Di je Mišo Kirhmajer?

Di je Mišo Kirhmajer?

KORČULA – Prije nekoliko dana u razgovoru s prijateljima i poznanicima autor ovog napisa doživio je i mnoga pitanja, ka da sam povjesničar, znanstvenik, pravnik, građevinar ili umjetnik, pa i glazbeni znalac. A ja jadan da sam učio medicinsku školu bio bih likar, a ja učio industrijsku i postao i ostao bravar. Moja novinarsko – radijska djelatnost je slučajna, ali sam trenutno najstariji novinski izvjestitelj i kroničar Korčule. Trudim se na mnoga pitanja dati i svoj komentar. A onda bio zatečen pitanjem, A znaš li ti Niko di je Mišo Kihmajer?.

Najboje da ne znan ! Sugovornik uporan “Mišo je bi nešto bolestan” Ma isto san se pripa, odgovori sam Bože moj-i da umre, normalno je, ali i poznato da ljudi umiru a legende ostaju. Mišo je živ i zdrav, jer onaj koji s pjesmom kroz život korača vječno će biti mlad, a protumačih tada i onu biblijsku da glazba oplemenjuje i dušu i tijelo. Učinilo mi se da san bio donekle dosadan, jer pravi stari Korčulanin nije vidio Miša odavna, a ja po djetinjstvu Potomjanin a po vokaciji i lokaciji od 1964. godine Korčulanin znan da je Mišo išo u Potomje di vodi Hrvatsku Narodnu Glazbu.

I obećo sam sugovorniku pokazat najfriškiju sliku Miša Kihmajera, za koju ne zna ni Mišo niti bilo tko drugi, a ja izazvan eto je pokazujem putem interneta. Nedavno za vrijeme Svečane proslave obilježavanja desete obljetnice osnivanja i djelovanja osnovne Glazbene škole u Korčuli (Područno odjeljenje Umjetničke škole “Luke Sorkočevića” iz Dubrovnika) snimio sam fotografije i ljude koji gledaju izložbu i glazbenike uz prepuno gledalište u kino dvorani za vrijeme Svečanog koncerta. Nedavno brišem fotografije, kad tamo slučajno pronalazim da mi smetaju Aco Pecotić i Mišo Kihmajer u snimanju postavljene uvećane fotografije na zidu polaznika Glazbene škole. I za dišpet mom sugovorniku uz moju tvrdnju “MIŠO JE TAMO DI JE GLAZBA” evo poklona moje slike i teksta uz izmišljeni intervju.

ACO SKAKALO: Mišo, ovi slave 10 godina a mi nismo ni onih 40.
MIŠO: E moj Aco, a kako bi to sad bilo, ne bi se ni jilo ni pilo.
ACO: Evo ovako, kad nismo dobili barem prvi red večeras da nas drugi pripoznaju, i mi boje vidimo nasljednike, idemo se pripremit. Ja ko Smokvičanin pristajen minjat tvoj Potomski DINGAČ za moj POŠIP, a pomoga bi i VELE s PLAVCEM iz Kune. A za spezu pusti ANTETA kuhara u Tamare jer on sad živi u cilemu Domu kulture di se balalo, pivalo i sviralo.
MIŠO : Aco, pusti , ja ne bi moga alavija ni perun uzet u ruku, jer nismo ga odavno zajedno ni držali.
NIKO PERIĆ upada u izmišljeni intervju : Nemojte se najidit, ja ću Vas primit na Radio i napisat članak o prvoj pjevačkoj klapi osnovanoj u Korčuli 1966. god. pod nazivom PERUN koju je osnovo MIŠO.

On je nakon smrti legendarnog Bepice Svobode postao mladi kapelnik glazbe u tadašnjem RKUD “Moreška”, kao i zborovođa, kompozitor, pjevač i voditelj klape PERUN koja je kasnije prominila ime u MOREŠKA.


ACO : Periću odakle si to prepisa.
JA NIKO PERIĆ: Iz povijesti Omiškog festivala di piše da ste te prve godine osvojili i prvu nagradu stručnog žirija.
MIŠO: On je Moj Potomjanin, a mi se dobro znalazimo. A sad ozbiljno, stvarno pristajen da se sastane stara klapa i zapiva dogodine na Ivetovomu festivalu Marko Polo Festu, festivalu Pisme, vina i lipote. A tega ni danas nama ne bi falilo osim lipote.
ACO: Niko, danu ti dodaj još štogod da ne bude da se mi falimo.
JA NIKO: Prepisujem i da je MIŠO uspio nagovorit i JUGOTON koji je zaradi velike pare na prodaji LP ploče s 24 dalmatinske pisme u izvođenju klape Moreška. Mišo je osnovo i BIS veliku plesnu skupinu.
MIŠO: Danu Niko fermaj da ti ACO ne reče fremaj, znan ja da si ti konobari u Plesnoj sali Doma kulture kad je Nikša bi direktor a Marica kuharica i Živo šef – šefova.
ACO: Isto si moga reć tvojima na Radio da puste pisme klape MOREŠKA uz 40 godina trajanja.
JA NIKO: Strah me je, na Radiju više ne postoje gramofoni, sad sviraju kompjuteri i oni CD ili DVD (Ne vatrogasni), a nema ni igala.
Pa za kraj moga IZMIŠLJENOG INTERVJUA evo i vica:
Susreo CD gramofonsku ploču i pita je: Je si li još na igli ???????


Tekst i izmišljeni Intervju za Internet, kako i fotografiju učini: NIKO PERIĆ


Uz ispriku Mišu i ACU što im stvarno nisam pita odobrenje za objavljivanje, ali kriva je fotografija koja ne laže,nego kaže :MIŠO JE TAMO DI JE GLAZBA.


Di je Mišo Kirhmajer?

KORČULA – Prije nekoliko dana u razgovoru s prijateljima i poznanicima autor ovog napisa doživio je i mnoga pitanja, ka da sam povjesničar, znanstvenik, pravnik, građevinar ili umjetnik, pa i glazbeni znalac. A ja jadan da sam učio medicinsku školu bio bih likar, a ja učio industrijsku i postao i ostao bravar. Moja novinarsko – radijska djelatnost je slučajna, ali sam trenutno najstariji novinski izvjestitelj i kroničar Korčule. Trudim se na mnoga pitanja dati i svoj komentar. A onda bio zatečen pitanjem, A znaš li ti Niko di je Mišo Kihmajer?.

Najboje da ne znan ! Sugovornik uporan “Mišo je bi nešto bolestan” Ma isto san se pripa, odgovori sam Bože moj-i da umre, normalno je, ali i poznato da ljudi umiru a legende ostaju. Mišo je živ i zdrav, jer onaj koji s pjesmom kroz život korača vječno će biti mlad, a protumačih tada i onu biblijsku da glazba oplemenjuje i dušu i tijelo. Učinilo mi se da san bio donekle dosadan, jer pravi stari Korčulanin nije vidio Miša odavna, a ja po djetinjstvu Potomjanin a po vokaciji i lokaciji od 1964. godine Korčulanin znan da je Mišo išo u Potomje di vodi Hrvatsku Narodnu Glazbu.

I obećo sam sugovorniku pokazat najfriškiju sliku Miša Kihmajera, za koju ne zna ni Mišo niti bilo tko drugi, a ja izazvan eto je pokazujem putem interneta. Nedavno za vrijeme Svečane proslave obilježavanja desete obljetnice osnivanja i djelovanja osnovne Glazbene škole u Korčuli (Područno odjeljenje Umjetničke škole “Luke Sorkočevića” iz Dubrovnika) snimio sam fotografije i ljude koji gledaju izložbu i glazbenike uz prepuno gledalište u kino dvorani za vrijeme Svečanog koncerta. Nedavno brišem fotografije, kad tamo slučajno pronalazim da mi smetaju Aco Pecotić i Mišo Kihmajer u snimanju postavljene uvećane fotografije na zidu polaznika Glazbene škole. I za dišpet mom sugovorniku uz moju tvrdnju “MIŠO JE TAMO DI JE GLAZBA” evo poklona moje slike i teksta uz izmišljeni intervju.

ACO SKAKALO: Mišo, ovi slave 10 godina a mi nismo ni onih 40.
MIŠO: E moj Aco, a kako bi to sad bilo, ne bi se ni jilo ni pilo.
ACO: Evo ovako, kad nismo dobili barem prvi red večeras da nas drugi pripoznaju, i mi boje vidimo nasljednike, idemo se pripremit. Ja ko Smokvičanin pristajen minjat tvoj Potomski DINGAČ za moj POŠIP, a pomoga bi i VELE s PLAVCEM iz Kune. A za spezu pusti ANTETA kuhara u Tamare jer on sad živi u cilemu Domu kulture di se balalo, pivalo i sviralo.
MIŠO : Aco, pusti , ja ne bi moga alavija ni perun uzet u ruku, jer nismo ga odavno zajedno ni držali.
NIKO PERIĆ upada u izmišljeni intervju : Nemojte se najidit, ja ću Vas primit na Radio i napisat članak o prvoj pjevačkoj klapi osnovanoj u Korčuli 1966. god. pod nazivom PERUN koju je osnovo MIŠO.

On je nakon smrti legendarnog Bepice Svobode postao mladi kapelnik glazbe u tadašnjem RKUD “Moreška”, kao i zborovođa, kompozitor, pjevač i voditelj klape PERUN koja je kasnije prominila ime u MOREŠKA.


ACO : Periću odakle si to prepisa.
JA NIKO PERIĆ: Iz povijesti Omiškog festivala di piše da ste te prve godine osvojili i prvu nagradu stručnog žirija.
MIŠO: On je Moj Potomjanin, a mi se dobro znalazimo. A sad ozbiljno, stvarno pristajen da se sastane stara klapa i zapiva dogodine na Ivetovomu festivalu Marko Polo Festu, festivalu Pisme, vina i lipote. A tega ni danas nama ne bi falilo osim lipote.
ACO: Niko, danu ti dodaj još štogod da ne bude da se mi falimo.
JA NIKO: Prepisujem i da je MIŠO uspio nagovorit i JUGOTON koji je zaradi velike pare na prodaji LP ploče s 24 dalmatinske pisme u izvođenju klape Moreška. Mišo je osnovo i BIS veliku plesnu skupinu.
MIŠO: Danu Niko fermaj da ti ACO ne reče fremaj, znan ja da si ti konobari u Plesnoj sali Doma kulture kad je Nikša bi direktor a Marica kuharica i Živo šef – šefova.
ACO: Isto si moga reć tvojima na Radio da puste pisme klape MOREŠKA uz 40 godina trajanja.
JA NIKO: Strah me je, na Radiju više ne postoje gramofoni, sad sviraju kompjuteri i oni CD ili DVD (Ne vatrogasni), a nema ni igala.
Pa za kraj moga IZMIŠLJENOG INTERVJUA evo i vica:
Susreo CD gramofonsku ploču i pita je: Je si li još na igli ???????


Tekst i izmišljeni Intervju za Internet, kako i fotografiju učini: NIKO PERIĆ


Uz ispriku Mišu i ACU što im stvarno nisam pita odobrenje za objavljivanje, ali kriva je fotografija koja ne laže,nego kaže :MIŠO JE TAMO DI JE GLAZBA.


Pošalji dalje: