Dani korčulanske sramote

Dani korčulanske sramote

KORČULA – “Učenici korčulanske srednje škole, pod vodstvom svog meštra Iva Sardelića, ovih su dana prionuli popravku i obnovi nedavno srušenih topova sa Rampade u Korčuli, dokazujući kako korčulanska mladost zna i raditi, a ne samo rušiti. U vjeri da se destrukcija neće ponoviti, topovi će u travnju biti postavljeni na svoje mjesto, koje i mlade i stare potiče na dobro, s pogledom uprtim ne samo na Pelješki kanal, već i na bogatu prošlost, a svakako normalnu i zdravu budućnost” – veoma lijepo je još u ožujku napisao korčulanski novinar Nenad Kosović.

Priznajem, ta me vijest nakon što je top ležao desetak dana napušten prilično oraspoložila, jer gledanje takvog spomenika u tom stanju bilo je veoma tužno. Već sam se pripremio sa nekoliko prijatelja odnijeti ga, jer činilo mi se, ionako nikog nije ni briga.

Tada sam (21.3.) napisao sljedeći tekst pod naslovom “Zaboravljeni prkos”: “Zaista je žalosno gledati stari top na Rampadi kako leži na asfaltu ostavljen i napušten. Ipak je nekakav svjedok ili simbol, barem bi to trebao biti, nekih davnih vremena, koja ma koliko često teška ili nesretna bila, čine povijest našeg naroda. Nakon što su gotovo svi susjedni ili malo udaljeniji narodi u proteklim stoljećima osvajali naš Grad s manje ili više uspjeha, topovi s Rampade (iako su možda samo ratni pljen) na neki način predstavljaju i simbol našeg preživljavanja i prkosa, onako upereni prijeteće prema moru, tom istom, koje nam je uvijek dovodilo razne osvajačke mornarice, kao npr. tursku 1571. ili onu od prije samo 15-tak godina.”

Informacija da je top odnešen u Srednju školu na popravak činila se logičnom i pametnom. Zašto ga nebi popravila baš korčulanska mladost? Osim što će izrada takvog postolja koristiti u edukativne svrhe budućim stolarima vjerojatno će biti i jeftinija. Nekoliko sam puta naivno pokušavao doći do informacije kada će novo postolje biti izrađeno nadajući se kako će već ovog ljeta top podsjećati korčulane ali i turiste o našoj bogatoj i ponosnoj povijesti ali uvijek isti odgovor – “Izrađuje se u školi”.

Ne znam tko ga je tamo bacio niti tko je kriv što leži par metara od kontejnera očito još od ožujka. Tko je kriv trenutno nije važno (ne trenutno), važnija je sama tužna spoznaja da je naše poštovanje prema tradiciji, povijesti, kulturnim spomenicima i bogatstvu koje smo naslijedili – zaista nestalo, a stara se Korčula može sramiti i crveniti dok ne pukne!

Zaista su došli dani korčulanske sramote i potruditi ću se da netko plati za ovo.








Tekst i snimke: Tino Andrijić

Dani korčulanske sramote

KORČULA –  “Učenici korčulanske srednje škole, pod vodstvom svog meštra Iva Sardelića, ovih su dana prionuli popravku i obnovi nedavno srušenih topova sa Rampade u Korčuli, dokazujući kako korčulanska mladost zna i raditi, a ne samo rušiti. U vjeri da se destrukcija neće ponoviti, topovi će u travnju biti postavljeni na svoje mjesto, koje i mlade i stare potiče na dobro, s pogledom uprtim ne samo na Pelješki kanal, već i na bogatu prošlost, a svakako normalnu i zdravu budućnost” – veoma lijepo je još u ožujku napisao korčulanski novinar Nenad Kosović.

Priznajem, ta me vijest nakon što je top ležao desetak dana napušten prilično oraspoložila, jer gledanje takvog spomenika u tom stanju bilo je veoma tužno. Već sam se pripremio sa nekoliko prijatelja odnijeti ga, jer činilo mi se, ionako nikog nije ni briga.

Tada sam (21.3.) napisao sljedeći tekst pod naslovom “Zaboravljeni prkos”: “Zaista je žalosno gledati stari top na Rampadi kako leži na asfaltu ostavljen i napušten. Ipak je nekakav svjedok ili simbol, barem bi to trebao biti, nekih davnih vremena, koja ma koliko često teška ili nesretna bila, čine povijest našeg naroda. Nakon što su gotovo svi susjedni ili malo udaljeniji narodi u proteklim stoljećima osvajali naš Grad s manje ili više uspjeha, topovi s Rampade (iako su možda samo ratni pljen) na neki način predstavljaju i simbol našeg preživljavanja i prkosa, onako upereni prijeteće prema moru, tom istom, koje nam je uvijek dovodilo razne osvajačke mornarice, kao npr. tursku 1571. ili onu od prije samo 15-tak godina.”

Informacija da je top odnešen u Srednju školu na popravak činila se logičnom i pametnom. Zašto ga nebi popravila baš korčulanska mladost? Osim što će izrada takvog postolja koristiti u edukativne svrhe budućim stolarima vjerojatno će biti i jeftinija. Nekoliko sam puta naivno pokušavao doći do informacije kada će novo postolje biti izrađeno nadajući se kako će već ovog ljeta top podsjećati korčulane ali i turiste o našoj bogatoj i ponosnoj povijesti ali uvijek isti odgovor – “Izrađuje se u školi”.

Ne znam tko ga je tamo bacio niti tko je kriv što leži par metara od kontejnera očito još od ožujka. Tko je kriv trenutno nije važno (ne trenutno), važnija je sama tužna spoznaja da je naše poštovanje prema tradiciji, povijesti, kulturnim spomenicima i bogatstvu koje smo naslijedili – zaista nestalo, a stara se Korčula može sramiti i crveniti dok ne pukne!

Zaista su došli dani korčulanske sramote i potruditi ću se da netko plati za ovo.

 








Tekst i snimke: Tino Andrijić

Pošalji dalje: