PRIOPĆENJE SPORTAŠA KORČULE


PRIOPĆENJE SPORTAŠA KORČULE

Poštovani građani Korčule,

U godini velikih vanjskopolitičkih uspjeha Hrvatske, dobijenog statusa “kandidata” za EU i formalnog početka pregovora, najbolje posljeratne turističke sezone, u doba velikih infrastrukturnih zahvata, gradnje i otvaranja autocesta, građevinskog boom-a u cjeloj Hrvatskoj, velikih očekivanja i obećanja, tiho – gotovo šaptom, pao je i u nemilosrdni škafetin neprihvaćenih saborskih amandmana simbolično je zatvoren, Amandman Br. (a ko više i pamti taj nesretni broj), izrečen u “Saboru RH”, o potrebi izgradnje trodjelne Školske sportske dvorane u gradu Korčuli, predložen od strane saborskog zastupnika HSS-a gosp. Ante Markova, dana 29. Studenog 2005 godine.


Mala i brza pljuska “krojača” našeg državnog proračuna, ništavnog značaja za saborsku većinu, odzvonila je “hodničkom jekom” u ušima sviju nas koji ovaj otočki, korčulanski, gradski život, pokušavamo živjeti sa dobrom vjerom, radom u našim sportskim klubovima, kako u samom gradu, tako i u Žrnovu, Pupnatu, Čari, Račišću ili pak u susjednoj općini Lumbardi, sa neslućeno velikim brojem naše djece, željnih sporta, natjecanja, igre i radosti, daleko od uobičajene administrativne proformne brige i obećanja u formama: “bit će”, “samo što nije”, “vjerujte činimo sve”…, koja se ruše i lome u treptaju oka, nestaju i pretvaraju u duge četverogodišnje agonije novih (lažnih) obećanja.


Idejni projekt, Prostorni plan, Urbanistički plan, nerješeni vlasnički odnosi na zemljištu predviđenom za i tim planovima, (ne)interes “Ministarstva znanosti, obrazovanja (mislimo da negdje između sramežljivo “uskače” i rječ – sporta)”, Lokacijska dozvola, Građevinska dozvola, Uporabna dozvola i slične izvedenice i inačice ove velike “kašete brokava” od “Projekta izgradnje nove školske sportske dvorane” u gradu Korčuli, šuškaju, bruje i konačno…, počinju nam najozbiljnije smetati, jer se osjećamo malima, potlačenima, izigranima, prevarenima ili ako baš hoćete znati u punom smislu – otočanima…


…, a biti otok, da Vas podsjetimo; po najprostijoj definiciji znači predstavljati čvrstu kopnenu hrid sa sve četiri strane svijeta okruženu morem!


Po toj prirodnoj i znanstvenoj definiciji, mi kao stanari te hridi možemo biti ispunjeni zadovoljstvom življenja i blagodatima iste na način koji mi, ali stvarno samo mi – otočani, možemo cijeniti i sa njima živjeti, ali nažalost to nam za potpuni, pa budimo objektivni i za ravnopravan život, jednostavno nije i nemože biti dovoljno.


Biti otok u današnjoj RH, u sadašnjoj konstalaciji snaga političkih elita, saborskih mahača, vladinih “skrbnika” za more, gdje kao tajnik “Ministarstva mora, turizma, prometa i (zamislite) razvitka” – gle čuda, uzde drži otočanin, Korčulanin (pardon, ma znate već odakle je…), gradske opozicije ili županijske pozicije sa destrukcijskim “komandama” u punoj snazi, znači biti sa sve četiri strane okružen morem ignorancije, nepoštivanja, nerazumjevanja potreba ovih ljudi i svih onih kojima život na otoku nije štura ljetna reanimacija iz devetomjesečne kome, nestvarna življenja na margini zbilje i realnosti.


Imamo mi telefone, mobitele, internet, vinjetirani smo (kako i dolikuje “stoci sitnog zuba”) na trajektne linije, nismo mi baš tako odsjećeni, a imamo i televiziju! …, e baš u ovim danima kada nas naša HTV nacionale putem najgledanije i omiljene TV serije indikativnog i nama posve prikladnog naziva “Ljubav u zaleđu”, zbunjuje prikazima Orebića, pardon Šolte i Brački zamjenjuje Pelješkim kanalom – perom redateljeve slobode, vrlo je vjerojatno da ni naši saborski «mahači» nisu imali pojima koje to “malo misto” na nekakvom otoku ili možda na poluotoku, a možda negdje i u priobalju, želi ni manje ni više nego novu školsku dvoranu…, ma zamislite vi njih: “Ni masline im nema ko pobrati, a oni bi šteli nekakvu novu sportsku dvoranu, ne…”!


DOSTA JE BILO VI TKZ. VELIKI “IGRAČI” – DOOSSSTTTTAAAAA!!!!!!


Dok i dalje bude hvalevrijednog entuzijazma naših sportskih djelatnika, njihove snage i motiva za rad u sportskim klubovima, tinjat će i naša nada da će naša djeca u prijelomnim godinama svojih života umjesto na:


– kafiće, cigarete, travu, shit, extasi ili nešto još gore…, da gospodo “mahači” umjesto svega toga, točno ovim redom kako je napisano, što im na pladnju servira Vaša politika nerazumijevanja i bjega od realnosti i stvarnosti ovog života na marginama…;


– misliti na nove treninge i utakmice, taktiku i tehniku, putovanja i sportska uzbuđenja, sanjati svoje sportske heroje, misliti o “Kupu kupova” kojeg je 1978 godine, “KPK” sa ponosom donio u svoj grad, a sutra će ga opet donjeti rukometni klub, tae-kwon-do borci ili plivači i vaterpolisti, na ponovnu radost svih nas…


Onaj ko u ovome gradu i dalje misli da je izgradnja školske sportske dvorane politički problem, najozbiljnije poručujemo da se osvijesti i otrijezni, te po potrebi posjeti odgovarajućeg liječnika.


Onome ko je do sada ovaj projekt od životne važnosti za sve nas u gradu Korčuli opstruirao, bilo na “Županijskoj skupštini” bilo u “Saboru RH” kao “mahač udarnik”, poručujemo da u dane najvećih zimskih bura, sjedne na mrkentu i udarima vjetra pročisti misli i još jednom dobro promisli di je, za što živi i za što se bori, na onim mjestima na koja su ga doveli glasovi roditelja iste one djece, koja će nažalost “boomerang efekt” njihove bahate ignorancije u vezi s izgradnjom ove sportske dvorane, osjetiti u godinama i vremenima koja su pred njima.


Nakon svega što se oko izgradnje naše školske sportske dvorane «odigralo» u zadnje vrijeme, ovim putem, a kao završni rezime, priznajemo i vlastite nemoći u izmjeni surove stvarnosti, ostaje nam samo ljudski se nadati, da će se ovaj u vjetar bačeni “boomerang” munjevito vratiti nazad i sasjeći bahata krila onim politčkim strukturama i bolesnim umovima, koji su nepravedno svoje stranačke interese stavili ispred višegodišnje čežnje svakoga ko živi, promišlja i voli ovaj grad i njegove najmlađe, te racionalno vodi računa o njihovoj budućnosti.


U OČEKIVANJU POVRATKA BOOMERANGA I RAZUMA, SRDAČAN POZDRAV!

Sportaši Korčule


Korčula 06. Prosinca, 2005 godine.


PRIOPĆENJE SPORTAŠA KORČULE

Poštovani građani Korčule,

U godini velikih vanjskopolitičkih uspjeha Hrvatske, dobijenog statusa “kandidata” za EU i formalnog početka pregovora, najbolje posljeratne turističke sezone, u doba velikih infrastrukturnih zahvata, gradnje i otvaranja autocesta, građevinskog boom-a u cjeloj Hrvatskoj, velikih očekivanja i obećanja, tiho – gotovo šaptom, pao je i u nemilosrdni škafetin neprihvaćenih saborskih amandmana simbolično je zatvoren, Amandman Br. (a ko više i pamti taj nesretni broj), izrečen u “Saboru RH”, o potrebi izgradnje trodjelne Školske sportske dvorane u gradu Korčuli, predložen od strane saborskog zastupnika HSS-a gosp. Ante Markova, dana 29. Studenog 2005 godine.


Mala i brza pljuska “krojača” našeg državnog proračuna, ništavnog značaja za saborsku većinu, odzvonila je “hodničkom jekom” u ušima sviju nas koji ovaj otočki, korčulanski, gradski život, pokušavamo živjeti sa dobrom vjerom, radom u našim sportskim klubovima, kako u samom gradu, tako i u Žrnovu, Pupnatu, Čari, Račišću ili pak u susjednoj općini Lumbardi, sa neslućeno velikim brojem naše djece, željnih sporta, natjecanja, igre i radosti, daleko od uobičajene administrativne proformne brige i obećanja u formama: “bit će”, “samo što nije”, “vjerujte činimo sve”…, koja se ruše i lome u treptaju oka, nestaju i pretvaraju u duge četverogodišnje agonije novih (lažnih) obećanja.


Idejni projekt, Prostorni plan, Urbanistički plan, nerješeni vlasnički odnosi na zemljištu predviđenom za i tim planovima, (ne)interes “Ministarstva znanosti, obrazovanja (mislimo da negdje između sramežljivo “uskače” i rječ – sporta)”, Lokacijska dozvola, Građevinska dozvola, Uporabna dozvola i slične izvedenice i inačice ove velike “kašete brokava” od “Projekta izgradnje nove školske sportske dvorane” u gradu Korčuli, šuškaju, bruje i konačno…, počinju nam najozbiljnije smetati, jer se osjećamo malima, potlačenima, izigranima, prevarenima ili ako baš hoćete znati u punom smislu – otočanima…


…, a biti otok, da Vas podsjetimo; po najprostijoj definiciji znači predstavljati čvrstu kopnenu hrid sa sve četiri strane svijeta okruženu morem!


Po toj prirodnoj i znanstvenoj definiciji, mi kao stanari te hridi možemo biti ispunjeni zadovoljstvom življenja i blagodatima iste na način koji mi, ali stvarno samo mi – otočani, možemo cijeniti i sa njima živjeti, ali nažalost to nam za potpuni, pa budimo objektivni i za ravnopravan život, jednostavno nije i nemože biti dovoljno.


Biti otok u današnjoj RH, u sadašnjoj konstalaciji snaga političkih elita, saborskih mahača, vladinih “skrbnika” za more, gdje kao tajnik “Ministarstva mora, turizma, prometa i (zamislite) razvitka” – gle čuda, uzde drži otočanin, Korčulanin (pardon, ma znate već odakle je…), gradske opozicije ili županijske pozicije sa destrukcijskim “komandama” u punoj snazi, znači biti sa sve četiri strane okružen morem ignorancije, nepoštivanja, nerazumjevanja potreba ovih ljudi i svih onih kojima život na otoku nije štura ljetna reanimacija iz devetomjesečne kome, nestvarna življenja na margini zbilje i realnosti.


Imamo mi telefone, mobitele, internet, vinjetirani smo (kako i dolikuje “stoci sitnog zuba”) na trajektne linije, nismo mi baš tako odsjećeni, a imamo i televiziju! …, e baš u ovim danima kada nas naša HTV nacionale putem najgledanije i omiljene TV serije indikativnog i nama posve prikladnog naziva “Ljubav u zaleđu”, zbunjuje prikazima Orebića, pardon Šolte i Brački zamjenjuje Pelješkim kanalom – perom redateljeve slobode, vrlo je vjerojatno da ni naši saborski «mahači» nisu imali pojima koje to “malo misto” na nekakvom otoku ili možda na poluotoku, a možda negdje i u priobalju, želi ni manje ni više nego novu školsku dvoranu…, ma zamislite vi njih: “Ni masline im nema ko pobrati, a oni bi šteli nekakvu novu sportsku dvoranu, ne…”!


DOSTA JE BILO VI TKZ. VELIKI “IGRAČI” – DOOSSSTTTTAAAAA!!!!!!


Dok i dalje bude hvalevrijednog entuzijazma naših sportskih djelatnika, njihove snage i motiva za rad u sportskim klubovima, tinjat će i naša nada da će naša djeca u prijelomnim godinama svojih života umjesto na:


– kafiće, cigarete, travu, shit, extasi ili nešto još gore…, da gospodo “mahači” umjesto svega toga, točno ovim redom kako je napisano, što im na pladnju servira Vaša politika nerazumijevanja i bjega od realnosti i stvarnosti ovog života na marginama…;


– misliti na nove treninge i utakmice, taktiku i tehniku, putovanja i sportska uzbuđenja, sanjati svoje sportske heroje, misliti o “Kupu kupova” kojeg je 1978 godine, “KPK” sa ponosom donio u svoj grad, a sutra će ga opet donjeti rukometni klub, tae-kwon-do borci ili plivači i vaterpolisti, na ponovnu radost svih nas…


Onaj ko u ovome gradu i dalje misli da je izgradnja školske sportske dvorane politički problem, najozbiljnije poručujemo da se osvijesti i otrijezni, te po potrebi posjeti odgovarajućeg liječnika.


Onome ko je do sada ovaj projekt od životne važnosti za sve nas u gradu Korčuli opstruirao, bilo na “Županijskoj skupštini” bilo u “Saboru RH” kao “mahač udarnik”, poručujemo da u dane najvećih zimskih bura, sjedne na mrkentu i udarima vjetra pročisti misli i još jednom dobro promisli di je, za što živi i za što se bori, na onim mjestima na koja su ga doveli glasovi roditelja iste one djece, koja će nažalost “boomerang efekt” njihove bahate ignorancije u vezi s izgradnjom ove sportske dvorane, osjetiti u godinama i vremenima koja su pred njima.


Nakon svega što se oko izgradnje naše školske sportske dvorane «odigralo» u zadnje vrijeme, ovim putem, a kao završni rezime, priznajemo i vlastite nemoći u izmjeni surove stvarnosti, ostaje nam samo ljudski se nadati, da će se ovaj u vjetar bačeni “boomerang” munjevito vratiti nazad i sasjeći bahata krila onim politčkim strukturama i bolesnim umovima, koji su nepravedno svoje stranačke interese stavili ispred višegodišnje čežnje svakoga ko živi, promišlja i voli ovaj grad i njegove najmlađe, te racionalno vodi računa o njihovoj budućnosti.


U OČEKIVANJU POVRATKA BOOMERANGA I RAZUMA, SRDAČAN POZDRAV!

Sportaši Korčule


Korčula 06. Prosinca, 2005 godine.

Pošalji dalje: