotovo čitav problem i pojačalo propulzivnost javnog prometa. Možda nam i nije potreban London, ugledajmo se na Hvar, Dubrovnik i Vodice, pa i na malo Lovište na Pelješcu.


– Kako vidite grad Korčulu sutra ? Da li kao turističko središte sa osloncem na bogatu i vrijednu kulturnu baštinu, ili u smjeru razvoja privrednih grana poput brodogradnje, pomorstva i malog poduzetništva ?


Mislim da je budućnost Korčule u turizmu posebno u nautičkom, te malom i srednjem poduzetništvu, što je opći trend, a nikako u industriji i čeličnim brodovima. Ja se ne slažem da se onaj vrijedan prostor bivšeg brodogradilišta Inkobrod koristi za izradu trupova brodova, gdje radi nekih pedesetak naših radnika, od kojih je možda četrdesetak već za mirovinu i sami pogon je izuzetno zastario i tehnološki je preskupo modernizirati cijeli pogon. Smatram da od tog konkretnog posla koji sada radi “Leda” Grad nema ama baš nikakve koristi. Čak sam čuo da Država daje deset posto subvencije za ove trupove brodova, koji kasnije idu u Nizozemsku pa se tamo opremaju. Prema tome to je prevrijedan prostor za tako malu korist.


Kada sutra ti naši ljudi otiđu u mirovinu i pored spoznaje da se petnaest godina ni jedan mladi čovjek nije školovao za ta zanimanja, taj prostor bi ovome Nizozemcu mogao postati poligon gdje bi on dovodio brojne kooperante, što Korčuli nikako nije potrebno. Zato ću stalno javno govoriti i isticati da tamo treba postaviti trajne temelje snažnom nautičkom turizmu, kroz koji se ne eliminira brodogradnja kao djelatnost.


– Što ćete prvo nastojati napraviti iz predizbornog programa Nezavisne liste Čempres ?


Prvo treba ovo što sam upravo govorio o prometu, a drugo je promjena urbanističkog plana na način da se prostor bivšeg Inkobroda prenamjeni iz industrijske u turističku zonu …..

– dakle inzistirate na tome


… to je nama kao projekt bio osnova predizbornog programa.



– Problem kulture u Korčuli je evidentan. Što vas je potaknulo da sutra organizirate okrugli stol i temu Korčula sutra ?


Uvijek sam smatrao da je korčulanska kulturna baština stup vrijednosti u ovom prostoru i Korčula bez starog grada ne bi predstavljala ama baš ništa. I upravo zato što smo to naslijedili od generacija, moramo tome posvetiti posebnu pažnju. I na toj kulturnoj baštini moramo graditi perspektivu i u gospodarstvu, posebno u turizmu, jer tu je danas veliki novac. Spomenuti ću samo jedan primjer. Na zamolbu Grada pomogao sam oko stalnog postava izložbe stare viteške igre Moreške u kuli Revelin. Ta je kula otvorena negdje krajem lipnja 2003 i do kraja osmog mjeseca je zaradila preko sto tisuća kuna prihoda. Prema tome mi našu kulturu moramo pokušati komercijalizirati, jer ako turisti želi upoznati kulturu i povijest nekoga grada, oni to moraju platiti.


A organizirati okrugli stol, ponukalo me kako bi porazgovarali o bitnim problemima Grada, gdje bio sudjelovao jedan širi krug ljudi. Možda se neki u Poglavarstvu sa mnom i neće složiti, ali ja mislim da pet ljudi ne može odlučivati o svim tim pitanjima i problemima u Gradu. Dužni smo se konzultirati i pitati svih, također smo dužni iskoristiti naše kadrove van Korčule i moramo ih pokušati angažirati na rješavanju korčulanskih problema.


– Hoćete li inzistirati na konačnom završetku rekonstrukcije i uređenja palače Gabrielis tj. Gradskog muzeja i to nakon deset godina odugovlačenja ? Zašto su radovi zaustavljeni ?


Najveći problem u kulturi je po meni zaista Gradski muzej. To je sramota grada Korčule. Grad ima dobru volju riješiti taj problem, ali kako me informirao gradonačelnik, nastao je nekakav spor između konzervatora i projektanta i uslijedio je određeni zastoj. Ja sam stjecajem okolnosti, radeći na postavu Moreške i nekim osobnim poslovima, nedavno češće ulazio u Muzej i ponavljam ono je sramota Korčule i nas građana.


– Sjećam se bili ste u prvom odboru za rekonstrukciju i obnovu palače Arneri, kada je Korčula dobila oko jedan milijun dolara. Osjećate li se dijelom odgovorni za nedovršenje te palače i kako gledate na taj veliki problem u Gradu ?


Činjenica je da sam jedan od inicijatora zajedno sa određenim brojem Korčulana, među kojima je bio Pero Tedeschi, Živan Filippi i dr. i zapravo smo bili oni koji smo privukli donaciju preko F. MacLina i njegove žene Veronike u Korčulu. Tada sam bio predsjednik Općine, a Pero Tedeschi je bio predsjednik Skupštine mjesne zajednice i mislim da smo u prvom odboru koji je bio radili odlično. Prvi novac koji je došao, oko milijun i sto tisuća dolara je utrošen korisno u prvu fazu, međutim nažalost, čim se promijenila vlast 1991 godine, mi smo svi najureni i formiran je novi odbor koji nije radio sedam godina ništa i potom je formiran novi odbor na čijem čelu je gospodin Vladimir Depolo i taj odbor je i danas. Mislim da bi on sa jednom podrškom Gradskog poglavarstva poslove mogao privesti kraju. Imali smo dogovor sa gospođom Veronikom za dodatnih par sto tisuća dolara iz iste zaklade, međutim dogodio se smrtni slučaj, koji nam je poremetio planove Ne vjerujem da je sve izgubljeno, jer to se treba pokušati realizirati i bez pokojne gospođe Veronike.


Dovršenjem tog zdanja mi bi dobili vrijedan prostor za kulturu, a možda i smještaj arhiva, jer mislim da iz Korčule arhiv ne može poći nigdje, nego ostati u prostoru gdje je i nastao, posebno gradivo stare Korčule.


To je za mene van svakih rasprava.
Prostor palače bi omogućio brojne susrete i kulturne manifestacije ako treba i najvišeg ranga a tako su donatori i željeli.


– Korčula godinama nema sreće sa političkim vodstvom i primjetno je zaostajanje za sličnim sredinama na srednje dalmatinskim otocima. Sudeći po zadnjoj odluci Vlade RH gdje dobivamo svojevrstan poklon u vidu financiranja Muzeja i spomenika M. Polu, mi smo izgleda sretniji nego drugi gradovi u Hrvatskoj.


Ovom Gradskom vodstvu se na neki način treba dati priznanje za angažiranje oko kuće M. Pola da ona ne pobjegne iz ruku. Iako je do te kupnje došlo nakon određenih pritisaka i dogodila se na brzinu uz možda preveliku cijenu, ali mislim da je pozitivna odluka Poglavarstva da se kuća kupi. I sada kada je došlo do novih okolnosti, a poslije premijerovog putovanja u Kinu, to treba iskoristiti. Kinezi su za Marka Pola jako zainteresirani i možda malo više nego mi i znamo, a ču sam Japanci još i više, prema tome sigurno se u Kini razgovaralo o toj tradiciji koja se u Korčuli njeguje i oni su pokazali veliki interes za to. Vidjevši u tome veliku mogućnost promidžbe za Korčulu i Hrvatsku, Vlada je reagirala kako već znamo i naročito pred Olimpijske igre u Pekingu bi to mogao postati naš važan brend Sada Vlada pokušava potaknuti osnivanje muzeja i izgradnju spomenika M. Polu što je pogodnost za Korčulu i to treba iskoristiti.


– U programu “Čempresa” navodite kako ćete se zalagati za povrat zgrade Arsenala u vlasništvo Grada. Kako i na koji način ?


Mislim da taj problem treba dignuti na razinu Države i čak ako treba nešto i platiti, ali da se Arsenal vrati u vlasništvo Grada. To je vrlo važan dio gradskih zidina i ne može to biti u privatnom vlasništvu, a pogotovo da se koristi za svrhu koju se danas koristi. Grad mora ispitati sve mogućnosti za povrat te imovine.


– Da li ste to isto spremni pokrenuti kad je u pitanju i hotel Korčula, o čijem vlasništvu se na sva zvona šuti ? Naime nedavno sam istraživao kada i pod kojim uvjetima se na tu nekretninu uknjižilo HTP Korčula i pronašao sam da je to napravljeno tek oko1991 godine.


Za taj slučaj do sada nisam imao nikakvu informaciju, međutim sve se može ispitati i ako nije nešto u redu poduzeti ćemo mjere. Međutim nisam upućen pa sada o tome ne mogu ništa reći.


– Grad Korčula ima vrijedne nekretnine poput zgrade u kojoj je Mediteranska plovidba i društvo Moreška, zatim zgradu nama poznatog Mliječnog restorana, tj. Arule, zatim Restoran Liburnu i niz drugih manjih, ali sa istima ne gospodari na najbolji način. Zašto se dio tih prostora koristi bez naknade ?


Gospodarenje gradskim prostorima je jedno vrlo krupno pitanje. Recimo odmah kako se ne može jednako vrednovati jedan prostor u starom gradu kao neki u blizini autobusnog kolodvora. I mislim da stari grad mora imat posebna pravila ponašanja i za one koji tamo žive i one koji imaju neki poslovni prostor. Gradska jezgra mora disati jednim posebnim ritmom i treba ga pripremati sve više kako bi sutra postao otvoreni muzej. Mislim da će tu nastati veliki problem, jer pojedinci u velikom broju provode samovolju na način što u ugovorima sa gradom imaju jedan, a uzurpiranjem većeg prostora se šire bez dozvole. Tko želi imati poslovni prostor u starom gradu, mora biti svjestan da će platiti više nego neki prostor oko “Banja”


Svi korisnici će morati poštovati određene uvjete i neće moći staviti stolicu i stol koji hoće, zatim neće koristiti rasvjetu koju hoće, niti svirati do zore po svojoj volji. Sve se treba precizirati odlukama, ali odluke se ne poštuju i zato ponavljam da ću za slijedeću godinu predložiti osnivanje samostalne službe Gradskog redarstva.


Grad Korčula ima veliku administraciju i veliki dio odlazi na plaće zaposlenika. Hoćete li pokrenuti možda nepopularno otpuštanje u korist novih zaposlenika u kulturi, ili možda za potrebe Grada potaknuti osnivanje odjela Konzervatorskog zavoda iz Dubrovnika, u kojem bi se uposlilo dvoje stručnjaka, ili ćete u djelovanju slijediti dosadašnji krivi kurs Poglavarstva u ponašanju prema kulturi u gradu ?


Donijeli smo jedan zaključak na Poglavarstvu da ćemo proanalizirat broj zaposlenih i sistematizaciju radnih mjesta, međutim ipak sam se uvjerio da nema puno zaposlenika, već nisu dobro raspoređeni. Važno je da svatko radi svoj posao i da nema praznog hoda, tj da je na svom radnom mjestu svatko iskorišten. Dalje mislim da Korčula mora imati Konzervatorski odjel s obzirom na obim i vrijednost kulturne baštine. Kad se pogleda koliko puta konzervatori moraju dolaziti u Korčulu, pa ti troškovi, dnevnice, sve je to nepotrebno i Grad je već u pregovorima da se to realizira. Još bih tome dodao da se Grad mora početi pripremati za UNESCO-ov popis Svjetske kulturne baštine.


– Što za vas kao Korčulanina znači lik Antuna Rozanovića ?


To je izuzetna osoba iz srednjevjekovne korčulanske povijesti koja zasigurno zaslužuje veću pažnju i značaj nego je mi pridajemo ….


Mislite li onda da takva povijesna osoba i bitka koju je vodio zaslužuju mjesto i spomen u kuli «Revelin» umjesto postava moreške, koja složit će te se, nema nikakve veze sa korčulanskim zidinama i ne ulazimo li takvim postavom zapravo u sferu kiča i kulturološkog falsifikata ?


Ja ne bi tako rekao, iako moreška nije izvorno korčulanska, ali ako se nešto štiti i njeguje četiristo godina onda je to vrijednost koju treba njegovati i mislim da nije pogreška što se izložba stavila u “Revelin” međutim nije to jedina kula koju će Grad imati na raspolaganju. I ostale su kule reprezentativne, ali neće u svima biti dozvoljena komercijalizacija, prema tome za postav Antuna Rozanovića i tu bitku ima prostora, samo ne znam koliki je obim građe koja bi mogla pomoći realizaciji toga postava.


– I sada pitanje koje je vezano uz prethodno. Čitajući program Nezavisne liste Čempres nisam nigdje pronašao da planirate potaknuti Dom moreške koji bi imao razne sadržaje, među kojima i sličan stalni postav poput ovoga u “Revelinu”?


Grad je sada dodijelio prostor Moreški u zgradi sadašnje Mediteranske, međutim postoje neki mali sporovi unutar toga rješenja pa se to ne može još realizirati. Radeći kroz gradsko Povjerenstvo na zaštiti samog plesa Moreška, došlo se do saznanja kako bi bilo potrebno utemeljiti Udrugu viteški ples Moreška i bez obzira što je ona podijeljena u dva društva, treba postaviti neka jedinstvena pravila ponašanja i napisati statut. To što će se ona plesati u dva društva nije problem. Međutim inzistirajući na tome shvatio sam da za to nema interesa, jer je pasivno raspoloženje na obje strane i mislim da oni više vole imati vlastita “carstva”, mada se mora reći da je suradnja društava odlična i raniji nesporazumi su prevladani. Međutim ponavljam; ne osjećam tu volju da se napravi ta Udruga sa čvrstim vodstvom. Nju bi i Grad trebao potaknuti, jer bi takav oblik udruživanja bio dobra podloga kako ste u pitanju naveli za Dom ili Muzej moreške. Mislim da bi za Korčulu ipak bilo dobro da postoji jedna moreška, jer moreška nije vlasništvo ni Sv. Cecilije ni “Moreške” nego je to vlasništvo grada Korčule.


I napominjem da to što se van Korčule pleše moreška snosimo odgovornost i mi sami, jer smo dopustili da se u gradu dogode dvije moreške i netko je tada sigurno pomislio da nama to i nije tako važno. Kad bi u Sinju bile dvije “Alke” možda bi sutra i u Istri bila neka treća.


Poznato je kako je gradnja ACI marine na ovoj lokaciji vaša ideja.
Kajete li se danas zbog toga, budući sama Marina i nije ispunila očekivane rezultate, tj. zakazao je onaj prateći ugostiteljski i hotelski segment, koji godinama radi loše a sami objekt mislim ni dan danas nema Uporabnu dozvolu, zatim je okrenut leđima Gradu, zagađuje korčulanski akvatorij i nekako je preblizu i neprimjeren ambijentu i vizuri srednjevjekovnoga Grada.


Kad je riječ o Marini, treba se vratiti u prošlost prije devetnaest godina, kada su bile velike rasprave oko gradnje marine. Prva ideja za gradnju marine je bila na Badiji i kamo sreće da smo je tamo nagradili i da se realizirao plan nautičkog centra. Danas bi Badija bila u sastavu Grada i kako je vjerojatno i bilo u planu uredila bi se Crkva i vratila Franjevcima. To se nije realiziralo i ostale su dvije varijante, jedna o gradnji marine na zapadnoj strani Grada, koju su apsolutno konzervatori odbacili i druga jedino preostala bila je ova sadašnja. Tada je Gradska vlast zaključila da je bolje realizirati marinu na ovoj lokaciji, nego ne imati marinu u Korčuli.


Pitam sada svakog građanina i one koji su me prozivali da sam prodao Grad Talijanima, što bi Korčula danas bez marine ? Ovo što je ACI marina spala samo na režim vezova bez nekog zabavnog i drugog sadržaja, to je pitanje vodstva poslije devedesetih kada je otišao gospodin Barbieri. Korčulani se sjećaju da je u to vrijeme restoran na katu bio najelitniji u gradu, a terasa je uz dobru glazbu i ples svaku večer bila prepuna turista.
Danas je potreba za novom marinom i ova ni izdaleka ne može zadovoljiti potrebe Grada.


– Koju ste najveću grešku napravili , obnašajući dužnosti u Gradu, ili na otoku Korčuli?


Sigurno da sam u četrdeset godina djelovanja u politici i gospodarstvu napravio neku grešku, ali ne ozbiljnu, recimo generacija prije mene je pogriješila gradeći brodogradilište na lokaciji gdje je sada, ali 1948 godine su bile takve okolnosti i Informbiro, i nitko tada nije razmišljao ni T o turizmu. Moja generacija je sve snage bacila na izgradnju infrastrukture i razvoj gospodarstva. To su fundamentalni objekti i recimo samo vodovod, kao takva investicija vrlo je vrijedna i gotovo neponovljiva. Sa onim što smo mi ostavili, možemo biti ponosni.


– Pripadate li danas lijevoj političkoj opciji ?


Pripadam lijevoj političkoj opciji, po svom habitusu, po svojem ponašanju u zadnjih pedeset godina. Meni vezanost za ljevicu ne znači nikakav ekstremizam niti boljševizam, već to predstavlja jednu socijalnu i ljudsku opciju u kojoj ljudi trebaju živjeti dostojanstveno. Moja lijeva orijentacije nije povezana ni sa jednom političkom strankom .


– Ako bi protokol zahtijevao bi li umjesto gradonačelnika otišli u Katedralu na neku svečanu Misu ?


U principu nisam sklon tome, ali kao građanin Korčule i pripadnik stare korčulanske obitelji volim te stare korčulanske običaje i tradicije i nije prošla ni jedna procesija za sv. Todora ili “Veli petak” a da nisam došao ispred Katedrale odati na svoj način poštovanje tim običajima, koje smatram vrlo značajnim za Korčulu. A na misu, ako bi zahtijevao protokol, vjerojatno bi pošao, ali iz nekog uvjerenja ne.


– Napisali ste knjigu o Korčulanskoj brodogradnji. Sviđa li vam se ideja o Muzeju korčulanske brodogradnje na otvorenom u prostoru sadašnjeg spomenika na Trgu pomirenja, gdje je do šezdesetih zaista i bio mali “škver” ?


Moja ideja je bila da bi se jedna stara baraka mogla rekonstruirat i smjestiti van zidina na poziciji kod «Puntina» Tu bi se mogao smjestiti klasični postav tradicionalnog građenja drvene barke gdje bi se moglo naći nekoliko ljudi koji bi preko turističke sezone gradili barku. Kroz tu simulaciju turisti bi osjetili miris “pegule” i cmilja koji su brodograditelji palili za krivljenje drvenih elemenata Po korčulanskim kućama danas postoji mnogo alata , pa tako i ja u kutu svoje kuće imam alat kojim je moj otac gradio barke. Tim muzejom bi se naglasilo da je ipak na istočnoj strani Jadrana Korčula bila centar brodogradnje.


– Prometna povezanost je vrlo loša sa Splitom i dalje sa Metropolom, ali kažite mi može li u kratkom roku konačno ova generacija poput svih gradova na svijetu, doživjeti brzu putničku vezu do svog županijskog centra Dubrovnika ?


Mislim da je Korčula u turističkoj sezoni dosta dobro povezana, ali ova linija fali i ona bi bila potrebna.


– Nije li vam ovaj mandat dobra priprema za nove Lokalne izbore na kojima će se izravno birati gradonačelnik ? Hoćete li se kandidirati ?


Ne znam, imam godina, a za četiri godine još više, ali u mnogome ovisi o tome kako i koliko ću doprinijeti u rješavanju krupnih problema u gradu, mada danas kada razmišljam o tome više mi se čini ne, nego da. Novi zakon još nije na snazi, ali Država se mora decentralizirati, dajući lokalnoj samoupravi veći značaj.


– Na kraju o medijima. Jesmo li mi u Korčuli spremni na proces demokracije, potaknute, prvenstveno slobodom pisane i izrečene riječi i nisu li način pisanja i izvještavanja po vama malo zastarjeli ? U tu prosudbu uključujem i Radio Korčulu.


Mediji moraju apsolutno biti slobodni i sa time u vezi i rad lokalne vlasti mora biti javan i tu se ne mora ništa skrivati. Nemamo najbolji sustav izvještavanja i moramo pronaći neki bolji. Recimo novinari na sjednicama Gradskog poglavarstva možda i nisu potrebni, već bi bilo bolje poslije svake sjednice da gradonačelnik sa bližim suradnicima dođe na konferenciju za tisak, gdje bi novinari postavljali pitanja i na taj način bi i građani nekako bili uključeni u gradsku problematiku. Kada o nekom pitanju ne bi bilo suglasja, onda mislim da bi se moglo izaći pred građane, pa čak ako treba i na referendum.


Kad je riječ o Radiju Korčula, mislim da se treba transformirati iz temelja, u smislu da mora biti moderniji, obrađivati gradske teme i to mislim zahtijeva drugačiju koncepciju, kako vlasničku, tako i programsku. Sada su vlasnici nekolicina subjekata, a jedino ga grad Korčula financira. Izravno prenošenje sjednica Gradskog vijeća nije potrebno i to često djeluje kontra produktivno i mnogim građanima je to dosadno i smiješno. Dovoljno bi bilo prenositi samo važne točke i pojedine dijelove sjednica.


– Predlažem da se ponovno nađemo na istom mjestu, u trenutku kada realizirate neki vaš projekt iz programa Nezavisne liste Čempres. Na kraju kažite ako želite još nešto reći.


Mi u našem programu Nezavisne liste Čempres imamo nekoliko točaka kod kojih ni po koju cijenu nećemo popustiti. Tvrdimo da su to za Grad vrlo važne stvari i na njima ćemo inzistirati i ako ne bude suglasja u Poglavarstvu, možemo prihvatiti da se ide na izjašnjavanje građana, što ne znači da ćemo pokušati rušiti vlast iz nekog hira i stvarati probleme gdje ih nema, ali želimo ustrajati na primarnim problemima za ovaj grad. Tu bi kratko uvrstio pitanja: Rješavanje prometa, prenamjena prostora brodogradilišta, izgradnja gospodarske zone, zaštita kulturne baštine, posebno staroga grada, te da ne zaboravimo, sudjelovanje građana u upravljanju gradom.


Razgovor vodio Smiljan Strihić
u Hotelu Korčula, 17. kolovoza 2005 godine

Pošalji dalje: