Dvije tisuće puta batio Morešku

Korčulanska viteška igra Moreška je u Korčuli pored bogatih kulturno povijesnih znamenitosti osobiti ponos ovoga grada koji je čuva i njeguje kao „svetinju“,jer je Moreška proslavila Korčulu širom svijeta,izvodila se na mnogobrojnim festivalima,na najvećim svjetskim pozornicama i pred najistaknutijim ličnostima. Ovaj dinamični bojni ples s mačevima sačuvan je jedino u Korčuli,iako izvorno nije korčulanski. Mnogi su istraživači došli do podataka da se je moreška plesala do 19.stoljeća u mnogim gradovima Sredozemlja, a do danas samo u Korčuli gdje je poznata od 16. stoljeća.  Ples započinje ulaskom Mora,sina kralja Osmanovića,koji vodi zasužnjenu Bulu, vjerenicu Bijelog kralja Osmana (ili Bilog). Moro je zaljubljen u Bulu, ali ona odbacuje njegova udvaranja i u lancima, uzalud traži da se vrati svome ljubljenome.

Onda ulazi Bili, Bijeli kralj sa svojom vojskom. Nakon kraće prepirke slijedi bitka koja će odlučiti sudbinu Bule. Dvanaest parova “moreškanata” u živopisnim kostimima izvode plesne figure i “tuku” se mačevima, ubrzavajući ritam svojih pokreta i uzajamno se natječući u vještini mačevanja u sedam plesnih figura ili “kolapa”, koji završavaju pobjedom Bijeloga kralja i poražena crna vojska pada pred noge bijelih. Moro preda svoje oružje i bulu Osmanu, koja se na kraju vraća Bilome, i moreška završava strastvenim poljupcem Bule i njezinog vjerenika.

Daljnju smo priču prepustili dugogodišnjem pobjedniku bitke za Bulu, to je Todor „Darko“ Lozica, do nedavno bijeli kralj, odmah upozorava, da se moreška ne pleše, nego „bati“ što je lokalni izraz za pojačanu žestinu izvođača, čiji mačevi snažno sijevaju,izbacuju iskre na sve strane,što iziskuje veliku vještinu praćenu zahtjevnim ritmom muzike,bude i povreda na rukama ili nogama,ali moreškant teško da će zatražiti zamjenu. Todor Lozica je do sada „batio“ morešku dvije tisuće puta, što je i nepoznati rekord aktivnog moreškanta. Potiče iz poznate obitelji Lozica,čak devetero braće i jedna sestra, svi su bili uključeni u rad Kulturnog društva “Moreška”, bilo kao moreškanti ili svirali u glazbi. Njihov je otac Ivo Lozica zaslužan za oživljavanje moreške pred kraj Drugoga svjetskog rata. Genetski moreškant ne zaboravlja prva mačevanja s štapom od metle, dok se ne poraste i preuzme željezni mač.I sada u 78 godini života, Todor „Darko“ Lozica bati morešku. Sjeća se 1944. godine, kad je Korčula bila oslobođena od fašista, 15. listopada 1944. nastupili su na Hvaru prilikom II oblasne konferencije USAOH-a Dalmacije. Ja nisam, svojim je monologom uzdahnuo Todor. Moji su se vršnjaci pripremali, učili svaki dan, napose se hranili, on gledao kad su ih učili Božo Jeričević i Darkov otac Ivo. Tada sam imao 10 godina, stalno visio na probama, i zato što sam bio mali , slabe konstrukcije i neuhranjen, nisam došao u obzir da učim mačevanje.

Kako su u ratu bili uništeni mnogi podaci, odjeća,instrumenti i mačevi, moj otac je naučio mlade moreškante po svom sjećanju, kao i kapelnik korčulanske limene glazbe Josip Svoboda.

Todor „Darko“ je učio gledajući očev rad, znao sam i crne i bijele, ali u Hvar nisam putovao, priča Todor Lozica. Odmah nakon povratka iz Hvara, nastavili smo vježbati, i ja sam kao srednjoškolac tek 1949. prvi put u životu batio morešku, bilo je to u Dubrovniku na festivalu renesanse, prisjetio se Darko, koji je tada ojačao i postao stalni član društva RKUD „Moreška“i izvođač ove viteške igre s mačevima do danas, iako je poželjna dob izvođača od 17 do 35 godina.

Živa enciklopedija Moreške Todor „Darko“ Lozica nam je pričao njegov put moreškanta, pa i društva koje je jačalo, i njihove nastupe tražile svjetske pozornice.

Zahvaljujući Moreški upoznao sam cijeli svijet, priča Todor, koji sada nakon svakog nastupa moreške ističe na nekoliko svjetskih jezika veći broj najpoznatijih država i svjetskih pozornica.Todor je do umirovljenja radio u TZ  Korčule i uspio kroz svakodnevne kontakte s turistima savladati njihov jezik. I njegova mu supruga Lučka pomogne,jer je poznata kao turistički vodič i prevoditelj, kao i njegova djeca.

Todor ima i najduži staž kao Bili kralj, koji je ponositu krunu nosio na glavi 1200 puta. To je najodgovornija uloga,kaže Darko, naročito u posljednjoj figuri, publika utihne, glazba pojača ritam, barjaktar pobjedonosno maše potučenu crnu vojsku i Mora i koji je u znak pokornosti predao bijelom kralju svoje oružje i Bulu, kojoj nakon pobjede skida na rukama i nogama lance i baca ih pred poraženog crnog kralja.

Jedan jedini put sam bio i crni kralj, priča Darko. Bila je to nagla potreba,u korčulansku je luku uplovio veliki grčki putnički brod s preko tisuću turista, kojima je po narudžbi bila izvedena moreška. Oni su taj naš komercijalni nastup naručili u 9 sati ujutro.

Iako rano, ljetno vrijeme, mi smo došli na ljetnu pozornicu gdje nije bilo ni jednog gledatelja. Uznemirena naša uprava je trčala po gradu, i na brodu bio riješen nesporazum. Posada i putnici su tih dana pomicali satove naprijed po Europskom vremenu, a mi nismo jer tada se u Jugoslaviji još nisu pomicali satovi. I zahvaljujući tom slučaju, svi smo okupili na rivi, i predvodili povorku turista do pozornice. Nekoliko minuta prije nastupa, panika,priča Darko. Crni kralj se nije vratio, i Darko dobio krunu crnoga kralja. I veliki problem, moja glava nije bila za crne krune, šaljivo priča Darko. Krune su se pravile po veličini glave, on imao veći obujam od ostalih izvođača, koji su mu bolno uspjeli nataknuti manju krunu na glavu,ali i rukavi bili manji, i nekako se obukao. Prije sedam godina morao je zbog starije dobi predati kraljevsku krunu mlađem moreškantu, i sada ima ulogu barjaktara.

Prilično teška zadaća, kao i barjak s kojim se ulazi pred publiku, i mašući barjakom napušta publika.

Todor od milja Darko ima i ponosito ime, jer je sveti Todor suzaštitnik korčulanske župe, uz taj blagdan Grad Korčula svečano obilježava svoj Dan, kada moreška ima poseban nastup.

U Jugoslavensko doba smo nastupali 27. srpnja na Dan ustanka protiv fašizma, što je bio kao najsvečaniji nastup.

U vrijeme Domovinskog rata, Korčula dobiva i drugu Morešku. Izvodi je HGD “Sv. Cecilija” koje je obnovljeno 1991. g., i slijedi tradiciju prvog hrvatskog pjevačkog društva u Dalmaciji utemeljenog 1883. godine.

Oba društva uz poznatu morešku, njeguju klapsko i zborno pjevanje te folklorne plesove, ali otprilike u isto vrijeme uz Dan Grada Korčule izvode se obje moreške, što mnogi zamjeraju.

Mi iz RKUD „Moreška“koji smo osnovani 1950. godine mijenjamo ime u KUD, i dobivamo karakteristiku kao Jugo nacionalisti, od naših bivših članova, kao da i oni nisu skupa s nama živjeli u jugoslavensko vrijeme, pa i naučili morešku u KUD. Darko Lozica ukazuje da „Sveta Cecilija“ igra više plesno, bliže baletu, nego borbi s mačevima koji im ne iskre i ne pucaju.

Najveći krivac za razdvajanje, je po Darku Lozici,tadašnji dirigent Đino Mladineo, koji je dobro zakuhao odnose, i otišao. Mi smo sretniji, dobili smo mladog akademski visokoobrazovanog glazbenika Alena Krajančića iz Čare, koji je kao dirigent izvanredno prišao glazbi, čijih oko 50 članova, uz druge nastupe, prate morešku na melodiju koju je 1937. godine skladao Krsto Odak .

Napuštanje KUD „Moreška“,neki su zamjerili, da je obitelj Lozica “privatizirala” morešku i preuzela sve u svoje ruke, kao da ne znaju da je posebna čast i obitelji i društvu da ima što više pravih moreškanata.

Darko pokazuje i letke koje oni izdaju na 14 svjetskih jezika,tako da svaki posjetitelj dobije letak na svom jeziku,gdje je tekstualni dio govora izvođača moreške,kao i priča o borbi,te kalendar javnih nastupa.

Ovaj nesvakidašnji jubilej Todor „Darko“ Lozica je obilježio skromnije . Od svojih je moreškanata dobio zahvalnicu,umjetničku sliku Korčule i počasni posebno izrađeni mač i krunu. Nažalost,ni jedan medij osim Dubrovačkog vjesnika i ne zna za ovaj jubilej.

Moreška je postala poznata diljem Europe jer se u zadnjih 50 godina izvodi i više puta tjedno pred zadivljenim turistima. Njezinoj popularnosti pridonijela su i brojna gostovanja u zemlji i inozemstvu, na festivalima mačevalačkih igara, turističkim sajmovima i drugim folklornim priredbama, te je uvrštena u zaštićenu nematerijalno kulturno povijesnu baštinu.

Da bi ostao Lozica,Todor „Darko“ po cijeli dan susreće turiste poznanike, uspostavlja nova poznanstva, ponekad sjedne u predvorje neke slastičarnice, u jednoj ruci sladoled, a u drugoj letak moreške.

Poželjeli smo mu još puno kolapa moreškanta, koji nije kriv što je živio u Titovo vrijeme, i pred njime batio morešku na otvaranju Mediteranskih igara u Splitu, pa na Trgu Republike u Zagrebu, pred oko sto tisuća ljudi.

Nastupao je pred mnogim svjetskim ličnostima, i naučio mnoge mlađe da je Moreška više od folklorne predstave, ona je korčulanski identitet i simbol korčulanske borbe za slobodu.

Ponosan je što su se ta dva društva ponovno zbližila, zahvaljujući profesionalnom folklornom ansamblu Lado iz Zagreba, čiji su članovi pokušali izvoditi morešku. I KUD „Moreška“i Hrvatsko Glazbeno Društvo„Sveta Cecilija“ Zajedno su nastupili protiv te Ladove želje, s tvrdnjom da je moreška postala najvrjedniji i prepoznatljiv turistički proizvod ,zaštitni znak Korčule, logotip na svim turističkim brošurama i vodičima, i kao kulturno povijesno dobro,ona ostaje samo Korčulanska. Prije Lada su je izvodile mnoge Mediteranske zemlje, i one su primjer Ladu, da napusti morešku.

Ovoga ljeta su ova dva društva imali samostalne nastupe, po dva puta tjedno, izvodeći morešku u ljetnom kinu u Korčuli. Osim toga postoje i posebni nastupi od pojedinih agencija, brodara ili društava.

Prosječno svake godine bilježe preko 50 samostalnih izvedbi, da bi se ta pojavnost procijenila da je morešku u Korčuli i na brojnim gostovanjima gledalo preko pola milijuna ljudi.

Tekst i snimak : Niko Perić

Pošalji dalje:

15 komentara “Dvije tisuće puta batio Morešku

  1. Miriam (Uredi)

    Čestitam na vrlinama, kao što su na pr. ustrajnost i požrtvovnost, za koje ti, divizija koja li već, ne znaš ni da postoje, pa ti ih nema smisla objašnjavati.

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  2. Ana (Uredi)

    Svaka čast da je tu vitešku igru naziva MOREŠKA otok Korčula lijepo prezentirala i u svijetu i zadržala je do dan danas kao svoje obilježje odnosno svoju prepoznatljivost. A,to međusobno neslaganje mještana je bilo oduvijek i biti će i dalje. Na jednoj strani kako se kaže sada Jugonostalgičari a na drugoj Hrvatski domoljubi. Nitko ne može i ne smije “privatizirati” ono što je obilježje i ponos samog grada a time i svih mještana otoka.Ako se u to i sumnjalo onda je trebalo to i pravno srediti.Inače, moram biti iskrena ALI gospodine Lozica, nisam primjetila da Morešku HKD” Sv.Cecilija” bati kao ples-baletno :))

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  3. mllozica (Uredi)

    Hvala jednima i drugima! Onima koji ste prepoznali vrijednosti moga supruga, pa i onima, što ste se uopće denjali javit!

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  4. mllozica (Uredi)

    …i još ovo…bilo bi dobro, da se sjetite jedne poslovice: za dobrim se konjem praši, a u svjetu je poznatija ova: Samo u stabla puna plodova baca se kamenje i što ga više obrezuješ i šišaš, bolje rađa…I tako što vi više pljujete po njemu u visinu, daljinu i širinu, više je u Darku ljubavi za Morešku i ponosa, što je dio te tradicije i svaka mala stvarčica, što za nju učini, ispunjava ga zadovoljstvom…više je u njemu ljubavi za Morešku nego u vama mržnje, zloče i zavisti, koja je pak isto neizmjerna….i opet hvala, što ste se pokazali….doduše anonimno, ali imena nije ni trebalo napisati, znamo se, jal’da?

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
    1. mllozica (Uredi)

      Vrlo zanimljiva odluka, zašto se skriva neke komentare….pa što, da su loše ocijenjeni? Ima malo manje zelenih prstova,istina…ali još ima onih, koji znaju ocjenit nečiji rad….Pa pokažimo se, junaci!

      Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  5. Miriam (Uredi)

    Dragi moji sugradjani, vi stvarno niste zavrijedili zalaganje i pozrtvovnost ljudi kao sto je Darko Lozica, te njihovu ljubav prema rodnom gradu i njegovim obicajima. Ali mozda postoji logicno objasnjenje, mozda one 42 osobe kojima se nije svidjelo to sto sam CESTITALA Darku, i nista osim toga, uopce nisu Korculani, vec ljudi koji iz dubine duse mrze Korculu.

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
    1. norant (Uredi)

      jasno oni koji a ma baš svaku stvar gledaju kroz prizmu politike nemogu drugaćije razmišljati, doista nika dotsta ljudske gluposti, eto neka mi netko objasni koje veze ima moreška kao viteška igra i kao tradicije našeg grada na koju bi trebali biti ponosni i priznat da doista 2000 je brojka koju neznam tko će od nas dostići. zato se i ja pridružujem tvojoj čestitci, a oni koji misle da su veći Korčulani i Hrvati od mene porućujem da kupe ogledalo….

      Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0
  6. Carmina Burana (Uredi)

    Ljudi moji a u cemu je problem? Covik je odigra moresku vise od 2000 puti, od toga je bi bili kralj 1200 puti. Jeli ima kogo ko je to ucini vise puti od njega? Nema. I komu sad to smeta? Covika je ovo lito radi toga snimala Hrvatska televizija! to je postignuce, ne samo za Darka nego i za Moresku. I stvarno ne znan zasto bi nekomu moga smetat ovaj clanak? Darko je jedan od rijetkih koji se nije odreka svoje proslosti. Za razliku od mnogih. Ali ode cak nije ni rijec o politickim uvjerenjima nego o coviku koji je cili zivot u Moreski i sad kad je na pragu 80-te se neda nego dijeli prospekte i promovira Moresku di god stigne. Ako ima neko ko ga preteka u tome neka se javi…
    Ne biti sitna dusa: Cestitajte coviku – zasluzi je.

    Sviđa mi se / ne sviđa: Thumb up 0 Thumb down 0

Komentari su zatvoreni.