Mare monstrum

“Mare monstrum”


KORČULA – Zahvaljujući našoj “Arhivi objavljenih vijesti” opet imamo zadovoljstvo uživati u orgijanju što “starosjedilaca” a što “doseljenika” s hrvatskom obalom i modrim morem. Tužno modrim morem.


Ne čudite se, ovo o čemu pišem stvarno nije ništa novo. Bespravna gradnja u bilo kojem obliku “način je života” i njeni uzroci i posljedice kompleksno su pitanje sa mnogo “krivih” strana ali o tome neki drugi put.


Ono što mene fascinira i zbog čega moram čestitati “izvođaču” radova na upješnoj izgradnji privatne rive ispod svoje kuće u “Luci” je da niti jedna služba Hrvatske države kojoj je posao ovakve devastacije i bespravne izgradnje zabraniti, zaustaviti i kazniti nije NIŠTA napravila čak i nakon što sam još 26.8.2005. objavio tekst pod naslovom “Tako to rade stranci” (ovdje ga možete pročitati). Priznajem, naslov je bio totalno pogrešan i trebao je glasiti “Tako smo ih naučili…“, što ćete vidjeti kasnije u tekstu. Prilažem sliku od 26.8.2005.



Citiram dio tog članka: “Kladio bi se sa pola Korčule da će brdo otpada ovu jesen završiti u moru i osvanut će prekrasna riva, i to privatna. Baš poput one u Medvinjaku ili 60-tak ostalih od Solina do Račišća.”. Možda “vidim budućnost” a možda i ne treba biti vidovnjak za shvatiti kako stvari funkcioniraju.


Nije završilo “ovu jesen” ali je ipak već “sljedećeg ljeta”. Danas to isto mjesto izgleda ovako:




Da se ne počnete dosađivati mojim piskaranjem, niže prilažem fotografiju najljepšeg primjera kako se stvari kod nas moraju graditi pa da budu “legalizirane” zbog “višeg interesa”. Riva u Medvinjaku velike vrijednosti također je građena bez ikakvih dozvola i to se gradi godinama (još nije završena) a u isto vrijeme na zavoju koji je udaljen 30 metara i jedan je od najopasnijih na cesti Korčula-Račišće ogradni zid se ne može izgraditi zbog toga što se nalazi na Županijskoj cesti i Grad Korčula mora moliti Županijsku upravu za ceste (ŽUC).


Na moje pitanje postavljeno još prije skoro 3 godine (20.10.2003.) na Gradskom vijeću gradonačelnik mi je odgovorio (citat iz zapisnika): “…ističe da je Grad već dva puta uputio pitanje prema ŽUC u svezi ograde u Medvinjaku, ali stručna služba ŽUC je mišljenja da u tom dijelu ceste ograda nije potrebna. Njihovo stručno mišljenje je da bi se tu trebalo pristupiti izradi nogostupa. On se s ovim ne slaže, i smatra da se trebaju uložiti dodatni napori da se iznađe rješenje, ali se slaže da je bolje trotoar i kameni zid od metalne ograde.”



Nije zaštitna ograda ono o čemu želim pisati  nego pokušavam ilustrirati kako smo “legalisti” samo onda kad nam paše a nismo kad se odnosi na nečije privatne interese. Čiji su interes životi i zdravlje djece koja se po cijele dane kupa u Medvinjaku ispod ceste?  Ima li kamena ograda iznad “privatne” rive dozvolu ŽUC-a?


Koliko para vrijedi dječji život?


Idemo dalje na veselije teme. Na ovoj fotografiji je detalj kako to radi sirotinja u Luci. Tko nema para, može ovako na brzinu i dosta jeftino. Vrlo zanimljiv rad:



Oni malo “imućniji” imaju i “klupice”. Ovakvih je riva u Žrnovskoj banji 20-tak.



A dragi moji Nikolaši na “društvenoj” se rivi kupaju ovako:



Ako ništa drugo, Nikolaši mogu moru prići slobodno (za razliku od stanara Kalca i Luke – pročitajte članak iz 2005. – link). Istina, koji “važ piture”, par ruzinavih brokvica i koja “krepana maška” ispod plastičnih barki “svih naroda i narodnosti” koje se nisu makle već 15 godina… ali ipak je “besplatno”, neću “rompunja previše”.


Oni koji nisu dobro razumijeli tekst T.Gattija od jučer, neka vide o čemu je govorio:



A sada, poštovani čitatelji uživajte u Solinama. Kako bi bilo pisati o “Mare monstrumu” a ne spomenut Soline?



Nemam više slika, možda i bolje, jer mi pada na pamet par “kućica, mostića i mulića” u Vrbovici a sjetio sam se i griža ispod Muzeja Vanke. Možda mi je pametnije “mučat” zbog “osobne sigurnosti”, a i skrećem s teme.


Ovo prikazano, na žalost, samo je mali fragment onog što radimo našem moru, obali i svojoj domovini. Lako je po zanimanju biti “Hrvat”, ali domoljublje je ipak nešto više. Mnogi su to davno zaboravili.


Tekst i snimke: Tino Andrijić

“Mare monstrum”


KORČULA – Zahvaljujući našoj “Arhivi objavljenih vijesti” opet imamo zadovoljstvo uživati u orgijanju što “starosjedilaca” a što “doseljenika” s hrvatskom obalom i modrim morem. Tužno modrim morem.


Ne čudite se, ovo o čemu pišem stvarno nije ništa novo. Bespravna gradnja u bilo kojem obliku “način je života” i njeni uzroci i posljedice kompleksno su pitanje sa mnogo “krivih” strana ali o tome neki drugi put.


Ono što mene fascinira i zbog čega moram čestitati “izvođaču” radova na upješnoj izgradnji privatne rive ispod svoje kuće u “Luci” je da niti jedna služba Hrvatske države kojoj je posao ovakve devastacije i bespravne izgradnje zabraniti, zaustaviti i kazniti nije NIŠTA napravila čak i nakon što sam još 26.8.2005. objavio tekst pod naslovom “Tako to rade stranci” (ovdje ga možete pročitati). Priznajem, naslov je bio totalno pogrešan i trebao je glasiti “Tako smo ih naučili…“, što ćete vidjeti kasnije u tekstu. Prilažem sliku od 26.8.2005.



Citiram dio tog članka: “Kladio bi se sa pola Korčule da će brdo otpada ovu jesen završiti u moru i osvanut će prekrasna riva, i to privatna. Baš poput one u Medvinjaku ili 60-tak ostalih od Solina do Račišća.”. Možda “vidim budućnost” a možda i ne treba biti vidovnjak za shvatiti kako stvari funkcioniraju.


Nije završilo “ovu jesen” ali je ipak već “sljedećeg ljeta”. Danas to isto mjesto izgleda ovako:




Da se ne počnete dosađivati mojim piskaranjem, niže prilažem fotografiju najljepšeg primjera kako se stvari kod nas moraju graditi pa da budu “legalizirane” zbog “višeg interesa”. Riva u Medvinjaku velike vrijednosti također je građena bez ikakvih dozvola i to se gradi godinama (još nije završena) a u isto vrijeme na zavoju koji je udaljen 30 metara i jedan je od najopasnijih na cesti Korčula-Račišće ogradni zid se ne može izgraditi zbog toga što se nalazi na Županijskoj cesti i Grad Korčula mora moliti Županijsku upravu za ceste (ŽUC).


Na moje pitanje postavljeno još prije skoro 3 godine (20.10.2003.) na Gradskom vijeću gradonačelnik mi je odgovorio (citat iz zapisnika): “…ističe da je Grad već dva puta uputio pitanje prema ŽUC u svezi ograde u Medvinjaku, ali stručna služba ŽUC je mišljenja da u tom dijelu ceste ograda nije potrebna. Njihovo stručno mišljenje je da bi se tu trebalo pristupiti izradi nogostupa. On se s ovim ne slaže, i smatra da se trebaju uložiti dodatni napori da se iznađe rješenje, ali se slaže da je bolje trotoar i kameni zid od metalne ograde.”



Nije zaštitna ograda ono o čemu želim pisati  nego pokušavam ilustrirati kako smo “legalisti” samo onda kad nam paše a nismo kad se odnosi na nečije privatne interese. Čiji su interes životi i zdravlje djece koja se po cijele dane kupa u Medvinjaku ispod ceste?  Ima li kamena ograda iznad “privatne” rive dozvolu ŽUC-a?


Koliko para vrijedi dječji život?


Idemo dalje na veselije teme. Na ovoj fotografiji je detalj kako to radi sirotinja u Luci. Tko nema para, može ovako na brzinu i dosta jeftino. Vrlo zanimljiv rad:



Oni malo “imućniji” imaju i “klupice”. Ovakvih je riva u Žrnovskoj banji 20-tak.



A dragi moji Nikolaši na “društvenoj” se rivi kupaju ovako:



Ako ništa drugo, Nikolaši mogu moru prići slobodno (za razliku od stanara Kalca i Luke – pročitajte članak iz 2005. – link). Istina, koji “važ piture”, par ruzinavih brokvica i koja “krepana maška” ispod plastičnih barki “svih naroda i narodnosti” koje se nisu makle već 15 godina… ali ipak je “besplatno”, neću “rompunja previše”.


Oni koji nisu dobro razumijeli tekst T.Gattija od jučer, neka vide o čemu je govorio:



A sada, poštovani čitatelji uživajte u Solinama. Kako bi bilo pisati o “Mare monstrumu” a ne spomenut Soline?



Nemam više slika, možda i bolje, jer mi pada na pamet par “kućica, mostića i mulića” u Vrbovici a sjetio sam se i griža ispod Muzeja Vanke. Možda mi je pametnije “mučat” zbog “osobne sigurnosti”, a i skrećem s teme.


Ovo prikazano, na žalost, samo je mali fragment onog što radimo našem moru, obali i svojoj domovini. Lako je po zanimanju biti “Hrvat”, ali domoljublje je ipak nešto više. Mnogi su to davno zaboravili.


Tekst i snimke: Tino Andrijić

Pošalji dalje: