Rad Lovra Botice na Danima dr. Franja Tuđmana

Dalmacija, kolijevka Hrvata i hrvatske državnosti stoljećima je bila poprište susreta civilizacija, nažalost, još češće sukoba istih. Od rimskih vremena kad je obuhvaćala zemljopisno znatno veći prostor bila je zanimljiva svima. Književnicima i umjetnicima uopće kao nepresušni izvor motiva i inspiracije, a vojskovođama, stratezima, duhovnjacima i političarima kao zemlja nedaleka Beču, Carigradu i Rimu, na razmeđi vjera i civilizacija. Iako je Dalmacija već gotovo tisućljeće i po etnički hrvatska zemlja, s prepoznatljivom kulturom, posezanja na nju, kao uostalom i cijelo hrvatsko uzmorje, dio su našeg narodnog života. Manji ili veći dijelovi juga Hrvatske bili su u povijesti sastavnice velikih carstava, poput Bizantskog ili Otomanskog, zatim bogatih republika, Dubrovačke i Mletačke, te kraljevstava Hrvata, Ugara, austrijskih Nijemaca, kratko i Francuza, Rusa, Engleza.

Tema ovog rada jesu Talijani kao etnički manjinska skupina u Dalmaciji, ali usko s tim vezano i odnos talijanskih država, od povijesnih pa sve do Republike Italije.

Propašću samostalne srednjevjekovne hrvatske Države, odnosno njenom unijom s Ugarskom, hrvatsko je uzmorje izgubilo snagu koje je imalo u vrijeme Domagoja, Tomislava ili Petra Krešimira IV. Mletačka republika kao značajna trgovinska i pomorska sila na Jadranu uvijek je svoje interese vezivala uz Istočni Mediteran, prije svega Istočni Jadran. Ove retke pišem na Korčuli, otoku koji je dijelio povijesni put ostatka Hrvatske, u mijenama razvoja i svekolikog napretka, te ratova i pošasti.

Korčulom, Mljetom, Hvarom i Bračom su u drugoj polovici 9. st. zavladali Neretljani, promijenivši zauvijek etničku sliku srednjedalmatinskih otoka, utisnuvši im jaki pečat hrvatstva.

CIJELI TEKST SE NALAZI OVDJE

Pošalji dalje: